Zidanje i padanje tuš kabine

Zašto je tuš u toliko stanova malo viši od ostatka kupaonice? Odvod treba prostor i pad. Sifon ima određenu ugradbenu visinu, a cijev od njega mora padati sve do odvodne vertikale. Ako sve to ne stane u debljinu poda, cijeli se tuš mora podići.

Visina podesta zato se ne određuje odokativno. Računa se unatrag, od odvoda prema površini:

• visina sifona ili linijskog odvoda prema podacima proizvođača,
• pad odvodne cijevi prema vertikali, koji je kod kratkih trasa obično oko 2 do 3 %,
• debljina sloja za pad, hidroizolacije, ljepila i pločica,
• pad površine prema odvodu, obično otprilike 1 do 2 %.

Što je odvod dalje od vertikale, to podest ispada viši. Zato se isplati potražiti niski sifon i postaviti odvod što bliže vertikali. U stambenoj zgradi prije bilo kakvog zahvata na vertikali ili zajedničkim instalacijama razgovarajte s upraviteljem zgrade i suvlasnicima. Ako uređenje kupaonice uključuje i veće građevinske zahvate, provjerite u nadležnom upravnom tijelu što vam prema važećim propisima o gradnji treba.

Postupak ima jasan redoslijed. Svaki sloj mora dobiti dovoljno vremena prije nego što se na njega nanese sljedeći.

1. Plan. Najprije se određuju položaj odvoda, oblik i dimenzije podesta te smjer pada. Treba znati gdje će stajati staklena stijenka, jer se njezin profil često učvršćuje upravo u podest.
2. Odvod. Postavlja se sifon ili linijski odvod, spaja se na cijev i radi se proba nepropusnosti dok je sve još vidljivo.
3. Zidanje obruba. Od blokova ili opeke zida se vanjski rub podesta. Unutrašnjost se ispunjava da površina ne bude šuplja.
4. Sloj za pad. Na zidanu podlogu nanosi se cementni estrih ili mort za pad. Izvlači se letvom po vodilicama tako da sve vodi prema odvodu.
5. Hidroizolacija. Kad se sloj za pad osuši, nanosi se hidroizolacijski premaz, u pravilu u dva sloja. U kutove i na rub podesta ugrađuje se brtvena traka, a oko odvoda brtvena manžeta.
6. Pločice. Na kraju se lijepe podne pločice i oblaže se čelo podesta. Rub se završava lajsnom ili pločicama zarezanima pod kutom.

Pazite na jednu stvar koju stariji naputci navode pogrešno. Hidroizolacija ide na gotov sloj za pad, a ne ispod njega. Pad se ne radi ljepilom ispod pločica, nego zasebnim slojem. Ljepilo bi posvuda trebalo biti otprilike jednake debljine.

• Porobetonski blokovi su lagani i lako se režu i oblikuju. Dobro upijaju vodu, pa trebaju temeljit predpremaz i hidroizolaciju.
• Opeka je čvrsta i zidar s njom lako radi uz mort. Posebno je prikladna za više podeste.
• Betonski blokovi manje upijaju vodu i dobro podnose vlagu. Teški su, pa u starijim kućama s drvenim stropovima nisu uvijek dobar izbor.
• Sustavne ploče za pad od tvrdog polistirena imaju tvornički izveden pad, a često i ugrađen odvod. Štede vrijeme, ali moraju se točno uskladiti s visinom sifona.

Pri izboru pločica presudna je vrsta odvoda. Točkasti odvod u sredini traži pad s četiri strane, a pločice se režu u oblik omotnice. Tu su prikladniji manji formati ili mozaik. Linijski odvod uz zid dovoljno je izvesti s padom u jednom smjeru, pa podnosi i velike pločice. Na ulazu i na plohi tuša birajte protuklizne pločice namijenjene mokrim prostorima.

Opseg posla, a time i njegova zahtjevnost, ponajviše ovise o tome od čega se kreće. Najjednostavnije je s novim odvodom, ravnom podlogom i pravokutnim podestom uz dva zida.

Više posla donose:

• premještanje odvoda ili novo spajanje na vertikalu,
• neravan ili oštećen postojeći pod koji se prvo mora izravnati,
• netipičan oblik, na primjer luk, zakošen kut ili samostojeći podest,
• točkasti odvod s padom s četiri strane i rezanjem pločica u omotnicu,
• mozaik i puno sitnih rezova na čelu i rubovima,
• demontaža stare tuš kade i uklanjanje ostataka starih pločica.

Spretan majstor amater može sam napraviti podest ako ima strpljenja i dobru libelu. Za spajanje na vertikalu u stambenoj zgradi bolje je pozvati vodoinstalatera.

1. Ucrtati na pod obris podesta, položaj odvoda i smjer pada.
2. Izračunati visinu podesta prema visini sifona, padu cijevi i debljini slojeva.
3. Postaviti odvod, spojiti ga na odvodnu cijev i pustiti vodu radi probe nepropusnosti.
4. Očistiti podlogu od prašine i nanijeti predpremaz.
5. Ozidati obrub od blokova na ljepilo ili mort i ispuniti unutrašnjost.
6. Postaviti vodilice u padu i izvući estrih letvom.
7. Pustiti da se estrih osuši prema uputama proizvođača, cementni obično nekoliko dana.
8. Ugraditi brtvene trake u kutove i na rubove te manžetu oko odvoda.
9. Nanijeti hidroizolacijski premaz u dva sloja i poštovati vrijeme sušenja između njih.
10. Izliti vodu po površini i provjeriti otječe li sva.
11. Zalijepiti pločice, obložiti čelo, fugirati i kutove zabrtviti sanitarnim silikonom.

U praksi se često događa da voda ostaje u kutu tuša ili se preko ruba podesta prelijeva u kupaonicu. Uzrok je obično pad izveden odokativno ili zaboravljen protupad na ulazu. Rub podesta trebao bi biti malo viši od plohe uz odvod, kako voda ne bi imala razloga teći van.

• hidroizolacija nanesena samo na pod, bez podizanja na zidove i čelo podesta,
• nedostaje manžeta oko odvoda, pa voda ondje prodire ispod pločica,
• pad izveden debelim slojem ljepila umjesto estriha,
• sifon ugrađen tako da se ne može očistiti,
• pločice na plohi s padom koje nisu protuklizne,
• pločice zalijepljene prije nego što su se estrih i hidroizolacija osušili.

• voda izlivena na različita mjesta u tušu sva otječe i nigdje ne stoji,
• na ulazu i preko ruba podesta voda ne izlazi van,
• pločice pri kuckanju ne zvuče šuplje,
• fuge su pune, a u kutovima je elastični silikon, a ne masa za fugiranje,
• rubovi i kutovi podesta uredno su završeni i ne režu,
• rešetka odvoda može se izvaditi, a sifon očistiti,
• keramičar vam je prije polaganja pločica pokazao ili fotografirao hidroizolaciju.