Montaža stepenišnih gazišta

Na prvi pogled to je sitnica, ali između ove dvije stavke mijenja se izgled stubišta, postupak i zahtjevi prema podlozi. Odluku je dobro donijeti prije narudžbe gazišta, jer o njoj ovisi prepust i oblik prednjeg ruba.

• Montaža stepenišnih gazišta (ova stavka) bira se kod otvorenog stubišta na čeličnom nosaču ili obrazima, gdje između gazišta ostaje prazan prostor. Isto vrijedi za betonsko stubište čija okomita čela dobivaju drugu obradu: žbuku i boju, keramiku ili glet.
• Montaža stepenišnih gazišta s čelima bira se kad želite cijelo stubište u drvu, dakle i okomite plohe. Stolar tada rješava spoj gazišta i čela, redoslijed montaže i precizniju pripremu betona na čelima.
• Prepust gazišta ovdje je važniji. Prednji rub prekriva gornji rub betonskog čela ili je kod otvorenog stubišta jedini vidljivi rub, pa mora biti ujednačen cijelom dužinom stubišta.
• Betonska čela kod ove stavke ostaju vidljiva. Ako su kriva ili okrhnuta, treba ih popraviti prije montaže, jer se ispod gotovog gazišta teško popravljaju.
• Vrijeme na gradilištu kraće je nego kod varijante s čelima, jer otpada mjerenje, rezanje i lijepljenje drvenih čela. Kod otvorenog stubišta, međutim, treba više vremena za precizno namještanje svakog gazišta na nosaču.

Praktično: ako imate betonsko stubište i znate da čela želite u drvu, odmah naručite varijantu s čelima. Naknadno umetanje čela ispod već zalijepljenih gazišta obično je mukotrpno, a rezultat rijetko izgleda jednako čisto.

Postupak se razlikuje prema tome na čemu gazište leži. Na očevidu stolar prvo pita za podlogu, a tek onda za drvo.

Betonsko stubište

To je najuobičajeniji slučaj u obiteljskim kućama. Monolitno betonsko stubište samo je po sebi nosivo, a drveno gazište služi kao obloga. Lijepi se po cijeloj površini elastičnim ljepilom, a po potrebi se dodatno osigura sidrima. Prednost je što gazište ne škripi i djeluje čvrsto pod nogom. Nedostatak je što beton nikad nije sasvim precizan: stube su često različito visoke, različito duboke i ne sasvim u libeli.

Čelični nosač

Središnji nosač, u žargonu „riblja kost“, ili dva bočna čelična obraza. Ovdje je gazište nosivi element, pa mora imati dovoljnu debljinu prema rasponu i uputama proizvođača konstrukcije. Pričvršćuje se vijcima odozdo kroz čelične pločice, često uz elastičnu podlošku koja prigušuje zvuk koraka i sprječava škripanje. Rupe u pločicama i u drvu moraju točno odgovarati, inače se gazište nakrivi.

Drveni obrazi

Gazišta se umeću u utore u obrazima ili leže na njihovu gornjem rubu. Takvo se stubište uglavnom izrađuje kao cjelina u radionici, a postavljanje gazišta dio je sklapanja. Zasebna montaža gazišta ima smisla, primjerice, kod zamjene istrošenih gazišta na starijem drvenom stubištu.

Konzolna gazišta usidrena u zid

Gazišta izgledaju kao da „vise“ iz zida. Tu se radi o nosivoj funkciji: skrivena sidra, nosivi zid, statički proračun. To nije uobičajeni posao oblaganja i izvodi ga tvrtka koja za to ima statičko rješenje. Ako zid nije nosiv ili je od lakog zida, takvo rješenje možda uopće nije moguće.

Ako se stubište gradi iznova ili se mijenja njegova konstrukcija, više se ne radi samo o oblozi. Tada provjerite u nadležnom upravnom tijelu što prema važećim propisima o gradnji vaš zahvat zahtijeva. U stambenoj zgradi zajedničko se stubište ne dira bez dogovora s upraviteljem i suglasnosti suvlasnika.

