Osim toga, morate uzeti u obzir da su ovi radovi bučni, prašnjavi i smetaju susjedima , utiču na statiku cijelog objekta (tri susjeda jedan iznad drugog ne mogu srušiti nosive pregrade, jer bi statika objekta bila značajno poremećen) i ne možete srušiti nijedan zid koji odaberete. Zavisi od toga da li se radi o pregradnoj pregradi ili nosivom zidu i koliki je otvor koji ćete rušiti. U ekstremnim slučajevima potrebni su oslonci, a takvo rušenje već mora biti odobreno od strane građevinara - potreban je statički izvještaj, a naravno i velika većina susjeda izražava svoje mišljenje o nosivim zidovima.
Kako razlikovati nosivi zid od pregrade
Pregrade su obično debljine 7-10 cm kod panela, 12,5 do 15 cm kod zidanih (cigla, porobeton) . Na ovu dimenziju potrebno je dodati 1,0 - 2,0 cm gipsa sa svake strane u slučaju pregrade od cigle i 0,3 cm do 0,5 cm u slučaju panelne pregrade. Ako ste sigurni da želite da srušite pregrade, ne morate se konsultovati sa građevinskim inženjerom, dovoljna je obična prijava gradskom/opštinskom uredu.
Noseću pregradu prepoznajete po tome što ima debljinu od najmanje 12-20 cm u slučaju panelnog zida, zid od opeke je obično debljine 20 do 30 cm. U starim zgradama do 50 cm.
Ne zaboravite uzeti u obzir i gips ovdje. Rušenje nosivih zidova mora biti odobreno od strane građevinskog inženjera, koji takođe uzima u obzir sve prethodne konstrukcijske modifikacije vaših susjeda iznad i ispod vas.
Kako izmjeriti debljinu zida
Najbolji način za mjerenje zida je izmjeriti debljinu okvira koji je ugrađen u njega i oduzeti njegove "prevjese" sa obje strane.
Izračunaj cenu građevinskih radova
Ako zid nema vrata, morate izračunati vanjske i unutrašnje dimenzije prostorija podijeljene zidom. Međutim, to obično nije lako i stoga je bolje prepustiti stručnjaku. Ili izbušite kroz zid, a zatim izmjerite otvor.
Sigurnost statike
U slučaju većih otvora na pregradama, ili prilikom rušenja nosivih zidova, potrebno je osigurati statičnost objekta. To znači da će se izgraditi privremena ili trajna zamjena nosive funkcije zida. Najčešće se koriste zavareni čelični "U", "I", "L" profili ili noseće keramičko-betonske grede sa čeličnom armaturom tipa KP7, koje preuzimaju opterećenje skinutog zida ili služe i kao otvori. Podsjećamo da je kod rušenja nosivih zidova potrebna stručna procjena građevinskog inženjera.
Sažetak na šta treba paziti kada rušite zidove
- Da li je zid koji će se rušiti - nosiva ili pregradna pregrada?
- Da li je potrebna privremena potpora kako bi se spriječilo urušavanje stropa ili preostalog dijela srušene pregrade?
- Bez obzira koliko veliki ili mali, komadi koji ostanu kao otpad moraju se rušiti ili isjeći kako bi se mogli iznijeti iz stana/kuće i pravilno odložiti.
- Gdje i kako će završiti porušeni dijelovi zida i kakvu štetu mogu izazvati?
- Očekujete li veliku zaprašenost - respirator je neophodan i sva mjesta na kojima ne želite da se prašina prekrije su pokrivena.
- Prolazi li električna instalacija ili vodovod kroz porušeni zid? Jesu li mreže osigurane kako bi se osigurala sigurnost na radu?
- Kuda sa građevinskim otpadom?
- Da li imate potrebne dozvole od komšija, građevinskog inženjera, obaveštenje građevinskoj službi?
- Na kraju, ali ne i najmanje važno – imate li dovoljno snage za takav posao ili ćete ga prepustiti profesionalcima – kompaniji?
