Vanjska žbuka tankoslojna, mineralna samoperiva – zaglađena, debljine 2 mm

Postupak izgleda jednostavno. Rezultat ipak ovisi o redoslijedu koraka, o pauzama između njih i o vremenu. Fasader obično radi ovako:

1. provjeriti podlogu: mora biti čvrsta, suha, čista i bez prašine, a armirani sloj s mrežicom dovoljno stvrdnut, prema uputi proizvođača obično nekoliko dana,
2. premazati podlogu predpremazom koji pripada odabranoj žbuci; on izjednačuje upijanje površine i poboljšava prionjivost, a prije žbukanja mora potpuno osušiti,
3. pripremiti masu: pastozne žbuke samo se promiješaju, a suha mineralna mješavina miješa se s točno propisanom količinom vode, uvijek jednakom, kako bi cijela ploha imala isti ton,
4. nehrđajućom gletericom navući žbuku u debljini zrna,
5. dok je masa svježa, zagladiti je plastičnom gletericom kružnim pokretima, tako da se zrna ravnomjerno rasporede i nastane tipična sitnozrnata struktura,
6. cijelu povezanu plohu, na primjer jedan zid od ugla do ugla, obraditi bez prekida, metodom "mokro na mokro",
7. svježu žbuku zaštititi od kiše, izravnog sunca i vjetra, obično barem dan do dva.

Na vrijeme treba posebno paziti. Žbuka, podloga i zrak tijekom rada i sušenja trebaju imati otprilike od +5 °C do +25 °C. Točne granice navodi proizvođač u tehničkom listu. Najprikladnije je oblačno vrijeme bez vjetra. Zašto se ne žbuka po lijepom sunčanom danu? Na užarenom južnom zidu masa se suši tako brzo da se više ne da dobro zagladiti, a ljeti na jadranskoj obali to se događa već prije podneva.

Zaglađena struktura zrna 2 mm proizvodi se u više vrsta. Izgledaju slično, ali se ponašaju različito.

• mineralna žbuka izrađena je na bazi cementa i vapna; propušta vodenu paru, negoriva je i zbog lužnatosti u početku odolijeva algama, isporučuje se kao suha mješavina u bijeloj ili ograničenoj paleti boja i nakon stvrdnjavanja se obično boji fasadnom bojom,
• silikonska žbuka vrlo dobro odbija vodu; kiša se s nje slijeva i odnosi prašinu, pa fasada dulje ostaje čista, a uz to je elastična i postojanih boja, prikladna za sjenovite zidove, mjesta uz drveće i plohe koje više kvasi kiša,
• silikatna žbuka dobro propušta paru i otporna je na vremenske utjecaje, ali se teže obrađuje jer se brzo veže i traži iskusnu ruku,
• akrilna žbuka elastična je i dolazi u mnogo tonova, ali paru propušta najslabije, pa se na izolaciju od mineralne vune obično ne stavlja.

Kod izolacije mineralnom vunom bira se žbuka koja dobro propušta paru, dakle mineralna, silikatna ili silikonska. Na stiropor se mogu nanijeti sve vrste. Ako na fasadi piše "samoperiva", obično se misli na žbuku ili boju koja jače odbija vodu i prljavštinu. Što to točno znači za određeni proizvod, provjerite u tehničkom listu. Preporučuje se držati se jednog sustava toplinske izolacije (ETICS) jednog proizvođača: ljepilo, armirni sloj, predpremaz i žbuka razvijeni su da rade zajedno. Ako se komponente miješaju, proizvođač često ne preuzima jamstvo.

Zahtjevnost, a time i cijenu, određuje nekoliko stvari:

• stanje podloge: ravan, svježe armiran sloj najjednostavniji je slučaj, dok staru fasadu treba najprije očistiti, ukloniti alge, popraviti pukotine i po potrebi izravnati,
• razvedenost fasade: puno prozora, uglova, vijenaca i klupčica znači više obrubljivanja i spojeva,
• pristup i visina: kod više kuće potrebna je skela i rad na visini,
• veličina povezanih ploha: velik zid mora bez prekida obraditi više ljudi istodobno,
• vrijeme i termin: po nepovoljnom vremenu ne smije se raditi, pa se termin može pomicati,
• ton boje: tamne i zasićene boje traže više od materijala i od ujednačene obrade.

Ako mijenjate izgled fasade ili radite toplinsku izolaciju, prema važećim propisima o gradnji provjerite u nadležnom upravnom tijelu što vam je potrebno. Ne računajte unaprijed da nikakav akt nije potreban, osobito u zaštićenim i povijesnim dijelovima naselja. U stambenoj zgradi o fasadi odlučuju suvlasnici preko upravitelja, a ne pojedini vlasnik stana. Ako za obnovu koristite poticaje za energetsku obnovu, uvjete o materijalu i dokumentaciji provjerite u natječaju prije početka radova.

Većina grešaka ne vidi se odmah. Pokažu se nakon prve zime ili nakon nekoliko godina. U praksi se najčešće ponavljaju ove:

• spojevi i mrlje: rad je prekinut na sredini zida ili se žbukalo na suncu, pa nakon sušenja ostanu vidljive trake,
• prekasno zaglađivanje: masa se već počela vezati, zrna se pri glađenju čupaju i struktura je neujednačena,
• žbukanje na vlažan ili nestvrdnut armirni sloj: prijete iscvjetavanja, pukotine i slabija prionjivost,
• izostavljen predpremaz: podloga neravnomjerno upija vodu iz žbuke, što daje razlike u tonu i slabiju čvrstoću,
• nedostaje dijagonalna armatura u uglovima prozora: to je doduše greška podloge, ali pukotine se pojave baš u žbuci,
• pretaman ton na izolaciji: tamna ploha se na suncu jako zagrijava i izolacija se može oštetiti, zato proizvođači sustava propisuju najmanji faktor refleksije svjetla boje (vrijednost HBW), koji kod tamnih tonova uvijek provjerite.

Gotovu plohu pregledajte danju uz bočno svjetlo, kad sunce koso obasjava zid. Tada se neravnine i spojevi najbolje vide. Pri preuzimanju provjerite:

• struktura je na cijeloj plohi ujednačena, bez golih mjesta i nakupina zrna,
• na zidovima nema vidljivih traka, spojeva ni mrlja drugog tona,
• žbuka je čisto završena uz prozore, klupčice, sokl i profile,
• oko prozora i u uglovima nema finih pukotina,
• prozori, klupčice i popločenje očišćeni su od žbuke,
• od izvođača ste dobili podatke o korištenom sustavu, vrsti žbuke i broju šarže,
• znate kada i čime se fasada smije bojiti i kako je održavati.