Većina problema s gazištima nastaje prije same montaže, zbog loše koordinacije s ostalim obrtnicima. Prije mjerenja i montaže trebalo bi vrijediti sljedeće:

• Beton je suh. Svježem betonskom stubištu treba vremena. Vlaga iz betona izlazi još tjednima, a drvo zalijepljeno na mokru podlogu nabubri, krivi se i ljepilo možda neće držati. Stolar vlagu u pravilu izmjeri. Dopuštenu vrijednost određuje proizvođač ljepila.
• Žbuke su gotove i suhe. Mokri radovi u unutrašnjosti podižu vlagu u zraku, a drvo je upija. Gazišta se montiraju tek nakon žbuke i estriha.
• Podovi gore i dolje su poznati. Točnije, znate visinu gotovog poda na oba kraja stubišta. Prva i zadnja stuba nakon montaže moraju biti jednako visoke kao ostale. Ako se pod tek radi, stolaru treba točan sastav poda, ne procjena.
• Električar je završio pripremu. Ako želite LED rasvjetu stuba, kabeli i kutije moraju biti u zidu ili betonu prije montaže. Spajanje radi isključivo električar s ovlaštenjem, ne stolar.
• Ograda je dogovorena. Bravar ili stolar koji radi ogradu mora znati sidri li se u gazište, u betonsko čelo ili u zid. Bušenje kroz gotovo gazište treba isplanirati da se buši na pravim mjestima.
• Betonska čela su popravljena. Kod ove stavke ostaju vidljiva, pa ih zidar ili keramičar obradi unaprijed. Druga mogućnost je dogovor da ih ličilac završi nakon montaže, uz zaštitu drva.
• Prostor je dostupan. Na gradilištu mora biti struje, mjesta za rezanje, a stubište tijekom montaže i stvrdnjavanja ljepila ne smije koristiti nitko drugi.

Mjerenje i šablone

Kod betonskog stubišta svaka se stuba mjeri posebno. Stolar izmjeri dužinu uz stražnji i uz prednji rub, dubinu na oba kraja i visinu svake stube. Kod kosih gazišta u zavoju rade se šablone od kartona ili tanke šperploče, jer se kut zida i oblik gazišta razlikuju od komada do komada. Gazišta se numeriraju odozdo prema gore da se pri montaži ne pomiješaju.

Kod otvorenog stubišta na nosaču provjerava se razmak pločica, njihova visina i ravnost. Ako je pločica iskrivljena, popravlja je bravar. Stolar to ne bi smio rješavati podmetanjem.

Izjednačavanje visina

Zašto je to toliko važno? Noga se ritmu stuba prilagodi nakon dvije stube. Ako je jedna stuba viša ili niža makar nekoliko milimetara, čovjek se na njoj lako spotakne. Zato stolar razlike u betonu izjednačava: niske stube podloži masom za izravnavanje ili debljim slojem ljepila, koliko to ljepilo dopušta, a kod većih razlika koristi podesive podloške ili podložne ploče. Cilj je da sva gotova gazišta imaju jednaku visinu i dubinu.

Priprema podloge

Beton se očisti od prašine, ostataka žbuke i morta, a po potrebi se izbrusi. Zatim se premaže predpremazom koji odgovara sustavu ljepila. Na masnu, prašnjavu ili trošnu površinu ljepilo ne prianja.

Postavljanje gazišta

Gazište se najprije isproba na suho: odgovara li dužinom, ima li pravilnu fugu uz zid i ujednačen prepust. Uz zid se ostavlja dilatacijska fuga od približno 3 do 5 mm, da drvo može raditi. Zatim se na beton nanese elastično ljepilo, obično poliuretansko ili na bazi MS polimera, nazubljenom gladilicom po cijeloj površini ili u gustim trakama prema uputama proizvođača. Gazište se položi, poravna libelom i optereti dok ljepilo ne počne držati. Kod otvorenog stubišta gazište se stavi na pločice s podloškom, poravna i odozdo pričvrsti vijcima odgovarajuće duljine, tako da ne izađu na gornju plohu.

