Štemanje utora za kabel u opeci, plinobetonu i betonu

Utori imaju smisla svugdje gdje će se zid ponovno žbukati ili barem izravnavati. Kabel skriven u zidu zaštićen je od oštećenja, ne zauzima prostor i ne vidi se. U grubim radovima ili kod obnove „do cigle" to je uobičajeni način rada.

Postoje, međutim, situacije u kojima štemanje nije dobro rješenje:

• u nosivim zidovima zgrada od betonskih panela ili armiranog betona, gdje bi utor oslabio konstrukciju ili zahvatio armaturu,
• u tankim pregradnim zidovima, primjerice od blokova debljine oko 5 do 7 cm, gdje bi dubok utor zid praktički presjekao,
• na gotovim skupim površinama, kao što su keramičke pločice ili dekorativna žbuka, ako se ne planiraju mijenjati,
• u zidovima nepoznatog sadržaja, kroz koje mogu prolaziti stare cijevi za vodu, plin ili grijanje.

Tada se kabel često vodi drugim putem: u podu ispod estriha, u spuštenom stropu, u predzidu od gipskartona ili u nadžbuknim kanalicama. Dobar elektroinstalater te mogućnosti predloži prije nego što počne rezati.

Označavanje trase

Sve počinje planom. Električar prema projektu ili prema dogovoru s vama označi na zidu položaj kutija, razdjelnika i trasa između njih. Pritom koristi libelu ili križni laser te olovku ili sprej. Trase se vode okomito i vodoravno, nikad koso. Razlog je jednostavan: za nekoliko godina netko će bušiti u zid i mora otprilike znati gdje može očekivati kabel.

Provjera zida

Kod obnove se zid prije rezanja pregleda detektorom metala i napona. Stari aluminijski vodiči, vodovodne cijevi ili plinske cijevi ne moraju biti ondje gdje biste ih očekivali. Postojeći strujni krugovi u prostoriji isključe se u razdjelniku.

Rezanje rubova

U opeci i betonu rubovi utora režu se glodalicom za zidove, odnosno električnim alatom s dvije dijamantne ploče jednom do druge. Širina i dubina namještaju se prema broju kabela. Alat se spaja na industrijski usisavač, inače je prostorija za nekoliko minuta puna sitne prašine. Kraći dijelovi mogu se rezati i kutnom brusilicom s dijamantnom pločom, no to je prašnjavije i sporije.

Vađenje materijala

Pojas između rezova vadi se špicom u laganom čekiću za štemanje ili ručno, dlijetom i čekićem. U plinobetonu je često dovoljan ručni alat za utore, koji materijal doslovno izgrebe. Dno utora treba biti približno ravno, bez oštrih izbočina koje bi pritiskale kabel.

Otvori za kutije

Dio pripreme obično je i bušenje otvora za instalacijske kutije krunom za bušenje. U cjeniku je to često zasebna stavka, pa provjerite je li uključeno u ponudu.

Čišćenje i polaganje kabela

Utor se usisa, po potrebi navlaži, a kabel ili cijev se položi i učvrsti. Učvršćuje se gipsom, brzovežućim mortom ili kopčama. Zapunjavanje se radi tako da kabel ne ostane slobodan i da ispuna bude u ravnini sa zidom ili malo ispod nje, gdje zatim dolazi žbuka.

Ova stranica obuhvaća dvije stavke cjenika: štemanje utora u opeci i plinobetonu te štemanje utora u betonu i panelu. Razlika nije samo u tvrdoći materijala, nego u cijelom postupku, alatu i rizicima.

Puna opeka

Starije kuće i zgrade često imaju zidove od pune opeke. U njoj se štema razmjerno dobro, materijal je predvidljiv. Problem znaju biti tvrde fuge od morta i stare žbuke različite debljine, koje pri štemanju otpadaju u većim komadima. Kod obnove zato treba računati s više zapunjavanja.

Šuplji glineni blokovi

U novijim zidanim kućama uobičajeni su glineni blokovi sa šupljinama, primjerice tipa Porotherm. Stijenke komora su tanke, a kad se jako udara, cijele komore puknu i u zidu nastane rupa umjesto uskog utora. Zato se ovdje radi uglavnom rezanjem i laganim odlamanjem. Probijene šupljine treba savjesno ispuniti, inače se žbuka iznad njih kasnije propadne ili pukne.

