Zabijanje podloge vibracijskom pločom

Zbija se u više faza i svaka se nastavlja na prethodnu. Jedan prolaz strojem po gotovom šljunku nije dovoljan.

• Zbijanje dna iskopa: nakon uklanjanja humusa i meke zemlje s korijenjem najprije se zbija samo dno iskopa, takozvana posteljica. Ako je meka ili glinovita, kamen iznad nje će se kasnije pomicati i slijegati.
• Nosivi sloj sloj po sloj: drobljeni kameni agregat razastire se u debljini obično oko 10 do 20 cm. Lakša ploča bolje podnosi tanji sloj, teža može i deblji. Svaki se sloj zbija zasebno i tek onda dolazi sljedeći.
• Prijelazi s preklopom: ploča se vodi ravnomjerno u trakama koje se međusobno lagano preklapaju. Po jednom sloju obično se radi otprilike 3 do 6 prijelaza, po mogućnosti naizmjence uzdužno i poprečno.
• Kontrola visina i ravnine: nakon svakog sloja letvom i špagom provjeravaju se visina i pad. Kod popločenja uz kuću pad ide od zgrade, obično oko 1 do 2 %.

Na jednu stvar koju stariji naputci često pobrkaju treba paziti: ležajni sloj od sitnog kamenog agregata neposredno ispod opločnika ne zbija se prije polaganja. Samo se izravna letvom. Vibracijska ploča ponovno dolazi na red tek nakon polaganja opločnika, i to preko zaštitne gumene podloge, kako bi se opločnici slegli i ne bi oštetili.

Dobro se zbija drobljeni kamen s kontinuiranim granulometrijskim sastavom, dakle mješavina krupnijih i sitnijih frakcija. Krupna zrna nose opterećenje i propuštaju vodu, sitna popunjavaju prostor među njima. Obli riječni šljunak ili materijal samo jedne frakcije pod pločom se više razmiče nego zbija.

Ukupna debljina podloge ovisi o tome što će ići po površini:

• staza i terasa: obično je dovoljan tanji nosivi sloj, često negdje oko 15 do 25 cm,
• kolni prilaz i parkirno mjesto za osobni automobil: podloga je deblja, obično otprilike 30 do 50 cm, i polaže se u više slojeva, s krupnijom frakcijom na dnu,
• teža vozila: sastav slojeva treba odrediti projektant ili iskusan izvođač.

Zašto toliko slojeva? Jedan debeli sloj zbije se samo pri vrhu, a u dubini ostaje rahao. Više tanjih slojeva daje ujednačenu čvrstoću po cijeloj dubini. Na nepropusnom glinovitom tlu vrijedi razmisliti i o odvodnji, a ponekad i o geotekstilu između zemlje i kamena, kako se materijali ne bi miješali.

Zahtjevnost, a time i cijenu, najviše određuju:

• vrsta temeljnog tla: pjeskovito, dobro propusno tlo ponaša se puno bolje od mokre gline,
• broj i debljina slojeva: ispod kolnog prilaza zbijanja ima nekoliko puta više nego ispod staze,
• pristup: uska mjesta, stube, prostor uz zidove i rubnjake traže manji stroj ili ručni rad,
• vlaga i vrijeme: raskvašenu podlogu treba pustiti da se prosuši, a presuhu lagano navlažiti,
• nagib: na kosini se pločom teže upravlja i radi se sporije,
• instalacije u zemlji: ako su plitko, moraju se prvo označiti i zaobići.

Za površine na vlastitoj čestici na vrijeme provjerite treba li za opločenu površinu ili kolni prilaz kakav akt. To se radi prema važećim propisima o gradnji, a najsigurnije je provjeriti u nadležnom upravnom tijelu. Za novi priključak na javnu cestu najčešće treba i suglasnost upravitelja te ceste. Kod stambene zgrade i zajedničkog okućnice odluku donose suvlasnici, a provodi je upravitelj zgrade.

• Predebeo sloj odjednom: na površini djeluje čvrsto, ali ispod se s vremenom slegne.
• Premalo prijelaza ili prebrzo napredovanje: površina izgleda gotovo, ali na pojedinim mjestima ostane meka.
• Preskočeni rubovi: uz rubnjake i zidove podloga je najslabija i opločnici tamo prvi tonu.
• Kriva vlažnost: suh kamen se ne zbija, a raskvašen se pretvara u blato.
• Neprikladan materijal: obli šljunak, građevinski otpad s nečistoćama ili zemlja s organskim ostacima.
• Nezbijeno dno iskopa: i odlično zbijen kamen na mekoj posteljici s vremenom popusti.

Za stazu ili terasu to možete napraviti i sami, s pločom iz najma alata. Za kolni prilaz ili kod lošeg tla razmislite o stručnom izvođaču. Prije kopanja raspitajte se kod distributera struje, vode i plina gdje prolaze podzemne instalacije i zatražite da se označe. Ako pri iskopu oštetite plinsku cijev ili osjetite miris plina, udaljite se s mjesta, javite se distributeru plina i nazovite 112.

1. Iskolčiti površinu, visine i pad špagom i kolčićima.
2. Ukloniti humus, korijenje i meku zemlju sve do nosivog dna.
3. Zbiti dno iskopa s nekoliko prijelaza ploče, a meka mjesta zamijeniti kamenim materijalom.
4. Postaviti rubnjake ili drugi rubni završetak prema odabranom postupku.
5. Razastrijeti prvi sloj agregata debljine otprilike 10 do 20 cm, ovisno o težini ploče.
6. Provjeriti vlažnost: materijal stisnut u šaci treba zadržati oblik, ali iz njega ne smije curiti voda.
7. Prijeći površinu u trakama s preklopom, počevši od rubova prema sredini.
8. Ponoviti prijelaze poprečno dok ploča ne prestane ostavljati vidljive tragove.
9. Provjeriti visinu i ravninu letvom, neravnine nadopuniti i ponovno zbiti.
10. Na isti način položiti i zbiti sljedeće slojeve do razine ispod ležajnog sloja.

Pri radu nosite čvrstu obuću, rukavice i zaštitu za sluh. Sa strojem na benzinski ili dizelski motor ne radite u zatvorenom prostoru. Na kosini pločom idite uz i niz pad, nikad bočno. Uz starije zidove i podrume budite oprezni, jake vibracije mogu oštetiti slabe konstrukcije.

Prije nego što se krene s ležajnim slojem i opločnicima, prođite s izvođačem ovaj popis:

• dno iskopa zbijeno je prije polaganja kamenog materijala,
• agregat je polagan u slojevima i svaki je zbijen zasebno,
• nakon hodanja u teškoj obući ni nakon prijelaza ploče ne ostaju tragovi,
• uz rubove i rubnjake nema mekih ni propalih mjesta,
• letva položena na površinu ne pokazuje veće zazore ni grbe,
• pad ide od kuće i voda nigdje ne zastaje,
• debljina podloge odgovara onome što je dogovoreno prema opterećenju,
• kod kolnih prilaza i većih površina, ako je dogovoreno, napravljeno je i ispitivanje nosivosti, na primjer statičkom kružnom pločom.