Razbijanje particija
Rušenje pregrada ili otvora jedan je od najčešćih rušilačkih radova u renoviranju stanova. Radi se o uklanjanju nosivih zidova koji dijele prostor stana. Pregrade mogu biti izrađene od cigle, gaziranog betona ili gipsanih ploča.
Rušenje pregrada i rezanje betonskih ploča uobičajene su operacije prilikom renoviranja stanova, koje omogućavaju promjenu rasporeda prostora i prilagođavanje potrebama stanara.
Pregrade su nosivi zidovi koji dijele prostor stana. Njihovo uklanjanje može značajno povećati i osvijetliti prostorije. Obično su to unutrašnji zidovi stana, ali budite oprezni, negdje u stanu ćete imati i nosivi zid.
Rušenje pregrada od cigle
Rušenje pregrada od cigle počinje uklanjanjem površinskih tretmana poput žbuke, tapeta ili pločica. Veći dijelovi zidova se ruše pneumatskim čekićem, a ukoliko situacija to ne dozvoljava zbog mogućnosti oštećenja okolne konstrukcije ili podova, cigle ili blokovi se postepeno rastavljaju ručnim čekićem i dlijetom posekotine.
Neophodno je imati na umu da je svaki put kada se seče zid potrebno znatno više rezova od samog perimetra željenog otvora, jer se zidovi ruše, odnosno rastavljaju u delovima.
Važno je obratiti pažnju na sigurnost i koristiti zaštitnu opremu kao što su rukavice, zaštitne naočale i respirator, jer se prilikom rušenja stvara velika količina prašine.
Demontaža gipskartonskih pregrada
Pregrade od gipsanih ploča relativno je lako rušiti. Prvo se uklanjaju gipsane ploče, a zatim se demontira metalna konstrukcija. Prilikom ovog rada važno je obratiti pažnju na električne instalacije i druge instalacije koje se mogu voditi u pregradi. To je znatno čistiji posao jer nema toliko prašine.
Rušenje nosećih zidova
Rušenje ili sečenje nosivih zidova je veoma težak i složen proces koji zahteva profesionalan pristup i dozvole. Nosivi zidovi su presudni za stabilnost i sigurnost objekta , pa je potrebno postupiti krajnje oprezno i pridržavati se svih sigurnosnih propisa.
Konsultacije sa građevinskim inženjerom
Prvi i najvažniji korak kod rušenja nosivog zida je konsultacija sa građevinskim inženjerom. On će procijeniti da li je moguće ukloniti ili modificirati nosivi zid bez ugrožavanja stabilnosti objekta. Građevinski inženjer će predložiti rješenje koje će osigurati sigurnost i stabilnost zgrade i nakon izmjene nosivog zida.
Projekat i dozvole
Na osnovu statičke procjene izrađuje se projekat koji detaljno opisuje tok radova i rješenje za zamjenu nosive funkcije zida. Ovaj projekat se mora dostaviti građevinskoj upravi, firmi izvršiocu i pribaviti potrebne dozvole.
Statička sigurnost:
Prije početka radova na rušenju ili rezanju potrebno je osigurati statičnost objekta. To znači da će se izgraditi privremena ili trajna zamjena nosive funkcije zida. Najčešće se koriste čelične ili armirano-betonske grede, koje će preuzeti opterećenje uklonjenog zida.
Rušenje ili sečenje nosivog zida
Nakon učvršćivanja statike može se pristupiti samom rušenju ili rezanju nosivog zida. Izbor metode ovisi o materijalu zida i specifičnim uvjetima.
- Rezanje dijamantske žice ili diska: Ova metoda je pogodna za armiranobetonske zidove. Precizan je, brz i minimizira vibracije koje mogu oštetiti okolne strukture.
