Polaganje električnog podnog grijanja (grejna mreža)

Kabl u mreži se zagrijava dok kroz njega teče struja i toplotu predaje lijepku i pločicama. Pošto je cijeli sloj tanak, obično svega nekoliko milimetara, pod brzo reaguje. Poslije uključivanja toplinu pod nogama osjetite mnogo ranije nego kod debelog estriha sa cijevima.

Temperiranje poda ili glavno grijanje

U kupatilu mreža najčešće služi za temperiranje, odnosno da pločice ne budu hladne. Prostoriju pritom grije i radijator ili sušač peškira. U dobro izolovanoj kući mreža može biti i glavni izvor toplote. Tada se snaga po kvadratnom metru i ukupna potrošnja moraju izračunati prema toplotnim gubicima, a ne odokativno. Mreže se proizvode u različitim snagama, obično otprilike od 100 do 200 W/m². Veća snaga se bira tamo gdje pod zaista treba da grije, manja tamo gdje je riječ samo o komforu.

Jednožilni i dvožilni kabl

Kod dvožilnog kabla iz mreže izlazi samo jedan hladni priključak, odnosno kabl koji ne grije i vodi do termostata. Polaganje je jednostavnije, jer se mreža ne mora vraćati na početak. Jednožilna mreža ima priključak na oba kraja, pa je treba rasporediti tako da se oba kraja sretnu kod termostata. U malom kupatilu sa više uglova to je nepotrebna komplikacija, zato se danas češće polaže dvožilna mreža.

Kada mreža nije dobro rješenje

Ako želite da grijete veliku površinu cijele kuće, a imate toplotnu pumpu ili kotao, toplovodno podno grijanje je u radu obično isplativije. Mreža prvenstveno ide ispod pločica i kamena. Ispod laminata, drveta ili vinila češće se koriste grejne folije. Druga mogućnost je da se mreža zalije samonivelirajućom masom, pa da se tek na nju postavi podna obloga. Tada morate poštovati najveću temperaturu koju za oblogu dozvoljava njen proizvođač.

Samo polaganje mreže brzo ide. Kvalitet rezultata ipak u velikoj mjeri zavisi od onoga što je urađeno prije toga.

Podloga

Podloga mora biti čvrsta, suva, ravna i bez prašine. Stare pločice se ponekad mogu ostaviti ako dobro drže i ne zvuče šuplje kad se kucne po njima. Tada ih treba prebrusiti i premazati adhezionim mostom. Veće neravnine se izravnaju masom prije mreže. Kabl ne podnosi da se u udubljenjima nakupi previše lijepka, a da na ispupčenjima bude pokriven samo tankim slojem.

Izolacija ispod mreže

Ako je ispod poda negrijan prostor, podrum ili pod na tlu bez izolacije, velik dio toplote odlazi naniže. Pod se tada sporo zagrijava i potrošnja raste. U tom slučaju vrijedi postaviti tanke termoizolacione ploče namijenjene za ispod pločica, na primjer od XPS-a sa cementnim slojem. Kod međuspratne konstrukcije između dva grijana stana to uglavnom nije neophodno, ali i tu izolacija skraćuje vrijeme zagrijavanja.

Šta električar i vodoinstalater moraju uraditi ranije

• Kutija za termostat mora biti ugrađena u zid, po pravilu van domašaja prskanja vode, i do nje mora voditi napojni vod iz razvodne table.
• Od donjeg dijela kutije mora u pod ići kanal sa zaštitnom cijevi za podni senzor i kanal za hladni priključak.
• Vodovodne i kanalizacione instalacije u podu moraju biti gotove, ispitane i zalivene, da se iznad njih više ne buši i ne štemuje.
• Tuš kanalica, slivnik i eventualna kada moraju imati tačno određeno mjesto, jer se ispod njih mreža ne polaže.

Plan površine

Mreža se bira prema slobodnoj površini, a ne prema dimenzijama prostorije. Od površine kupatila oduzimaju se kada, tuš kada, WC šolja, fiksni ormarić ispod lavaboa i pojas uz zidove. Kablu nije mjesto ispod namještaja bez nogica, kuhinjskih elemenata ili ugradnog plakara. Toplota bi se ispod njih zadržavala, kabl bi se pregrijavao, a namještaj bi trpio. Većina proizvođača preporučuje da se od zidova i fiksnih predmeta drži razmak od nekoliko centimetara, a tačnu mjeru navodi uputstvo.

Ako živite u stambenoj zgradi, provjerite sa električarem da li glavni osigurač i vertikala mogu da podnesu još jedan potrošač. Kod većih površina razgovarajte i sa upravnikom zgrade, posebno ako se radi i na zajedničkim instalacijama koje dijele etažni vlasnici.

Mjerenje prije polaganja

Prije nego što se mreža odmota po podu, izmjere se otpor grejnog provodnika i otpor izolacije. Vrijednosti se uporede sa podatkom na natpisnoj pločici i upišu u garantni list. Ovo prvo mjerenje dokazuje da je mreža iz prodavnice stigla ispravna. Bez njega je kod reklamacije teško dokazati kada je kabl oštećen.