Koliko to traje

Ravno stubište s pripremljenim gazištima stolar obično postavi za jedan do dva dana. Kosa gazišta, neravan beton i izrada šablona produljuju posao. Ljepilu prema uputama proizvođača obično treba približno 24 sata prije nego što se po stubama smije oprezno hodati, a puno opterećenje dolazi kasnije. Ako se površina ulje ili lakira tek na gradilištu, treba računati i na sušenje svakog sloja.

Vrsta drva

Za gazišta se najčešće koristi hrast, bukva i jasen, rjeđe orah ili smreka. Hrast je tvrd, otporan i dobro podnosi svakodnevno trošenje, a u Hrvatskoj je i domaće, lako dostupno drvo. Bukva je tvrda, ali osjetljivija na promjene vlage i više radi. Meko drvo poput smreke lako se utisne, pa je prikladnije za manje korištena stubišta, primjerice prema tavanu.

Lamelirano ili masivno

Većina gazišta izrađuje se lijepljenjem lamela. Lamele mogu ići cijelom dužinom gazišta ili biti nastavljene na zupčasti spoj. Gazište s punim lamelama izgleda mirnije, a nastavljeno je jednostavnije za izradu i vizualno „živahnije“. Oba su čvrsta ako su dobro izrađena i ako drvo ima vlagu od približno 8 do 10 %.

Debljina

Na beton se uobičajeno stavljaju gazišta debljine približno 30 do 40 mm. Kod otvorenog stubišta gazište je nosivo i debljina se bira prema rasponu između oslonaca, često približno 40 do 60 mm. Ovdje odlučuje proizvođač konstrukcije, ne izgled.

Prednji rub i zaštita od klizanja

Kod gazišta bez čela prednji rub je vidljiviji nego kod varijante s čelima. Obično se zaobli ili skosi, jer se oštar rub lako okrhne. U prednji dio mogu se izglodati protuklizni utori ili umetnuti protuklizna traka, što se isplati osobito kod uljene površine i u kućanstvu s djecom ili starijim osobama.

Završna obrada

Ulje ističe teksturu drva, površina djeluje prirodno i popravlja se lokalno. Treba ga, međutim, obnavljati prema istrošenosti. Lak stvara otporniji film i lakše se održava, ali se oštećenje popravlja brušenjem cijelog gazišta. Praktično je naručiti gazišta završno obrađena u radionici, pa se na gradilištu radi samo zadnji sloj ili ništa.

Budući da se ova stavka obračunava po komadu, zahtjevnost svakog komada utječe na ukupan posao. Brže i jednostavnije ide kad:

• je stubište ravno i sva gazišta imaju isti oblik,
• je beton precizan, suh i bez većih razlika u visini,
• gazišta stižu gotova, izrezana po mjeri i završno obrađena,
• su visine gotovih podova poznate pa prvu i zadnju stubu ne treba naknadno rješavati,
• kod otvorenog stubišta pločice nosača točno sjede.

Posao, naprotiv, produljuju i otežavaju:

• kosa gazišta u zavoju ili zavojito stubište, gdje svaki komad ima drugi oblik,
• krivi bočni zidovi koje treba pratiti na gazištu,
• neravan beton koji treba izravnavati stubu po stubu,
• stubište slobodno s obje strane, gdje se vide bočni rubovi gazišta i moraju biti besprijekorno obrađeni,
• dodatni izrezi za stupiće ograde, rasvjetu ili prijelaz na podest,
• skučen pristup, primjerice usko stubište u staroj kući, gdje se dugim gazištima teško manipulira.