Prilikom rezanja betonskih zidova, važno je zapamtiti da je potrebno napraviti više rezova, a ne samo oko perimetra željenog otvora. Zbog činjenice da se prilikom rezanja betonskih dijelova stvaraju vrlo teški komadi betonskih blokova težine 50-100 kg/kom. Rupe i zidovi se izrezuju postepeno, po dijelovima. - Rušenje hidrauličnim čekićem: Ova metoda se koristi za zidane zidove. Manje je precizan od rezanja, ali ipak efikasan. Kao i kod rezanja, stvara se velika količina prašine.
Izračunaj cenu građevinskih radova
Uklanjanje i odlaganje ruševina
Nakon rušenja ili rezanja potrebno je osigurati uklanjanje i odlaganje nastalog otpada. Otpad od rušenja nosivih zidova smatra se neprimjereno krupnim građevinskim otpadom, koji se ne smije odlagati u komunalni otpad i mora se odlagati u skladu sa važećim propisima.
Potrebno je shvatiti da je svaki put kada se seče beton potrebno napraviti znatno više rezova od samo perimetra željenog otvora , jer se zidovi ruše, odnosno seku u delovima, nije moguće iseći ceo veliki zid. odmah i pustite da padne na pod - takav blok bi u betonskoj rupi težio oko 700-800 kg. Također, naknadno odlaganje nastalog građevinskog otpada moguće je samo sa manjim komadima.
Stoga, prilikom izračunavanja cijene rezanja betona, uzmite u obzir stvarni raspon rezova, a ne veličinu željenog otvora.
Prilikom rezanja betonskih ploča važno je obratiti pažnju na sigurnost i pridržavati se tehnoloških postupaka. Ovaj posao zahtijeva stručno znanje i iskustvo, stoga ga uvijek povjerite kvalifikovanom radniku ili kompaniji.
Važna napomena: Rušenje pregrada i rezanje betonskih ploča može uticati na statiku zgrade. Zbog toga je prije početka radova rušenjem nosivih zidova potrebno konsultovati plan sa stručnjakom - nekretninom, koji će procijeniti da li je moguće ukloniti zadatu pregradu ili ploču bez opasnosti od narušavanja stabilnosti konstrukcije. zgradu.
Osim toga, mnoge stambene zgrade imaju svoja pravila za rušenje pregrada, pa ih je potrebno konzultirati i često odobriti s predstavnicima udruženja vlasnika.
Rušenje pločica i popločavanja
Rušenje pločica i pločica je čest dio renoviranja kupatila, kuhinja i podnih pločica. Za ove radove se koriste čekić za rušenje, dleto i dleto . Pod i okolne predmete je potrebno pokriti folijom ili drugim odgovarajućim materijalom kako bi se zaštitili od prašine i krhotina. Također je potrebno paziti i osigurati fasadne ramove ako se neće rušiti. Stari tepisi se često koriste za pokrivanje podova zbog njihove grubosti.
Postupak za rušenje pločica i popločavanja
- Pronalaženje početne tačke: Rušenje počinje na mjestu gdje je pločnik ili obloga najviše oštećena ili labava. Dlijeto i čekić se mogu koristiti za uklanjanje prve pločice ili pločice.
- Postupak rušenja: Izvodi se sistematski i pažljivo. Pločice ili pločice se uklanjaju jedna po jedna. Ako je pločica čvrsto zalijepljena - što obično i jest - čekić za rušenje s dlijetom se koristi za popuštanje ljepila.
- Uklanjanje ostataka ljepila: Nakon uklanjanja pločica ili obloga, ostaci ljepila se uklanjaju sa zida ili poda. Koristi se dleto i čekić ili čekić za rušenje sa dlijetom.
Rušenje podova
Rušenje podova je zahtjevniji posao koji zahtijeva više vremena i truda. Podovi mogu biti različitih vrsta – pločice, beton, drvo, keramika ili vinil.
