Montaža detektora curenja gasa

U cjenovniku se ova stavka odnosi na rad pri postavljanju i povezivanju jednog detektora curenja gasa. Obično obuhvata:

• izbor mjesta i visine prema vrsti gasa i uputstvu proizvođača,
• postavljanje montažne podloge ili držača na zid i učvršćivanje detektora,
• priključenje napajanja prema tipu detektora: u utičnicu, fiksnim priključkom ili sa centrale,
• kada se detektor povezuje sa ventilom ili centralom, priključenje signalnog kabla na izlazni relej,
• uključivanje, čekanje da se senzor zagrije i probu rada test sredstvom koje propisuje proizvođač,
• objašnjenje vlasniku šta znače svjetlosni i zvučni signali.

Montaža ne obuhvata sam detektor, elektromagnetni ventil, nove kablove kroz stan, radove na gasnoj instalaciji ni stručni pregled gasne instalacije. Ugradnja ventila u cijev je poseban posao instalatera gasnih instalacija. Ako se pri tome cijev mijenja ili produžava, pogledajte i stranicu premještanje i priključenje gasne instalacije.

• Šporet na plin u kuhinji. Najčešći slučaj. Do curenja najčešće dolazi zbog zaboravljenog otvorenog gorionika, olabavljenog crijeva ili lošeg spoja regulatora na boci.
• Kotao ili plinska grijalica u kući ili stanu. Detektor pored uređaja prati propuštanja na priključku, crijevu i armaturi.
• Kotlarnica i tehnička prostorija. Ovdje se detektor često povezuje sa ventilom koji pri alarmu zatvara dovod gasa.
• Stan ili apartman za izdavanje. Vlasnici ga postavljaju preventivno jer ne mogu uticati na to kako gosti ili zakupci koriste šporet.
• TNG iz boce ili rezervoara. Ovo je najčešći izvor gasa u domaćinstvima, u gradu, na selu i u vikendicama. Ovaj gas je teži od vazduha i skuplja se pri podu.
• Poslije rekonstrukcije gasne instalacije. Kada se postavlja nova instalacija ili premješta uređaj, to je dobar trenutak da se doda i detektor.

U običnom domaćinstvu detektor se najčešće postavlja dobrovoljno, kao dodatna zaštita. Kod kotlarnica većeg kapaciteta, ugostiteljskih kuhinja i nekih načina postavljanja uređaja, detekciju gasa može zahtijevati projekat ili propisi. Tada o tipu i povezivanju odlučuje projektant.

Ovo je najvažnija odluka i pri kupovini i pri montaži. Crna Gora nema distributivnu mrežu prirodnog gasa, pa se u domaćinstvima gotovo uvijek koristi tečni naftni gas, odnosno smješa propana i butana iz boca ili rezervoara. TNG je teži od vazduha. Pri curenju se zadržava pri podu i sliva se u niža mjesta, na primjer u podrum, šaht ili slivnik. Prirodni gas se uglavnom sastoji od metana. On je lakši od vazduha i pri curenju se diže prema plafonu.

Zato proizvođači za TNG navode montažu približno 30 cm iznad poda, a za prirodni gas približno 30 cm ispod plafona. Detektori se proizvode ili za tačno određen gas ili sa podešavanjem za oba. U prodaji se često nude modeli za metan ili za "zemni gas", pa pri kupovini treba provjeriti oznaku LPG, TNG ili propan-butan. Detektor za metan postavljen ispod plafona u kuhinji sa bocom TNG registrovaće curenje kasno ili ga uopšte neće registrovati.

Detektor curenja gasa ne mjeri ugljen-monoksid. Ugljen-monoksid nastaje pri lošem sagorijevanju, na primjer kod začepljenog dimnjaka ili plinske grijalice u slabo provjetrenoj prostoriji. Za njega postoji poseban uređaj sa drugačijim pravilima postavljanja. Zato se kod kotlova, plinskih grijalica i kamina često montiraju oba detektora.

Montaža jednog detektora kratko traje. Da se posao ne bi odužio i da bi detektor završio na pravom mjestu, dobro je unaprijed riješiti nekoliko stvari:

• Vrsta gasa. Kod boce ili rezervoara riječ je o TNG-u, propan-butanu. Prema tome se kupuje i detektor.
• Tip detektora. Odlučite da li Vam treba samo alarm ili i automatsko zatvaranje gasa preko ventila, odnosno obavještenje na telefon.
• Napajanje. Provjerite da li na odgovarajućoj visini postoji utičnica ili izvod. Utičnica pri podu je za detektor TNG-a često blizu, ali ne smije biti iza šporeta ili u ormariću. Detektor za prirodni gas ispod plafona obično zahtijeva novi kabl ili produžetak u kanalici.
• Pristup instalaciji. Ako se ugrađuje ventil, instalateru treba slobodan pristup dovodnoj cijevi, glavnom zatvaraču i mjestu gdje je boca ili rezervoar.
• Uputstvo i dokumentacija. Pripremite uputstvo za detektor. Ako postoji raniji zapisnik o pregledu ili ispitivanju gasne instalacije, držite ga pri ruci.

