Gasne instalacije: cijena razvoda po dužnom metru 2026, ventili i revizija

Gasne instalacije i gasni uređaji su oprema kod koje mala greška može imati teške posljedice. Montažu, popravke, prepravke i stručne preglede zato treba da radi samo osposobljen i ovlašćen instalater ili serviser za gas, a ne vodoinstalater ili električar „usput“. To važi i za poslove koji izgledaju kao sitnica: produžiti cijev za pola metra, zamijeniti ventil ili pomjeriti priključak šporeta malo dalje niz kuhinjski element.

Zašto je tu toliko strogo? Curenje gasa ne možete „zategnuti kasnije“ kao slavinu koja kaplje. Gas pomiješan sa vazduhom može da eksplodira već pri maloj koncentraciji. Loše priključen ili loše podešen uređaj može uz to stvarati ugljen-monoksid, koji ne vidite i ne osjećate. Ako niste stručnjak, na gasnoj instalaciji ne radite ništa zbog čega biste morali da popustite spoj, nešto skinete ili zadirete u cijev.

U praksi se često dešava da pri preuređenju kuhinje ili kupatila neko od pomoćnika „samo pomjeri“ gasni priključak, a serviser za gas dođe tek na kraju da provjeri instalaciju. Kontrolor ne može da potpiše ispravnost tuđeg rada koji nije stručno izveden, pa se instalacija mora prepravljati. Jeftinije vas izađe da gasnog instalatera pozovete na samom početku, dok se još odlučuje gdje će stajati uređaji.

U Crnoj Gori većina domaćinstava ne dobija gas iz gradske mreže, nego koristi tečni naftni gas, odnosno propan-butan. Najčešće je to boca koja stoji uz šporet ili u posebnom ormariću, a u kućama i nekim novijim zgradama i rezervoar u dvorištu sa cjevovodom do objekta. Boca, a kod rezervoara često i sam rezervoar sa regulatorom pritiska i mjeračem potrošnje, uglavnom su u vlasništvu ili pod nadzorom snabdjevača. Plombe, ventile i regulatore na njegovoj opremi ne dirajte i ne premještajte sami. Ako želite da se rezervoar ili mjerač pomjeri, dogovorite se sa snabdjevačem unaprijed.

Iza regulatora, odnosno mjerača, počinje vaša instalacija: cijevi u kući ili stanu sve do uređaja. To je vaše kao vlasnika nekretnine. Vi odgovarate za to da bude u bezbjednom stanju i da se redovno pregleda.

U stambenoj zgradi sa zajedničkim rezervoarom stvari su složenije. Vertikale i zajednički razvod pripadaju svim etažnim vlasnicima, pa se svaki rad na njima dogovara preko upravnika zgrade. Upravnik obično organizuje i redovne preglede cijele zgrade. Tada serviseru morate omogućiti ulazak u stan, inače provjera nije potpuna.

Klasičan materijal za unutrašnju instalaciju je čelična cijev spojena zavarivanjem. Var se više ne može rastaviti, a kada je dobro urađen, veoma je pouzdan. Zato se zavarena čelična cijev i danas koristi najviše u šliceva u zidu i na dužim trasama.

Česta alternativa je bakar spojen tvrdim lemljenjem. Meko lemljenje, koje poznajete iz vodovodnih instalacija, za gas se ne koristi. Brzo i bez otvorenog plamena montira se pomoću press sistema od čelika, bakra ili nerđajućeg čelika. Za gas, međutim, smiju da se koriste samo fitinzi i zaptivke koji su izričito namijenjeni za gas. Proizvođač ih označava, često žutom trakom ili posebnim simbolom. Fiting za vodu i fiting za gas izgledaju slično, ali njihova zamjena je ozbiljna greška.

Spoljni cjevovod u zemlji, na primjer od rezervoara u dvorištu do kuće, pravi se od polietilenske cijevi namijenjene za gas, obično žute boje. Polaže se u posteljicu od pijeska, na dubini prema projektu, orijentaciono oko 0,8 m, a iznad nje se postavlja žuta upozoravajuća traka. Na mjestu gdje cijev izlazi iz zemlje i ulazi u objekat koristi se prelazni komad sa PE na čelik, a kroz zid cijev prolazi u zaštitnoj cijevi.

Trasa treba da bude kratka i pregledna. U šlicu ispod maltera smiju da budu samo spojevi koji se ne mogu rastaviti: varovi, tvrdo lemljeni spojevi ili press spojevi koje proizvođač dozvoljava za zatvaranje u zid. Rastavljivi spojevi, na primjer navojni priključak ventila, moraju ostati dostupni. Ventil zato nikada ne zazidavajte i ne skrivajte iza fiksne obloge ili pločica bez vratanca.

Gasna cijev mora imati propisan razmak od struje, vode i kanalizacije i nikada ne smije da služi kao uzemljenje. Kada prolazi kroz zid ili ploču, postavlja se u zaštitnu cijev, da je ne ošteti pomjeranje konstrukcije. U šupljine gips-karton pregrada, u neprovjetrene šahtove ili ispod poda, gdje se ne može pogledati, gas se vodi samo kada to projekat i važeći standardi MEST EN izričito dozvoljavaju.