- Betonski podovi: Prilikom rušenja betonskih podova koristimo čekić ili bušilicu sa dlijetom. Važno je postupiti sistematski i postepeno uklanjati beton sloj po sloj. Ovaj rad stvara veliku količinu prašine i buke, pa je potrebno osigurati dovoljnu ventilaciju i koristiti zaštitnu opremu.
- Drveni podovi: Drveni podovi se relativno lako ruše. Koristimo pajser, čekić i dleto. Počinjemo sa skidanjem postolja, a zatim rastavljanjem pojedinačnih ploča.
- Keramički i vinilni podovi: Keramički i vinilni podovi se uklanjaju na isti način kao i drveni podovi. Važno je osigurati da se slojevi ispod ne oštete tokom rušenja.
Razbijanje jezgra
Rušenje jezgre je najzahtjevniji rušilački posao u rekonstrukciji stana. Jezgro se sastoji od kupatila i toaleta, koji se često nalaze u posebnoj prostoriji.
Prilikom rušenja jezgre potrebno je isključiti sve instalacije – vodu, kanalizaciju, struju i plin. Nakon toga, zidovi, podovi i plafoni se postepeno demontiraju. Ovaj posao zahtijeva stručno znanje i iskustvo, stoga ga uvijek povjerite kvalifikovanom radniku ili kompaniji.
Rušenje dimnjaka
Rušenje dimnjaka ili ugradne peći je specifična vrsta rušilačkih radova koji se obavljaju prilikom uklanjanja starih ili neispravnih dimnjaka. Prilikom ovog rada važno je obratiti pažnju na sigurnost i postupati pažljivo kako ne biste oštetili krov ili okolne konstrukcije. Dimnjak ili peć se postupno demontira od vrha do dna. Za sigurno i efikasno uklanjanje dimnjaka koriste se posebni alati i tehnike. Također je potrebno obratiti pažnju na zaštitne elemente i sigurnost na radu zbog čađi koja se stvara.
Rušenje azbestnog krova ili azbestne obloge
Rušenje azbestnog krova ili azbestnog kolosijeka je specifičan proces koji zahtijeva profesionalan pristup i striktno pridržavanje sigurnosnih mjera zbog zdravstvenih rizika povezanih s azbestom.
Zašto je azbest opasan?
Azbest je vlaknasti mineral koji se u prošlosti široko koristio u građevinskoj industriji zbog svojih izolacijskih, vatrootpornih i mehaničkih svojstava. Međutim, kada se azbestni materijali oštete, oslobađaju se mikroskopska vlakna koja kada se udišu mogu uzrokovati ozbiljne bolesti pluća kao što su azbestoza ili rak pluća.
Pravni propisi i dozvole:
Prije početka rada neophodno je provjeriti važeće zakonodavstvo u vezi s rukovanjem azbestom. Uvijek morate slijediti važeće zakone i propise dotične zemlje. U slučaju većih radova, možda će biti potrebno dobiti i odobrenje građevinske vlasti.
Procedura rada za rušenje azbestnog krova ili obloge
- Priprema:
- Obezbjeđenje zaštitne opreme: Neophodno je obezbijediti kompletnu zaštitnu opremu za radnike, uključujući kombinezone za jednokratnu upotrebu, respiratore sa P3 filterom, rukavice i zaštitne naočale.
- Razgraničenje radnog mjesta: Radno mjesto mora biti razgraničeno i označeno znakovima upozorenja koji upozoravaju na prisustvo azbesta.
- Obezbjeđenje kontejnera za otpad: Potrebno je obezbijediti poseban kontejner za azbestni otpad.
- Vlaženje materijala: Azbestni materijali se navlaže vodom prije demontaže kako bi se smanjilo oslobađanje azbestnih vlakana.
- demontaža:
- Profesionalni postupak: Demontažu azbestnih materijala treba da obavljaju samo osobe sa stručnom osposobljenošću i iskustvom u radu sa azbestom.
- Oprez: Morate biti pažljivi tokom rastavljanja kako bi se materijalna šteta i oslobađanje vlakana sveli na minimum.