Plinobeton

Blokovi od plinobetona (u praksi se često zovu i po trgovačkim nazivima poput Ytonga ili siporeksa) mekani su i lako se obrađuju. Utori u njima idu brzo, često ručnim alatom i bez puno prašine. Treba paziti na dubinu: plinobeton je krhak, a kod tankih pregradnih zidova zid se lako oslabi. Proizvođači blokova obično navode koliko duboke utore njihovi zidovi podnose, isplati se to pogledati u tehničkom listu.

Beton i panel

Beton je tvrd, štema se sporo i uz veliko trošenje ploča. Unutra može biti čelična armatura, koja se ne smije prerezati. Kod panela je stvar još osjetljivija: nosivi paneli dio su konstrukcije cijele zgrade i zahvati u njih nisu samo stvar vlasnika stana. U panelima se zato utori rade rijetko, uglavnom kratki okomiti dijelovi u tankom sloju. Većina trasa vodi se podom, spuštenim stropom ili kroz postojeće instalacijske kanale.

Električni vodovi u zidovima polažu se u takozvane instalacijske zone. To su pojasevi u kojima se kabeli uobičajeno očekuju. U pravilu se vodoravne trase vode u pojasu otprilike 15 do 45 cm ispod stropa ili iznad poda, a okomite trase otprilike 10 do 30 cm od kutova prostorije te od rubova vrata i prozora. Točna pravila određuju važeće norme HRN EN i tehnički propisi za niskonaponske instalacije, a električar bi ih trebao poznavati. Vama je važno znati da kabel ne smije ići ukoso preko zida ni po sredini zida na visini na koju se obično vješaju police i slike.

Dubina utora ovisi o tome što se u njega polaže. Za jedan kabel uobičajenog presjeka u pravilu je dovoljno 2 do 3 cm. Za cijev ili više kabela jedan do drugog utor je dublji i širi. Kabel mora biti prekriven slojem žbuke ili ispune, ne samo tankim premazom. Nepotrebno duboki utori ipak slabe zid i povećavaju potrošnju materijala za zapunjavanje.

Nosivi zidovi i stambene zgrade

U nosive zidove, osobito vodoravno, štema se oprezno i u ograničenom opsegu. Dugi vodoravni utor u nosivom zidu sa statičkog gledišta je lošiji od okomitog. Ako niste sigurni je li zid nosiv, pogledajte projektnu dokumentaciju ili se posavjetujte sa statičarem.

U stambenoj zgradi se prije zahvata u nosive zidove obratite upravitelju zgrade i suvlasnicima. Treba li za zahvat u konstrukciju kakva prijava ili dozvola, određuju važeći propisi o gradnji, a to uvijek provjerite u nadležnom upravnom tijelu. Ne oslanjajte se na to da je dovoljno „nekome reći". Obični utori u pregradnim zidovima pri zamjeni elektroinstalacije drukčija su situacija od rezanja u nosivi panel.

Posao se obračunava po dužnom metru, ali nije svaki metar jednako zahtjevan. Na rad najviše utječu:

• materijal zida: plinobeton ide brzo, opeka srednje, a beton i panel sporo,
• stanje zida: golo ziđe štema se lakše od zida sa starom debelom žbukom ili pločicama,
• širina i dubina utora: utor za više kabela ili debelu cijev znači više materijala za vađenje,
• visina: trase ispod stropa i utori u stropu rade se sa skele ili ljestava i idu sporije,
• pristup i namještaj: prazna prostorija nije isto što i stan u kojem se živi, gdje sve treba pokriti i zaštititi,
• zahtjevi za prašinu: rad s usisavanjem i pokrivanjem traje dulje, ali uštedi puno čišćenja,
• nepoznate instalacije: pri obnovi starije kuće često se naiđe na stare kabele i cijevi koje treba zaobići,
• opseg: nekoliko metara za jednu utičnicu radi se drukčije od cijelog stana, gdje se alat pripremi jednom i radi se sustavno.

Provjerite što točno stavka uključuje. Negdje je u cijeni samo rezanje i vađenje, a negdje i zapunjavanje utora nakon polaganja kabela, odvoz šute ili bušenje otvora za kutije.

Što treba biti spremno prije dolaska električara

• jasna predodžba o položaju utičnica, prekidača, rasvjete i trošila, po mogućnosti ucrtana u tlocrt,
• znanje o rasporedu namještaja, osobito kuhinjskih elemenata i kreveta,
• ispražnjena ili pokrivena prostorija, odnesene stvari osjetljive na prašinu,
• pristup razdjelniku i mogućnost isključivanja pripadajućih strujnih krugova,
• u stambenoj zgradi riješen dogovor s upraviteljem i obaviješteni susjedi, jer je štemanje bučno.