Penetracija i odmotavanje mreže

Podloga se premaže penetracijom koja ujednačava upijanje i poboljšava prianjanje samoljepljive mrežice. Kad se osuši, mreža se odmotava od mjesta gdje izlazi hladni priključak. Kod zida se mrežica zasiječe, mreža se okrene i nastavlja u suprotnom smjeru. Uvijek se sječe samo mrežica, nikada grejni kabl. Ako treba zaobići ugao ili slivnik, kabl se može pažljivo odvojiti od mrežice i voditi slobodno, pričvršćen trakom.

Pravila za vođenje kabla

• Kabl se ne smije ukrštati niti dodirivati sam sebe.
• Razmaci između petlji treba da ostanu ujednačeni, inače nastaju topliji i hladniji pojasevi.
• Kabl se ne savija pod oštrim uglom i ne vodi se preko dilatacionih spojnica.
• Spojnica između grejnog i hladnog kabla po pravilu se polaže u pod i zaliva, a ne u zid.
• Hladni priključak mora biti dovoljno dug da stigne do kutije termostata bez nastavljanja.

Podni senzor

Senzor temperature se uvlači u savitljivu zaštitnu cijev sa zatvorenim krajem. Cijev ide iz zida u pod i završava se otprilike na sredini između dvije petlje kabla, obično nekoliko desetina centimetara od zida. Senzor ne smije dodirivati kabl, inače mjeri temperaturu kabla, a ne poda. Zahvaljujući cijevi, oštećen senzor se kasnije može izvući i zamijeniti bez razbijanja pločica.

Drugo mjerenje, fotografije i skica

Kad je mreža položena, oba otpora se ponovo izmjere. Tada je pravo vrijeme da napravite nekoliko fotografija iz različitih uglova i skicu sa položajem kabla, spojnice i senzora. Kad za nekoliko godina budete bušili pod zbog graničnika za vrata ili učvršćivanja ormarića, ta skica će vam uštedjeti mnogo muke.

Direktno u lijepak za pločice

Kod ovog načina lijepak se nanosi direktno na mrežu i u njega se postavljaju pločice. Sloj je najniži, ali ima kvaku. Nazubljena gleterica lako zakači kabl i ošteti ga. Uz to je teško obezbijediti da kabl bude potpuno obavijen i da ispod pločica ne ostanu vazdušni džepovi. Zato se ovaj način koristi uglavnom kod manjih površina i iskusnog keramičara, sa fleksibilnim lijepkom namijenjenim za podno grijanje, obično klase C2 S1.

Prvo sloj mase, pa pločice

U praksi se češće bira postupak u dva koraka. Mreža se najprije zalije samonivelirajućom masom koja kabl prekrije ravnomjerno i bez vazduha. Sloj je prema uputstvu proizvođača obično nekoliko milimetara iznad kabla. Kad se masa stvrdne, dobija se ravna i čvrsta podloga, a keramičar lijepi pločice bez rizika da ošteti kabl. Toplota se širi ravnomjernije i pločice bolje drže.

Gdje ide hidroizolacija

U kupatilu, naročito u tuš kabini sa kanalicom, pod mora biti zaštićen hidroizolacijom. Uobičajeno je da se mreža položi, zalije masom, a da se hidroizolaciona masa sa trakama u uglovima nanese tek na taj sloj. Neki proizvođači sistema dozvoljavaju i drugačiji redoslijed. Presudno je uputstvo konkretnog sistema i to da lijepak, masa i hidroizolacija budu međusobno kompatibilni. Kod bušenja kroz hidroizolaciju i iznad kabla važi isto pravilo: prvo pogledati skicu.

Mreža je električni potrošač trajno priključen na mrežu. Priključak na instalaciju, osiguranje i zaštitu smije da izvede samo kvalifikovani električar. U to spada i zaštitna strujna sklopka (FID), koja je u kupatilu neophodna, kao i pravilan položaj termostata u odnosu na zone kupatila. Električar poslije povezivanja obavlja mjerenja i izdaje zapisnik o pregledu i ispitivanju instalacije. Sačuvajte ga zajedno sa garantnim listom mreže.

Koji termostat izabrati

Termostat treba da ima podni senzor, čak i ako mjeri i temperaturu vazduha. Kod pločica se podešava prijatna temperatura poda, a kod drvenih ili vinilnih obloga poštuje se najveća temperatura površine koju navodi njihov proizvođač, često primjetno niža. Programabilni termostat može da zagrije pod ujutru i uveče, kad ste kod kuće, a ostatak dana da ga drži hladnijim. Ako imate dvotarifno brojilo, isplati se program uskladiti sa periodom niže tarife. Detalje o tarifama daće vam snabdjevač električnom energijom.

