Popravak zidova nakon elektroinstalacija

Na prvi pogled izgledaju slično, ali razlikuju se po veličini i po prostoriji u kojoj se nalaze. O tome ovise materijal, postupak i količina posla.

• Nakon elektroinstalacija utori su obično uski i plitki jer kabel ili savitljiva zaštitna cijev ne zauzimaju puno mjesta. Tome se pridružuju otvori za kutije utičnica, prekidača i rasvjete. Većinom se radi o suhim prostorijama, pa je dovoljna gipsana ili masa ojačana vlaknima.
• Nakon vodovoda utori su širi i dublji, osobito kod odvoda i izoliranih cijevi. Oko izvoda često je razbijen veći komad zida. Radi se u kupaonici ili kuhinji gdje je vlažno, pa se bira vapneno-cementna ili druga mješavina otporna na vlagu.

Kod vode vrijedi još jedno važno pravilo: cijevi se zatvaraju tek nakon tlačne probe koju radi vodoinstalater. Ako se zažbuka spoj koji curi, popravak znači ponovno štemanje zida. Isto tako cijev s toplom vodom ne bi trebalo zaliti na tvrdo bez izolacijske navlake. Pri promjeni temperature ona se širi i može ispucati žbuku iznad sebe.

Postupak je u oba slučaja u osnovi isti, mijenjaju se uglavnom debljina slojeva i materijal.

1. Provjera instalacija. Kabeli moraju biti čvrsto pričvršćeni, primjerice točkama gipsa, cijevi učvršćene, a vodovod ispitan. Preporučuje se trase fotografirati s metrom uz zid, jer će vam to kasnije pomoći kod bušenja.
2. Čišćenje. Iz utora se pomete ili usisa prašina i uklone se labavi komadići žbuke. Podloga treba biti čvrsta, suha i bez masnoće.
3. Temeljni premaz ili vlaženje. Premaz učvršćuje podlogu i sprječava da zid prebrzo izvuče vodu iz mase. Porobeton i beton osjetljiviji su na to od opeke.
4. Punjenje u slojevima. Dublji utor ne puni se odjednom. Prvi sloj dobro se utisne, pusti da se stegne, pa tek onda slijedi sljedeći. Debeli sloj odjednom se slegne i ispuca.
5. Armiranje. Kod širih i dubljih utora, otprilike iznad centimetra, i na prijelazu između različitih materijala u masu se utisne mrežica ili armaturna traka. Ona raspoređuje napetost i sprječava sitne pukotine.
6. Poravnavanje i brušenje. Zadnji sloj ostavi se malo iznad ravnine zida, nakon sušenja izbrusi se finim papirom i provjeri letvom.

• Gipsane mase brzo se suše, lako se zaglađuju i dobro bruse. Prikladne su za suhe sobe, tipično nakon elektroinstalacija.
• Mase i žbuke ojačane vlaknima elastičnije su i čvršće. Dobro dođu na zahtjevnije podloge i mjesta sklona pucanju.
• Vapneno-cementne i cementne mješavine podnose vlagu i veće debljine, ali se suše sporije. Pripadaju u kupaonice, kuhinje, podrume i svugdje gdje dolaze pločice.
• Vapnene i glinene žbuke biraju se u starijim kućama s istom izvornom žbukom ili kad vlasnik želi zid koji diše. Ispuna bi trebala biti slična postojećoj žbuci, inače se na spoju lakše pojavi pukotina.

Kod gipskartona se ne žbuka. Otvori se popravljaju gipsanom masom, po potrebi s utisnutom trakom.

Zahtjevnost, a time i konačna cijena, ovisi o nekoliko stvari:

• duljina i dubina utora te broj kutija i izvoda,
• podloga: novogradnja s ravnom žbukom jednostavnija je od stare kuće s trošnom žbukom i miješanim zidom,
• potreba za mrežicom i više slojeva,
• pristup: iza sanitarija, u tijesnoj kupaonici ili pod stropom radi se sporije,
• željena završna obrada: podloga za pločice treba biti ravna i čvrsta, a ispod glatkog ličenja mora biti savršeno izbrušena.

Ako utori prekrivaju velik dio zida ili je postojeća žbuka ispucana i pri kucanju zvuči šuplje, samo krpanje nije dovoljno. Tada se isplati razmisliti o novom sloju gleta s mrežicom ili o obnovi cijele žbuke. U stambenoj zgradi, kod zamjene vertikala koje pripadaju zajedničkim dijelovima, opseg radova dogovara se s upraviteljem zgrade i suvlasnicima.

Manje utore nakon elektroinstalacija možete zatvoriti i sami, ali samo ako su kabeli već položeni i električar ih je provjerio. U same instalacije ne dirajte. Kod vodovoda pričekajte da vodoinstalater potvrdi da cijevi ne cure.

1. Provjeriti jesu li kabeli čvrsto pričvršćeni i ne strše iznad ravnine zida.
2. Zatvoriti otvore kutija da u njih ne uđe masa.
3. Usisati utor i ukloniti labave komadiće žbuke.
4. Premazati utor temeljnim premazom i pustiti da se osuši prema uputama.
5. Zamiješati manju količinu mase koju stignete obraditi.
6. Prvi sloj gladilicom utisnuti duboko u utor.
7. Kod šireg utora u sljedeći sloj utisnuti mrežicu s preklopom na okolni zid.
8. Zadnji sloj povući malo iznad ravnine zida.
9. Pustiti da se potpuno osuši, ne prema dodiru nego prema vremenu koje navodi proizvođač.
10. Izbrusiti do glatkoga i provjeriti letvom prema svjetlu.

• Samo prijeći gipsom. U dubljem utoru gips se skupi i ispuca.
• Preskočen temeljni premaz. Masa prebrzo izgubi vodu, slaba je i odvaja se.
• Ubrzavanje sušenja. Grijanje na najjače ili propuh stvaraju pukotine. Prema većini proizvođača temperatura bi trebala biti barem oko 5 °C, a bolje sobna.
• Ličenje na vlažnu podlogu. Na zidu se pojave mrlje i tamnija polja.
• Nedovoljno brušenje. Nakon ličenja i pri bočnom svjetlu vidi se svaki prijelaz.
• Zatvaranje cijevi bez tlačne probe kod vodovoda.

Prije nego što ličilac ili keramičar krene s radom, pregledajte zid sami:

• popravljena mjesta u ravnini su sa zidom, letva na njima ne klima,
• pri bočnom svjetlu baterije ne vide se valovi ni stepenice,
• na površini nema sitnih pukotina ni šupljeg zvuka pri kucanju,
• rubovi kutija su čisti i kutije nisu zalivene,
• materijal je potpuno suh, bez tamnijih vlažnih mjesta,
• kod vodovoda imate potvrđenu tlačnu probu i fotografije trasa instalacija.