Regulacija i podešavanje kotla

Dobro podešavanje nije samo okretanje dugmeta na drugu temperaturu. Serviser kreće od provjere cijelog sistema i završava finim podešavanjem regulacije. U praksi to obično izgleda ovako:

1. Serviser vas pita kako koristite kuću, kada ste kod kuće, koje prostorije želite toplije i šta vam kod grijanja smeta.
2. Provjerava pritisak vode u sistemu i ekspanzionu posudu. Tačan pritisak propisuje proizvođač, a u porodičnim kućama je u hladnom stanju obično oko 1 do 2 bara.
3. Pregleda priključak gasa i odvod dimnih gasova i provjerava da li sigurnosni elementi rade kako treba.
4. Podešava najveću snagu kotla za grijanje tako da odgovara toplotnim gubicima objekta. Kotao sa prevelikom snagom se bespotrebno često pali i gasi.
5. Analizatorom mjeri dimne gasove i prema uputstvu proizvođača dotjeruje sagorijevanje.
6. Podešava temperaturu vode za grijanje ili ekvitermsku krivu, ako kotao ima spoljni senzor.
7. Povezuje i podešava sobni termostat i vremenske programe za grijanje i za zagrijavanje tople vode.
8. Po potrebi preporučuje balansiranje radijatora ili krugova podnog grijanja, a često ga i odmah uradi.

Rad na gasnom dijelu kotla i podešavanje sagorijevanja smije da obavlja samo stručno osposobljena osoba ovlašćena za gasne uređaje, najčešće ovlašćeni servis proizvođača. Kod novog kotla je stručno puštanje u rad obično i uslov za garanciju.

Svaki proizvođač navodi preporučene opsege snage, temperatura i način regulacije. Pogrešne vrijednosti se vide kroz veću potrošnju, buku ili češće kvarove.

Kod kondenzacionog kotla je važna niska temperatura vode koja se vraća iz radijatora. Kotao može da iskoristi toplotu iz vodene pare u dimnim gasovima samo kad je ta voda dovoljno hladna, prema proizvođačima obično ispod otprilike 55 °C. Ako kotao stalno grije punom snagom i vrelom vodom, slabo kondenzuje i gubi svoju glavnu prednost. Zato serviser kod kondenzacionih kotlova najviše prati:

• što nižu temperaturu vode pri kojoj je u kući i dalje toplo,
• snagu koja odgovara kući, kako bi gorionik radio ujednačeno,
• usklađen rad sa ekvitermskom regulacijom i termostatom,
• što manje bespotrebnih paljenja gorionika.

Stariji atmosferski kotao radi drugačije i preniska temperatura vode mu ne prija. Zato se serviser drži uputstva za konkretan model.

Ekvitermska regulacija radi jednostavno: spoljni senzor mjeri temperaturu napolju i kotao prema njoj sam bira temperaturu vode. Kad je napolju mraz, šalje topliju vodu u radijatore, a u blažim danima hladniju. Ne morate ništa da prebacujete, a temperatura u stanu ostaje stabilnija.

Ključ je dobro podešena kriva. Ako je previše strma, kuća se pregrijava. Ako je previše blaga, u mrazevima će biti hladno. Zato fino podešavanje često traje nekoliko dana, a serviser vam objasni kako da krivu malo pomjerite.

Sobni termostat dopunjuje ekvitermsku regulaciju podatkom iznutra, na primjer kad sunce grije dnevnu sobu ili kad se kuva. Termostatske glave na radijatorima zatim čuvaju temperaturu u pojedinačnim prostorijama. Zašto se onda nekad jedna soba ne može zagrijati, dok je u drugoj vruće? Često nedostaje hidraulično balansiranje, odnosno podešavanje protoka na ventilima radijatora tako da voda ne ide samo kroz najbliže radijatore.

Obim posla može dosta da se razlikuje. Brže i jednostavnije je kada:

• se radi o novom kotlu sa jednim krugom grijanja,
• postoji uputstvo i serviser dobro poznaje model,
• radijatori imaju ventile sa predpodešavanjem i termostatske glave,
• je kotlu lako prići.

Više vremena i rada traži:

• stariji sistem bez dokumentacije,
• više krugova, na primjer radijatori i podno grijanje zajedno,
• ugradnja spoljnog senzora, termostata ili zonske regulacije,
• balansiranje svih radijatora u kući,
• nečistoće u sistemu, vazduh u instalaciji ili neispravna ekspanziona posuda, koje prvo treba otkloniti.

U praksi se često dešava da kotao godinama radi na fabričkim vrijednostima i da ga niko nije prilagodio kući. Ostale česte greške su:

• previsoka temperatura vode „za svaki slučaj“, naročito kod kondenzacionog kotla,
• termostat postavljen pored radijatora, u kuhinji ili na suncu,
• zatvorene termostatske glave u prostoriji u kojoj je sobni termostat,
• vazduh u radijatorima i nizak pritisak u sistemu,
• bespotrebno velika snaga kotla, zbog koje se gorionik stalno pali i gasi,
• nestručno petljanje po servisnom meniju ili gasnoj armaturi.

Ako osjetite miris gasa, zatvorite ventil za gas, ne palite svjetlo niti električne uređaje, otvorite prozore, napustite prostoriju i sa bezbjednog mjesta pozovite broj 112. Obavijestite i svog isporučioca gasa.

Kad serviser ode, treba da vam bude jasno šta je podešeno i kako da koristite grijanje. Pri preuzimanju posla provjerite:

• da pritisak na manometru odgovara vrijednosti koju je serviser naveo,
• da ste dobili servisni zapisnik sa izmjerenim vrijednostima dimnih gasova,
• da znate kolika je podešena temperatura vode ili kakva je ekvitermska kriva,
• da vremenski programi grijanja i tople vode odgovaraju vašem dnevnom ritmu,
• da je termostat na pogodnom mjestu i da reaguje,
• da se radijatori poslije uključivanja ravnomjerno griju i ne klokoću,
• da se kotao po dostizanju temperature ne pali i ne gasi u kratkim razmacima,
• da je servis urađen onako kako proizvođač traži da bi garancija ostala važeća.