Postavljanje i montaža krovnog pokrivača od keramičkih/betonskih crepova

Keramički crijep nastaje pečenjem gline. Ako je dobro postavljen, traje desetljećima i dugo zadržava boju. Glazirana izvedba ima glađu površinu, voda se s nje brže slijeva i mahovina se teže hvata. Za starija ili slabija krovišta proizvođači nude i lakše modele keramičkog crijepa.

Betonski crijep ima vrlo točne mjere, pa se postavlja brzo i pravilno. Čvrst je, ali obično teži, pa krovište mora bez problema podnijeti njegovu težinu. Na modernim kućama često se biraju ravni modeli jednostavnog profila.

Na obali i u zaleđu i danas se viđa tradicionalni kupa kanalica ili mediteranski crijep sličnog izgleda. Ondje je posebno važno dobro pričvršćivanje, jer bura lako podigne slabo učvršćen crijep.

Kod odabira usporedite uglavnom tri stvari:

• težinu pokrova i može li ga krovište nositi (kod obnove je pametno da krovište pregleda statičar),
• najmanji nagib krova koji za određeni model navodi proizvođač,
• izgled i kako se pokrov uklapa u okolnu gradnju.

Neki kao alternativu razmatraju limeni pokrov. Lakši je i podnosi manje nagibe, ali je na kiši glasniji i krov izgleda drukčije od klasičnog krova s crijepom.

Crijep je samo gornji sloj krova. Ako ispod njega nešto ne valja, ni kvalitetan crijep neće spasiti krov. Prije postavljanja treba biti pripremljeno sljedeće:

• krovište, odnosno drvena nosiva konstrukcija zaštićena od insekata, gljivica i vlage,
• sekundarna hidroizolacija, obično paropropusna folija koja hvata vodu koju vjetar ugura ispod crijepa i odvodi je prema žlijebu,
• kontraletve koje stvaraju prozračni sloj između folije i crijepa,
• krovne letve na razmaku prema tehničkom listu točno tog crijepa,
• kod stambenog potkrovlja i toplinska izolacija između rogova te parna brana s unutarnje strane.

Zašto se toliko govori o razmaku letava? Svaki model crijepa ima propisan razmak. Već odstupanje od nekoliko milimetara znači da crijep ne naliježe kako treba, nastaju pukotine i krov počne prokišnjavati. Zato se razmak uvijek mjeri prema uputama proizvođača, nikad odoka.

Jednako je važno provjetravanje. Zrak koji struji ispod pokrova od strehe prema sljemenu odnosi vlagu. Ako prozračni sloj nedostaje ili je preplitak, vlaga se kondenzira, drvo vlaži, a izolacija gubi učinak.

Klasični preklopni crijep obično se postavlja na krovove nagiba otprilike iznad 22°. Za manje nagibe postoje posebni modeli i rješenja s dodatnom hidroizolacijom i brtvljenjem. Točnu granicu uvijek određuje proizvođač.

Dobar krovopokrivač ne počinje crijepom, nego mjerenjem. Cijelu plohu rasporedi tako da bude što manje rezanja i da redovi lijepo završe na rubovima i uz sljeme.

1. Izmjeriti krov i rasporediti broj redova i stupaca crijepa.
2. Postaviti kuke i žljebove olučnog sustava prije pokrova.
3. Položiti prvi red uz strehu, koji određuje ravninu cijelog krova.
4. Slagati crijep odozdo prema gore i pravilno ga povezivati u redovima.
5. Pričvrstiti crijep kopčama, posebno na rubovima, uz sljeme i na mjestima izloženima vjetru, prema uputama proizvođača.
6. Riješiti detalje: zabatne rubove, uvale te sljeme sa sljemenjacima i prozračnom trakom.
7. Izvesti limene opšave oko dimnjaka, krovnih prozora i ostalih prodora.
8. Provjeriti nepropusnost i ukloniti s krova otpatke i prašinu od rezanja.

Limarski radovi oko dimnjaka, prozora i u uvalama upravo su mjesta na kojima krov najčešće prokišnjava. Zato je dobro da limar radi usporedo s krovopokrivačem i da detalje rješavaju zajedno, a ne kao naknadni popravak.

Riječ je o radu na visini. Taj posao pripada iskusnoj ekipi sa skelom ili drugom zaštitom od pada. Postavljanje u vlastitoj režiji ne preporučuje se.

Najjednostavniji je velik dvostrešni krov bez prodora. Krovopokrivač ondje slaže cijeli crijep u pravilnim redovima i nema puno dodatnog posla. Posao produljuju i poskupljuju:

• razvedeni krov s krovnim kućicama, četverostrešnim dijelovima i uvalama, gdje treba puno rezati,
• više dimnjaka, krovnih prozora i drugih prodora,
• strm krov ili loš pristup kući, primjerice uska ulica bez mjesta za skelu,
• mali nagib koji traži dodatno brtvljenje,
• kod obnove skidanje i odvoz starog pokrova te eventualni popravci krovišta.

Prije zamjene pokrova na postojećoj kući provjerite u nadležnom upravnom tijelu treba li vam kakav akt ili prijava prema važećim propisima o gradnji. Zahtjevi ovise i o tome mijenja li se izgled, materijal ili nosiva konstrukcija krova. Ako je kuća u zaštićenoj povijesnoj cjelini, za izgled i vrstu crijepa obično se pitaju i konzervatori. U stambenoj zgradi o krovu odlučuju suvlasnici, a radove organizira upravitelj zgrade.

Popravak krova koji prokišnjava neugodan je i skup posao. Većina problema može se izbjeći ako se postavljanje odradi pošteno odmah prvi put. U praksi se ponavljaju ove greške:

• kontraletve nedostaju ili su preniske, pa se krov ne provjetrava i krovište vlaži,
• netočan razmak letava, pa crijep ne naliježe,
• crijep postavljen na manji nagib od onoga koji proizvođač dopušta, bez dodatnog brtvljenja,
• slabo ili nikakvo pričvršćivanje rubnog i sljemenog crijepa, koji onda odnese vjetar,
• loše izveden opšav dimnjaka, prozora ili uvale,
• postavljanje po kiši ili mrazu, kad folija i brtve ne drže kako bi trebale.

Pomaže i razumna narudžba materijala. Crijep se obično naručuje s rezervom od otprilike 5 do 10 % za rezanje i lom. Naknadno kupiti isti crijep može biti problem, jer se nijansa među proizvodnim serijama malo razlikuje.

Kod preuzimanja radova pregledajte krov izvana i iz potkrovlja. Provjerite posebno:

• jesu li redovi crijepa ravni i naliježe li crijep pravilno,
• jesu li rubni, sljemeni i izloženi crijepovi pričvršćeni kopčama,
• je li sljeme zatvoreno sljemenjacima i je li provjetravanje uz strehu i sljeme slobodno,
• jesu li opšavi dimnjaka, prozora i uvala nepropusni i slijeva li se voda s njih u pravom smjeru,
• imaju li žljebovi pad i otječe li voda u odvodne cijevi,
• vide li se iz potkrovlja mokra mjesta ili oštećena folija,
• jesu li na krovu i u žljebovima ostali otpaci i nečistoća,
• jeste li dobili tehničke listove pokrova i dokumente potrebne za jamstvo.

Pametno je zaviriti u potkrovlje i nakon prve jače kiše. Tako se eventualni sitni problem otkrije dok još traje jamstveni rok.