- Sakupljanje otpada: Azbestni otpad se prikuplja u posebne vreće ili kontejnere.
- odlaganje otpada:
- Posebna deponija: Azbestni otpad se mora odlagati na posebnoj deponiji opasnog otpada.
- Transport: Transport azbestnog otpada vrši se u skladu sa važećim propisima.
- Završne teze:
- Čišćenje: Nakon završetka radova, izvršiće se temeljno čišćenje radnog mesta i okoline.
- Kontrola: Po završetku radova preporučljivo je izmjeriti koncentraciju azbestnih vlakana u zraku kako bi se provjerila djelotvornost sigurnosnih mjera.
Važna napomena: Rušenje azbestnog krova ili sporedni kolosijek je opasna aktivnost koju bi trebali obavljati samo profesionalci s odgovarajućim ovlaštenjima i iskustvom. Ako je postupak neispravan, postoji ozbiljna opasnost po zdravlje radnika i životnu sredinu.
Rušenje šljunčanih podova u povijesnim zgradama / stanovima
Rušenje šljunčanog poda u istorijskim zgradama je specifičan slučaj koji zahteva osetljiv pristup i poštovanje posebnih procedura zbog mogućeg prisustva štetnih materija i istorijskih slojeva.
Zašto je pod od šljunka problematičan?
Podovi od pepela bili su uobičajeni u istorijskim zgradama u prošlosti. Pepeljak, nusproizvod sagorevanja uglja, korišćen je kao materijal za punjenje zbog niske cene i dobrih termoizolacionih svojstava. Međutim, šljaka može sadržavati različite štetne tvari, kao što su teški metali ili policiklički aromatični ugljikovodici (PAH) , koji mogu predstavljati zdravstveni rizik.
Procedura rada za rušenje šljunčanog poda:
- Priprema:
- Zaštita zdravlja i životne sredine: Potrebno je obezbediti zaštitnu opremu za radnike (respiratori, rukavice, kombinezoni) i sprečiti izlazak prašine i zagađivača u životnu sredinu.
- Obavijest o radovima: U slučaju historijskih objekata, potrebno je obavijestiti nadležni zavod za spomenike o radovima rušenja.
- Analiza materijala: Preporučuje se da se uzorci šljake analiziraju kako bi se utvrdio sadržaj štetnih materija i odredili odgovarajući postupci rukovanja i odlaganja.
- demontaža:
- Stručni nadzor: Radove treba da obavljaju profesionalci sa odgovarajućim ovlaštenjima i iskustvom u rušenju kontaminiranih materijala.
- Postepeno uklanjanje: Pod od šljunka se uklanja postepeno, sloj po sloj, kako bi se smanjilo oslobađanje prašine i zagađivača.
- Zaštita istorijskih slojeva: U slučaju istorijskih građevina, važno je voditi računa o zaštiti svih istorijskih slojeva ispod pepela.
- Rukovanje i odlaganje otpada:
- Specijalni kontejneri: Otpad od šljake se sakuplja u posebne kontejnere namenjene za opasan otpad.
- Transport i odlaganje: Otpad se transportuje i odlaže na deponiju opasnog otpada u skladu sa važećim propisima.
- Čišćenje i sanitacija:
- Temeljno čišćenje: Nakon uklanjanja šljake, vrši se temeljno čišćenje prostora kako bi se uklonili ostaci prašine i zagađivača.
- Sanacija: Ako se otkrije kontaminacija podloge, potrebno je izvršiti sanaciju, na primjer uklanjanjem kontaminiranih slojeva ili hemijskom obradom.
Važna napomena: Rušenje poda od šljunka u starim stanovima je specifičan proces koji zahtijeva profesionalan pristup i poštivanje strogih mjera sigurnosti. Nepravilan postupak može dovesti do ugrožavanja zdravlja radnika i životne sredine, kao i oštećenja istorijskih vrednosti objekta.