Kada se ugrađuje ventil, gas se mora nakratko isključiti. Šporet, kotao i grijalice tada neće raditi, pa je bolje izabrati termin van najhladnijih dana.

Izbor mjesta

1. Utvrditi koji se gas u objektu koristi, TNG ili prirodni gas, i provjeriti da je detektor namijenjen baš tom gasu.
2. Izabrati prostoriju u kojoj je gasni uređaj i mjesto u njegovoj blizini, obično u krugu od nekoliko metara od šporeta, kotla ili grijalice, prema uputstvu proizvođača.
3. Odrediti visinu: za TNG približno 30 cm iznad poda, za prirodni gas približno 30 cm ispod plafona.
4. Izbjeći mjesta koja proizvođači ne dozvoljavaju: prostor iznad sudopere, pored aspiratora, uz prozore i vrata, iza zavjese, u ormariću, kao i vlažna i prašnjava mjesta.
5. Provjeriti da će na tom mjestu biti dostupno napajanje i kabl prema ventilu ili centrali.

Učvršćivanje

Podloga se postavlja na zid prema šablonu. Detektor mora biti čvrsto pričvršćen, a otvori iznad senzora moraju ostati slobodni. Ne treba se oslanjati na ljepljive trake, jer u kuhinji od toplote i masnoće vremenom popuste.

Priključenje napajanja

Detektori se proizvode u tri uobičajene verzije. Prvi se uključuje direktno u utičnicu, drugi se priključuje fiksnim priključkom na 230 V, a treći radi na niskom naponu sa centrale ili izvora napajanja, obično 12 V. Fiksni priključak i povezivanje u razvodnu tablu radi električar. Proizvođači za fiksno priključene detektore po pravilu zahtijevaju prekidač koji isključuje sve fazne provodnike i povezivanje isključivo od strane stručnog lica.

Povezivanje sa ventilom

Ako detektor pri alarmu treba da zatvori gas, na dovod se ugrađuje elektromagnetni ventil. Ventil se ugrađuje u gasnu cijev, obično iza glavnog zatvarača ili iza regulatora pritiska kod boce ili rezervoara, a taj dio radi instalater gasnih instalacija. Poslije radova na instalaciji slijede ispitivanje nepropusnosti i stručni pregled. Električar ili monter detektora zatim povezuje izlazni relej detektora sa ventilom prema šemi proizvođača. Kod ventila koji se poslije zatvaranja otvaraju ručno, gas se nakon alarma ne pušta sam. Prvo neko mora utvrditi uzrok curenja.

Puštanje u rad i proba

Nakon uključivanja senzor se nekoliko minuta zagrijava i stabilizuje. Zatim se detektor testira na način koji propisuje proizvođač, test gasom ili posebnim sredstvom. Neki proizvođači dozvoljavaju test krpom navlaženom alkoholom. Provjerava se da li se alarm oglašava i, ako je detektor povezan sa ventilom, da li ventil zatvara dovod. Na kraju se vlasniku objašnjava šta znače pojedina svjetla i tonovi.

• Samostalni detektor za utičnicu. Najjednostavnije rješenje, samo sa alarmom. Pogodan je za kuhinju sa jednim uređajem na plin.
• Detektor sa relejnim izlazom. Može upravljati ventilom ili ventilatorom ili poslati signal u alarmni sistem. Proizvođači obično navode dva stepena alarma, otprilike na 10 % i 20 % donje granice eksplozivnosti.
• Sistem sa centralom. Više detektora u različitim prostorijama i jedna centrala koja upravlja ventilom. Koristi se u kotlarnicama, ugostiteljskim kuhinjama i većim kućama.
• Povezivanje sa alarmnim sistemom. Alarm se šalje na telefon ili u dojavni centar zaštitarske firme.

Senzori imaju ograničen vijek trajanja. Proizvođači obično navode najmanje oko pet godina. Nakon toga se mijenja cijeli detektor ili samo senzor, prema uputstvu. Zato je dobro datum montaže zapisati direktno na detektor.