Vidljiva cijev se boji žutom bojom ili označava, da svako odmah zna šta kroz nju prolazi. Kada za nekoliko godina neko bude bušio zid u stanu, to će mu uštedjeti i vrijeme i živce.

Ispitivanjem na pritisak provjerava se da li je cjevovod zaptiven, i to prije nego što se zatvori u zid i priključe uređaji. Instalacija se napuni vazduhom ili inertnim gasom do probnog pritiska i prati se da li pritisak tokom propisanog vremena opada. Rezultat se upisuje u zapisnik, koji ide uz izvještaj o pregledu.

Izvještaj o stručnom pregledu i ispitivanju potvrđuje da je instalacija na dan provjere bila ispravna i bezbjedna. To nije trajna garancija. Ako nakon pregleda zamijenite uređaj ili se prepravi cjevovod, potrebna je nova provjera.

Osim prvog pregleda prije puštanja u rad, gasnu instalaciju treba redovno provjeravati. Tačan rok za sljedeću provjeru potražite u posljednjem izvještaju ili ga pitajte servisera. Kotao uz to ima sopstveni servis prema uputstvu proizvođača, često jednom godišnje, a od njega obično zavisi i garancija.

U Crnoj Gori se kuće češće griju strujom, drvima ili klima-uređajima nego gasom, ali gasni kotlovi na propan-butan postoje, naročito u kućama sa rezervoarom. Na tržištu se danas uglavnom prodaju kondenzacioni kotlovi, jer evropska pravila o ekodizajnu klasične nekondenzacione modele praktično su potisnula. Kada mijenjate stari kotao, gotovo sigurno ćete dobiti kondenzacioni. Uz njega dolaze promjene na koje se pri planiranju lako zaboravi.

• Odvod dimnih gasova: dimni gasovi iz kondenzacionog kotla su hladni i vlažni. Stari zidani dimnjak ih ne bi podnio, zato se u njega ubacuje plastična ili inoks cijev namijenjena za kondenzacioni rad, ili se koristi koaksijalni odvod kroz zid.
• Kondenzat: kotao stvara kiseli kondenzat, koji preko sifona odlazi u kanalizaciju. Zato vam treba odvod u blizini kotla.
• Provjera dimnjaka: prije puštanja kotla u rad provjerava se dimni kanal i o tome se dobija pisani nalaz. Kod gasnih uređaja dimnjak se nakon toga obično provjerava jednom godišnje.
• Prvo puštanje u rad: radi ga ovlašćeni servis proizvođača. On podešava sagorijevanje i upisuje puštanje u rad.

Za zagrijavanje vode gasom postoje dvije mogućnosti. Gasni bojler priključuje se direktno na gas i ima sopstveni odvod dimnih gasova. Indirektni bojler se na gas uopšte ne priključuje: zagrijava ga voda iz kotla preko izmjenjivača, a njegovo povezivanje je posao za instalatera grijanja i vodoinstalatera.

Šporet ili ploča za kuvanje priključuje se na instalaciju fiksno ili atestiranim savitljivim crijevom, a ispred uređaja mora da postoji ventil. Uređaj treba da priključi i isključi stručna osoba, koja istovremeno provjeri zaptivenost i rad. Kada ljudi pri selidbi ili novoj kuhinji sami zamijene crijevo, to je tipičan rizičan zahvat u domaćinstvu koji se potcjenjuje.

Važna stvar za propan-butan: šporet mora biti podešen za tu vrstu gasa. Uređaji za zemni gas i za tečni gas imaju različite dizne na gorionicima. Ako kupite šporet iz inostranstva ili ga selite iz kuće sa drugim gasom, dizne treba da zamijeni i podesi serviser.

Savitljiva crijeva ne traju vječno. Datum proizvodnje ili rok trajanja piše na samom crijevu, a često i na regulatoru na boci. Gumena crijeva se mijenjaju ranije, obično nakon nekoliko godina, a inoks crijeva sa valovitom cijevi traju duže. Crijevo ne smije da ide iza rerne ni iznad vrele površine i ne smije biti zategnuto, presavijeno ili priklješteno fiokom.

Boca treba da stoji uspravno, na mjestu gdje je ne grije sunce ni šporet. Na primorju ljeti, na terasi okrenutoj ka jugu, boca na direktnom suncu se ozbiljno zagrije, pa joj potražite sjenovito i provjetreno mjesto.

Novije ploče za kuvanje imaju kod svakog gorionika osigurač plamena: kada se plamen ugasi, zatvara dovod gasa. Kod starog šporeta bez osigurača dovoljno je da mlijeko pokipi i gas izlazi bez plamena. I to je praktičan razlog zašto se zamjena starog šporeta isplati.