Redoslijed radova

Utori za struju u pravilu se rade nakon završetka zidanja, a prije žbukanja. U praksi se njihov položaj usklađuje s vodoinstalaterom i instalaterom grijanja, kako se trase ne bi križale i kako ne bi trebalo štemati nove utore. U kuhinji i kupaonici važno je znati gdje će biti kuhinjski elementi, pločice i ogledalo, jer se upravo tamo utičnice najčešće premještaju. Keramičaru je korisno javiti gdje u zidu prolaze kabeli, posebno iza budućih pločica.

Nakon polaganja kabela i zapunjavanja utora slijedi provjera i mjerenje koje radi električar, a zatim žbukanje ili gletanje, što obično preuzimaju zidar i ličilac. Gotovu trasu dobro je fotografirati s metrom prije nego što je žbuka prekrije. Te fotografije kasnije će dobro doći svakome tko bude bušio.

Koliko to traje

U plinobetonu se u jednom danu napravi razmjerno mnogo metara, u opeci manje, a u betonu znatno manje. Za cijeli stan kod obnove u pravilu se računa s jednim do nekoliko dana, ovisno o materijalu i opsegu. Gips ili brzovežući mort za zapunjavanje veže otprilike desetak do nekoliko desetaka minuta, no prije žbukanja treba poštovati vrijeme sušenja koje navodi proizvođač.

• kose trase: kabel ide dijagonalno preko zida, netko kasnije buši prema logici zona i pogodi ga,
• preplitak utor: kabel je tik ispod površine, a žbuka iznad njega puca ili se na njoj pojavi crta,
• preduboki utor u tankom pregradnom zidu: zid je oslabljen i pri kasnijem opterećenju, primjerice kad se objesi viseći element, može puknuti,
• probijene šupljine blokova: loše ispunjene šupljine uzrokuju propalu ili šuplju žbuku,
• prašina bez usisavanja: prašina se raširi po cijelom stanu, u ventilaciju i u elektroniku,
• neočišćen utor: ispuna se loše veže s podlogom i može se odvojiti,
• neučvršćen kabel: pri žbukanju izađe iz utora i ostane gotovo na površini,
• nedostatak dokumentacije: nitko ne zna kuda kabeli prolaze, pa se pri sljedećim radovima trasa traži metodom pokušaja i pogrešaka,
• zahvaćena armatura: prerezana armatura u betonu slabi konstrukciju i može početi hrđati.

Samo štemanje utora u pregradnom zidu od opeke ili plinobetona može napraviti i spretan laik, ako se drži zona i radi pažljivo. To ne vrijedi za beton, panele i nosive zidove, ondje treba stručnjak. Polaganje i spajanje kabela, priključak na razdjelnik i ispitivanje instalacije uvijek su posao ovlaštenog električara. Trase s njim dogovorite unaprijed.

1. Dogovoriti s električarom položaj kutija, trase i dimenzije utora.
2. Isključiti u razdjelniku strujne krugove u toj prostoriji i provjeriti da nema napona.
3. Pregledati zid detektorom metala i napona te označiti pronađene instalacije.
4. Označiti trasu libelom ili laserom, samo okomito i vodoravno.
5. Pokriti pod, prozore i namještaj, a vrata zatvoriti folijom.
6. Staviti zaštitne naočale, masku za prašinu, zaštitu za sluh i rukavice.
7. Izrezati rubove utora glodalicom za zidove spojenom na usisavač, a u plinobetonu koristiti ručni alat za utore.
8. Izvaditi materijal između rezova dlijetom, u šupljim blokovima lagano i bez jakih udaraca.
9. Provjeriti dubinu i ravnost dna te ukloniti oštre izbočine.
10. Usisati utor i ostaviti ga spremnog električaru za polaganje kabela.
11. Fotografirati trase s metrom prije zapunjavanja.

Prije žbukanja pregledajte utore zajedno s električarom. Kasnije se ništa ne može popraviti bez novog štemanja.

• trase idu samo okomito i vodoravno u dogovorenim zonama,
• položaj kutija odgovara planu i rasporedu namještaja,
• utori imaju ujednačenu dubinu i kabel ne viri iznad površine,
• u šupljim blokovima probijene su komore ispunjene,
• kabeli su u utorima učvršćeni i nisu mehanički oštećeni,
• u betonu nema vidljivo prerezane armature,
• zapuna je čvrsta, bez šupljina i labavih komadića,
• šuta je odvezena ili skupljena prema dogovoru,
• imate fotodokumentaciju trasa s mjerilom.