• Pogrešna visina. U praksi se dešava da se detektor za TNG postavi visoko, kod utičnice iznad radne ploče, jer je tu napajanje. Gas koji curi se, međutim, zadržava pri podu.
• Detektor za drugi gas. U kući ili vikendici sa bocom propan-butana visi detektor za metan ispod plafona.
• Detektor iznad šporeta ili pored aspiratora. Para i masnoća prljaju senzor, a usisavanje razrjeđuje gas, pa detektor daje lažne alarme ili ne reaguje.
• Detektor u ormariću ili iza zavjese. Gas ne stiže do senzora na vrijeme. Čest primjer je boca u elementu ispod šporeta, a detektor zatvoren u susjednom ormariću.
• Test upaljačem. Gas iz upaljača može trajno oštetiti senzor i proizvođači to izričito zabranjuju.
• Sprejevi za čišćenje i rastvarači u blizini. Alkohol, lakovi, silikoni i aerosoli mogu uticati na senzor ili uključiti alarm.
• Zaboravljen vijek trajanja. Detektor deset godina stoji na zidu i svijetli zeleno, ali senzor više ne reaguje kako treba.
• Ventil bez instalatera. Elektromagnetni ventil se ugradi u cijev samostalno, bez ispitivanja nepropusnosti i stručnog pregleda.

Kada detektor često pišti bez razloga, ljudi ga prestanu shvatati ozbiljno i prije ili kasnije ga isključe iz utičnice. Zato se isplati znati najčešće uzroke. Poluprovodnički senzori ne reaguju samo na gas, već i na neka isparenja. Alarm tako može uključiti lak za nokte, sredstvo za čišćenje sa alkoholom, lak za kosu, razrjeđivač, rastvarač pri krečenju ili silikon pri popravci kuhinje. Pri kuvanju smetaju para i isparenja iz tiganja ako je detektor previše blizu šporeta.

Kada se alarm oglasi, uvijek se treba ponašati kao da je curenje stvarno. Tek kada je prostor provjetren i uzrok jasan, ima smisla baviti se lažnim alarmom. Ako se ponavlja bez vidljivog razloga, senzor je možda na kraju vijeka trajanja ili je detektor loše postavljen. Tada ga treba premjestiti ili zamijeniti, a ne isključiti.

Detektor koji se samo uključuje u utičnicu vlasnik može postaviti i sam ako se pridržava uputstva proizvođača. Fiksno priključenje na 230 V i povezivanje u razvodnu tablu posao su za stručnog električara, odnosno firmu koja je registrovana i licencirana za elektroinstalacione radove. Radove na gasnoj instalaciji, dakle i ugradnju elektromagnetnog ventila, smije izvoditi samo firma sa licencom za izvođenje gasnih instalacija. Nakon toga slijede ispitivanje nepropusnosti, stručni pregled gasne instalacije i zapisnik, o čemu više piše na stranici stručni pregled gasne instalacije. Ako se istovremeno mijenja ili priključuje kotao, to se rješava zajedno sa montažom i priključenjem gasnog kotla.

• detektor je namijenjen gasu koji koristite i postavljen je na visinu koja tom gasu odgovara,
• blizu je gasnog uređaja, ali nije iznad sudopere, pored aspiratora, u ormariću ni uz prozor,
• čvrsto je pričvršćen i otvori senzora su slobodni,
• poslije zagrijavanja svijetli signal normalnog rada, kako je navedeno u uputstvu,
• pri probi se alarm oglašava, a ako je povezan ventil, on zatvara dovod gasa,
• ako se radilo na gasnoj instalaciji, imate zapisnik o ispitivanju i pregledu,
• na detektoru ili u dokumentaciji su upisani datum montaže i preporučeni rok zamjene.

Tokom korišćenja test ponovite prema uputstvu proizvođača, na primjer pri godišnjem servisu kotla ili pri zamjeni crijeva i regulatora na boci. Detektor povremeno nježno obrišite suvom ili blago navlaženom krpom dok je isključen, prema uputstvu.

1. Ne paliti i ne gasiti svjetla i uređaje, ne koristiti zvono ni otvoren plamen.
2. Zatvoriti ventil na boci ili glavni zatvarač gasa, ako je to bezbjedno.
3. Otvoriti prozore i vrata i provjetriti prostor.
4. Napustiti stan ili kuću i sa bezbjednog mjesta pozvati broj 112 ili službu zaštite i spašavanja na 123. Kod rezervoara TNG obavijestiti i dežurnu službu distributera gasa.
5. Ne puštati gas ponovo dok uzrok ne utvrdi stručno lice.

Cijena rada u NUMIQ cjenovniku za montažu detektora curenja gasa iznosi oko 25 € po komadu. Cijena obuhvata rad sa sitnim potrošnim materijalom, bez samog detektora, ventila i kablova. Cijene rada razlikuju se po regionima i gradovima.

Na konačan iznos utiču:

• tip detektora: za utičnicu, fiksno priključen ili sistem sa centralom,
• broj detektora i prostorija,
• dužina i način vođenja kabla do napajanja i do ventila, u kanalici ili u šlicu,
• ugradnja elektromagnetnog ventila u instalaciju od strane instalatera i stručni pregled koji slijedi,
• povezivanje sa alarmnim sistemom ili pametnom kućom.

Ostale povezane stavke naći ćete u dijelu gasne instalacije.