• Lijepljenje na vlažan beton. Drvo nabubri, gazišta se podignu na rubovima ili napuknu. Često se to pokaže tek nakon prve sezone grijanja.
• Točkasto lijepljenje umjesto lijepljenja po cijeloj površini. Ispod gazišta ostanu šupljine, gazište pod nogom „tutnji“ i s vremenom počne škripati.
• Nedostaje dilatacijska fuga uz zid. Kad se vlaga promijeni, drvo pritišće zid, žbuka puca ili se gazište izboči.
• Prva ili zadnja stuba drukčije visine. Klasična pogreška u koordinaciji s parketarom. Na takvoj stubi ljudi se spotiču, a naknadno se vrlo teško popravlja.
• Neujednačen prepust. Kod stubišta bez čela to se odmah vidi, linija prednjih rubova gledano odozdo „pleše“.
• Drvo izravno na čeliku bez podloške. Pri hodanju škripi i prenosi buku kroz cijelu kuću.
• Predugi vijci ili pogrešno svrdlo. Na gornjoj plohi pojavi se vrh vijka ili pukotina uz vijak.
• Veliki otvori između gazišta na otvorenom stubištu. Ako u kući žive mala djeca, prazan prostor između gazišta može biti opasan. Pri projektiranju se u pravilu pazi da otvor ne bude prevelik. Rješenje je obično dodatna prečka ili ispuna, ne drveno čelo.

Ako imate ravno betonsko stubište, gotova gazišta po mjeri i iskustva s preciznim radom, oblaganje možete napraviti sami. Otvorena stubišta na nosaču, konzolna gazišta i stubišta u zavoju prepustite stolaru, jer tu je riječ o nosivosti i preciznosti koja se teško nadoknađuje. Rasvjetu stuba spaja samo električar.

1. Izmjeriti vlagu betona ili je dati izmjeriti i pričekati da odgovara zahtjevu proizvođača ljepila.
2. Izmjeriti visinu i dubinu svake stube i utvrditi razlike, uključujući visinu gotovih podova gore i dolje.
3. Očistiti beton od prašine i ostataka morta, izbrusiti neravnine i izravnati niska mjesta prikladnom masom.
4. Premazati podlogu predpremazom prema sustavu ljepila i pustiti da se osuši.
5. Isprobati svako gazište na suho, provjeriti fugu uz zid i prepust prednjeg ruba.
6. Početi od donje stube i nanijeti ljepilo nazubljenom gladilicom po cijeloj površini.
7. Položiti gazište, poravnati ga libelom uzdužno i poprečno te provjeriti visinu prema prethodnoj stubi.
8. Opteretiti gazište, primjerice vrećama ili utezima, i ukloniti istisnuto ljepilo prije nego što se osuši.
9. Nastaviti prema gore i ne hodati po stubištu tijekom stvrdnjavanja prema uputama proizvođača.
10. Ispuniti fuge uz zid elastičnim kitom u boji drva ili zida i završiti betonska čela.

Gotovo stubište prijeđite nekoliko puta gore i dolje, najprije polako, a zatim normalnim korakom. Noga nigdje ne bi smjela zastati. Pri preuzimanju provjerite:

• jednaku visinu svih stuba, uključujući prvu i zadnju u odnosu na gotov pod,
• jednaku dubinu gazišta i ujednačen prepust prednjeg ruba na cijelom stubištu,
• vodoravnost gazišta u oba smjera, provjerenu libelom,
• da se nijedno gazište ne pomiče, ne tutnji i ne škripi pri hodanju,
• dilatacijske fuge uz zid, čisto ispunjene kitom,
• čistoću površine bez ostataka ljepila, ogrebotina i okrhnutih rubova,
• kod otvorenog stubišta čvrste vijke, podloške na pločicama i nigdje vrhove vijaka na gornjoj plohi,
• pripremljena mjesta za sidrenje ograde prema dogovoru,
• predane podatke o ljepilu, vrsti drva i završnoj obradi, uključujući upute za održavanje.