Postavljanje i montaža parne brane

U svakom kućanstvu nastaje puno vodene pare: kod kuhanja, tuširanja, sušenja rublja, pa i samim disanjem. Topao i vlažan zrak prirodno se probija prema van. Ako uđe u izolaciju i ondje se ohladi, pretvara se u vodu. Mokra izolacija slabije izolira, drvo rogova i greda postaje vlažno, javlja se plijesan, a stradaju i gipskartonske ploče i metalni profili.

Vrijedi jedno osnovno pravilo: parna brana uvijek ide na toplu stranu izolacije, dakle prema prostoriji. Nikada između izolacije i vanjskog prostora, jer bi ondje vlagu zadržavala unutar konstrukcije.

U praksi se susreću dvije situacije:

• parna brana u krovnom slogu: folija se postavlja ispod rogova ili ispod izolacije između rogova u kosinama potkrovlja i nastavlja se na ostale slojeve krova,
• parna brana u gipskartonskom stropu: folija ide iznad gipskartonskih ploča, a ispod toplinske izolacije stropa ili tavana.

Kod gipskartonskog stropa slojevi od prostorije prema gore idu ovim redom: gipskartonska ploča, nosivi profili, parna brana, toplinska izolacija i na kraju stropna ili krovna konstrukcija. U potkrovlju se oba slučaja često spajaju, ravni strop prelazi u kosine i upravo taj prijelaz mora ostati neprekinut.

U svakodnevnom govoru sve se te folije zovu parna brana, ali među njima postoje bitne razlike:

• klasična parna brana (polietilenska ili s aluminijskim reflektirajućim slojem) gotovo potpuno zaustavlja prolaz pare i prikladna je za uobičajene izolirane slogove,
• parna kočnica paru samo usporava i dopušta konstrukciji da se kontrolirano isušuje, a bira se kod difuzijski otvorenih slogova,
• „pametna“ folija mijenja propusnost ovisno o vlazi: zimi štiti izolaciju, ljeti omogućuje isušivanje prema unutra, pa se često koristi u potkrovljima i kod obnove starijih kuća.

Koja je folija prava, ovisi o cijelom slogu: kakva je krovna folija, koja je izolacija i je li krov ventiliran. Toplinsku zaštitu zgrada uređuju tehnički propisi i norme HRN EN. Ako niste sigurni, neka slog procijeni projektant ili iskusan izvođač. Kod folije s reflektirajućim slojem orijentaciju određuju upute proizvođača, a sjajna strana obično gleda prema prostoriji.

Jednako su važni i sustavni dodaci: ljepljive trake za spojeve, trajno elastični kit za spoj sa zidom i manžete za prodore kabela, cijevi i rasvjetnih tijela. Folija i trake trebaju biti istog proizvođača kako bi pouzdano držale zajedno.

1. Provjeriti podlogu: mora biti suha, čista i bez oštrih izbočina koje bi mogle poderati foliju.
2. Položiti toplinsku izolaciju bez razmaka, da ne nastanu toplinski mostovi.
3. Rasporediti trake folije tako da spojeva bude što manje.
4. Postaviti foliju pravom stranom prema unutra, slobodno, ne napetu do kraja, i usput je pričvrstiti klamericama.
5. Trake preklopiti, obično otprilike 10 cm ili prema uputama proizvođača, i svaki spoj zalijepiti sustavnom trakom.
6. Foliju po obodu spojiti na zidove, zabate i nadozide kitom i pritisnuti je letvom ili profilom.
7. Zabrtviti prodore dimnjaka, cijevi i kabela manžetama ili trakom.
8. Prije zatvaranja sve pregledati i tek onda montirati profile i gipskarton.

U praksi se dobro pokazala instalacijska razina: ispod folije pričvrste se letve ili nosivi profili, a gipskarton se postavlja tek ispod njih. Električni kabeli i kutije za rasvjetu tada prolaze kroz taj međuprostor i foliju ne treba bušiti. Ako se na krovu izvode i drugi radovi, na primjer kontraletve ili limarski detalji, dobro ih je uskladiti tako da se gotova folija ne ošteti.

Elektroinstalacije u stropu smije izvoditi samo ovlašteni električar. Ako se radi o većem građevinskom zahvatu, prema važećim propisima o gradnji provjerite u nadležnom upravnom tijelu što je potrebno. U stambenoj zgradi radove unaprijed dogovorite s upraviteljem i suvlasnicima.

Zahtjevnost posla ponajviše ovisi o tome koliko detalja treba riješiti, a manje o samoj površini. Jednostavniji je ravni strop u novogradnji s pravilnim tlocrtom i malo prodora. Više posla donose:

• potkrovlje s kombinacijom ravnog stropa i kosina, gdje treba neprekinuto prijeći iz jedne plohe u drugu,
• puno ugradbenih svjetiljki, otvora rekuperacije ili zvučnika u stropu,
• krovni prozori, dimnjak i nadozidi oko kojih se folija oblikuje i brtvi,
• obnova sa starim, neravnim zidovima, gdje se spoj teže brtvi,
• „pametne“ folije i kvalitetniji sustavni dodaci,
• rad na visini ispod sljemena, za koji treba skela.

Trake i kitovi imaju svoj temperaturni raspon. Na smrzavanju ili na prašnjavoj podlozi ne drže, pa se radovi u negrijanom potkrovlju zimi ponekad odgađaju.

• folija na pogrešnoj strani: najteža pogreška, jer se vlaga tada zadržava izravno u konstrukciji,
• preklop bez lijepljenja: sam preklop traka ne brtvi, iako tako izgleda,
• jeftina univerzalna traka: s vremenom se odlijepi i spoj prestane brtviti,
• nedostaje spoj sa zidom: folija samo prislonjena uz zid po obodu ostavlja neprekinutu reškicu kroz koju prolazi zrak,
• probušena folija: pri montaži profila lako se podere ili probuši, a to nitko ne popravi,
• naknadno izrezani otvori za rasvjetu: često se dogodi da električar izreže otvore u gotovom stropu, a parnu branu oko njih više nitko ne zabrtvi,
• prekid u kutovima i na prijelazu u kosine: upravo se ta mjesta najviše podcjenjuju.

Posljedice se obično ne vide odmah. Vlažne mrlje, plijesan u kutovima ili veća potrošnja za grijanje pojave se tek nakon nekoliko sezona, kad je strop odavno zatvoren i popravak znači njegovo rastavljanje.

Parnu branu treba pregledati prije nego što je prekrije gipskarton ili obloga. Kasnije se više ne vidi. Pri preuzimanju provjerite:

• je li folija postavljena pravom stranom prema unutra, prema uputama proizvođača,
• preklapaju li se sve trake i je li svaki spoj cijelom duljinom zalijepljen, bez nabora i odignutih rubova,
• je li folija po obodu spojena na zidove i zabate kitom ili trakom,
• je li prijelaz između ravnog stropa i kosine neprekinut,
• imaju li dimnjak, cijevi i kabeli manžete ili su temeljito oblijepljeni,
• ima li na površini rupa, poderotina ili uboda od klamerica i vijaka,
• jesu li trake i kitovi iz istog sustava kao i folija,
• je li kod zahtjevnije gradnje zrakonepropusnost provjerena ispitivanjem (blower-door test).