Propan-butan iz boca i rezervoara teži je od vazduha. Spušta se ka podu i skuplja u udubljenjima, zato se njegov detektor postavlja nisko, malo iznad poda. Iz istog razloga bocu nikada ne držite u podrumu ili prostoriji ispod nivoa terena, gdje gas koji iscuri nema kuda da ode. Zemni gas je, naprotiv, lakši od vazduha, penje se ka plafonu i njegov detektor ide visoko, obično tik ispod plafona. Ako mijenjate vrstu gasa, detektor treba premjestiti ili zamijeniti.

Detektor curenja gasa ne zamjenjuje detektor ugljen-monoksida. Ugljen-monoksid nastaje pri nepotpunom sagorijevanju, na primjer kada je dimnjak zapušen ili nema dovoljno vazduha, a gas pri tome uopšte ne mora da curi. U prostoriji sa kotlom ili protočnim bojlerom sa otvorenom komorom sagorijevanja detektor CO je razumna zaštita. Senzori u detektorima imaju ograničen vijek trajanja, koji proizvođač navodi na naljepnici.

Kotlovi i bojleri koji uzimaju vazduh iz prostorije trebaju stalan dovod vazduha. Ako zamijenite stare prozore novim PVC prozorima bez ventilacione rešetke ili ugradite jak aspirator sa izvlačenjem napolje, može da se promijeni odnos pritisaka u stanu. Dimni gasovi se tada mogu vraćati nazad u prostoriju.

Gas sam po sebi nema miris. Proizvođač mu dodaje supstancu jakog mirisa, da biste curenje osjetili prije nego što koncentracija postane opasna. Kada osjetite gas, držite se ovih pravila:

• ne koristite otvoren plamen, ne pušite i ne palite uređaje,
• ne uključujte i ne isključujte svjetla i električne uređaje, ne izvlačite utikače i ne zvonite komšijama, jer varnica u prekidaču može zapaliti smjesu,
• otvorite prozore i vrata, kod propan-butana naročito vrata koja vode napolje u nivou poda, i ako je bezbjedno, zatvorite ventil na boci ili glavni ventil gasa,
• izađite iz prostora i upozorite ostale kucanjem i glasom,
• tek napolju, na bezbjednom mjestu, pozovite 112 i dežurni broj vašeg snabdjevača gasom.

Mjesto curenja nikada ne tražite plamenom ili upaljačem. Ako je miris slab, osjeća se samo kod šporeta i nestane kada zatvorite ventil ispred uređaja, šporet ne koristite dok ga ne pregleda stručna osoba.

U ovom uputstvu ništa ne rastavljate i ne dirate cijevi ni spojeve. Radi se o redovnoj provjeri koju može da obavi svaki vlasnik stana ili kuće. Pomoći će vam da na vrijeme vidite kada je čas da pozovete servisera za gas.

1. Pronaći ventil na boci ili glavni ventil gasa i ventil ispred šporeta i provjeriti da li su slobodno dostupni i da ih ništa ne zaklanja.
2. Potražiti posljednji izvještaj o stručnom pregledu i pogledati kada ističe rok za sljedeću provjeru.
3. Pri ohlađenom šporetu i zatvorenom ventilu pregledati priključno crijevo i regulator, provjeriti rok trajanja i utvrditi da crijevo nije ispucalo, presavijeno, zategnuto niti vođeno preko vrelog mjesta.
4. Premazati spoj regulatora i boce sapunicom, otvoriti ventil na boci i posmatrati da li se stvaraju mjehurići. Ako se pojave, zatvoriti ventil i ne koristiti uređaj.
5. Skinuti razdjelnike plamena i poklopce gorionika, oprati ih toplom vodom i deterdžentom prema uputstvu proizvođača i ostaviti da se potpuno osuše.
6. Vratiti dijelove tačno na svoje mjesto, upaliti gorionik i provjeriti plamen: treba da bude plav, miran i ravnomjeran po cijelom obodu.
7. Pritisnuti dugme za test na detektoru gasa i na detektoru CO i provjeriti datum isteka senzora.
8. Provjeriti da otvori i rešetke za provjetravanje u prostoriji sa uređajem nijesu zatvoreni ni zalijepljeni.
9. Zabilježiti žut ili čađav plamen, plamen koji se odvaja od gorionika, oštećeno crijevo ili istekao rok pregleda i naručiti stručnu osobu.

• podaci o izvođaču i kontroloru koji su radili i provjerili instalaciju,
• zapisnik o ispitivanju na pritisak urađenom prije zatvaranja cijevi u zid,
• izvještaj o stručnom pregledu i ispitivanju sa pozitivnim rezultatom i rokom sljedeće provjere,
• nalaz o provjeri dimnjaka ili odvoda dimnih gasova kod uređaja sa odvodom,
• zapis o puštanju kotla u rad od ovlašćenog servisa,
• glavni ventil i ventili ispred uređaja dostupni, označeni i ispravni,
• vidljive cijevi obojene ili označene, šlicevi zatvoreni tek nakon ispitivanja,
• crijeva uređaja atestirana za gas i sa čitljivim datumom,
• uređaji podešeni za vrstu gasa koju koristite,
• detektori postavljeni prema vrsti gasa i ispravni,
• skica trase cijevi u zidovima za kasnije radove.