Šta možete sami, a šta ne

Električna mreža nije posao koji se od početka do kraja radi samostalno. Priključak i mjerenja mora uraditi stručnjak. Zato ovdje nema uputstva za samostalnu ugradnju. Ipak, mnogo toga možete pripremiti sami: isprazniti prostoriju, skinuti staru keramiku, nacrtati plan slobodne površine i dogovoriti redoslijed zanata. Tokom polaganja pazite da niko ne hoda po položenoj mreži u radnoj obući i da se na nju ne stavljaju kante ni merdevine.

Zahtjevnost, a time i obim posla, mogu se bitno razlikovati između dva kupatila iste površine.

• Jednostavan oblik. Pravougaona slobodna površina bez izbočina brzo se pokrije, mreža se samo odmota i okrene.
• Mnogo uglova i prepreka. Slivnici, vertikale, niše i kosi zidovi znače mnogo sječenja mrežice i ručnog vođenja kabla.
• Stanje podloge. Ravan i čvrst beton dovoljno je premazati penetracijom. Stare pločice treba provjeriti i pripremiti, a neravnu podlogu izravnati.
• Izolacione ploče. Ako ispod mreže ide izolacija, dodaje se još jedan sloj i vrijeme za lijepljenje.
• Nema pripreme u zidu. Kad nema kutije za termostat ni kanala za senzor, mora se štemovati u već završen zid.
• Visina slojeva. Kod pragova i susjednih podova treba unaprijed provjeriti da li novi sloj staje i da li će se vrata otvarati.
• Mala površina. I kod malog toaleta moraju se obaviti sva mjerenja i podešavanja, pa je rad po kvadratnom metru relativno zahtjevniji.

• Kabl oštećen pri lijepljenju. Zubac gleterice ili oštra ivica pločice zareže izolaciju. Grijanje ponekad radi, sve dok vlaga ne izazove isključivanje FID sklopke. Zato se mjeri i poslije zalivanja i poslije postavljanja pločica.
• Senzor bez zaštitne cijevi ili na kablu. Termostat isključuje prerano i pod ostaje hladan, ili se pokvaren senzor ne može zamijeniti.
• Vazduh ispod kabla. Na mjestima gdje kabl nije obavijen on se pregrijava. To može skratiti njegov vijek trajanja i izazvati pukotine u lijepku.
• Mreža ispod namještaja. Ispod ormarića bez nogica toplota se zadržava, namještaj se deformiše, a kabl trpi.
• Prerano uključivanje. Ako se grije prije nego što se lijepak ili masa stvrdnu, suše se neravnomjerno, a pločice mogu da odskoče ili da popucaju fuge.
• Nema izolacije iznad hladnog prostora. Pod se dugo zagrijava, a potrošnja je veća nego što je vlasnik očekivao.
• Spojnica u zidu ili kratak priključak. Nastavljanje kabla van poda kasnije je čest izvor kvarova i većina proizvođača ga ne preporučuje.
• Nema skice. Poslije nekoliko godina neko buši pod naslijepo i probuši kabl. Popravku tada mora uraditi specijalista i često se skida dio pločica.

Penetracija, polaganje mreže u običnom kupatilu, postavljanje senzora i mjerenja obično se završe za nekoliko sati. Duže traje sve što mora da se osuši. Penetraciji je prema uputstvu proizvođača uglavnom potrebno nekoliko sati. Po samonivelirajućoj masi se obično može hodati već poslije otprilike jednog dana, ali za lijepljenje pločica, a naročito za zagrijavanje, potrebno joj je duže.

Prvo uključivanje grijanja ravna se prema uputstvu za lijepak i masu. Kod tankih slojeva proizvođači obično navode otprilike nedjelju dana, a kod debljih cementnih slojeva i nekoliko nedjelja. Prvo zagrijavanje treba da bude postepeno: termostat se podesi nisko, a temperatura se povećava korak po korak, iz dana u dan. Tako preostala vlaga ravnomjerno ispari, a pločice ne trpe naprezanje.

Računajte, dakle, da od polaganja mreže do toplog poda prođe od nekoliko dana do nekoliko nedjelja. Kratka montaža ne znači da se kupatilo već sjutradan može punom snagom koristiti.

Veći dio mreže je poslije preuzimanja sakriven ispod pločica. Zato insistirajte da dobijete sve zapise i da provjerite rad grijanja prije nego što majstori odu.

• garantni list mreže sa upisanim vrijednostima otpora prije polaganja, poslije polaganja i poslije zalivanja ili postavljanja pločica,
• izmjerene vrijednosti u granicama tolerancije koju proizvođač navodi na natpisnoj pločici,
• fotografije i skica sa položajem kabla, spojnice i senzora,
• senzor u zaštitnoj cijevi sa zatvorenim krajem i bez kontakta sa kablom,
• zapisnik električara o pregledu i ispitivanju i ispravna FID sklopka,
• termostat koji pokazuje temperaturu poda i podešen je prema vrsti obloge,
• informacija kada i kako postepeno uključiti grijanje prema lijepku i masi,
• poslije prvog zagrijavanja ravnomjerno topla površina bez izrazito hladnih ili vrelih mjesta,
• uputstvo za termostat i kontakt firme koja je radila montažu, za slučaj kvara.