Postavljanje parketa u šari Chevron

Na prvi pogled obje šare izgledaju slično. Razlika je u krajevima lamela. Kod riblje kosti lamele imaju ravne krajeve. Postavljaju se pod pravim uglom jedna prema drugoj, uz pomak, pa nastaje izlomljena, nazubljena linija. Kod Chevron šare krajevi su odsječeni koso, obično pod uglom od 45° ili 60°. Lamele se sastaju tačno u jednom vrhu i dobijate čistu liniju strelice, bez stepenica.

Chevron parket se uglavnom kupuje već fabrički isječen, u dvije verzije: lijeve i desne lamele. Parketar ih zatim smjenjuje prema planu. Na licu mjesta reže se uglavnom uz zidove, na prelazima i oko štokova vrata.

Kod šare sa strelicama podloga je još važnija nego kod običnog ravnog postavljanja. Svaka neravnina pokaže se kao neprecizan spoj u vrhu strelice. Estrih zato mora biti ravan, čvrst, bez pukotina i suv.

• Ravnost: kao orijentaciona granica obično se uzima odstupanje od oko 2 mm ispod letve od dva metra. Ako je podloga lošija, parketar je premaže prajmerom i izravna samonivelirajućom masom.
• Vlažnost: mjeri se uređajem, najčešće karbidnom metodom (CM). Za cementni estrih obično se traži vlažnost do otprilike 2 CM %, za anhidritni znatno manje, a kod podnog grijanja vrijednosti su još strože. Mjerodavni su podaci proizvođača ljepila i parketa.
• Čvrstoća i čistoća: ako je gornji sloj estriha slab, površina se izbrusi i zatim temeljno usisa. Prašina ispod ljepila je čest razlog zbog kojeg se lamele kasnije odlijepe.

Prije postavljanja parket treba da odstoji nekoliko dana, obično bar dva, u prostoriji u kojoj će se lijepiti. Tako se drvo prilagodi njenoj temperaturi i vlažnosti. Do tada treba da budu završeni svi mokri radovi, znači malter i estrih, a u prostoriji treba da bude uobičajena sobna temperatura. Na primorju je vazduh ljeti često vlažan, pa se isplati da prostorija bude provjetrena ili klimatizovana kao kad se u njoj živi.

1. Izmjeriti prostoriju, provjeriti prave uglove zidova i odrediti glavnu osu šare, obično u smjeru dnevnog svjetla ili duž najduže ose prostora.
2. Označiti osu na podlozi laserom ili zidarskim kanapom i pripremiti plan nastavka u susjedne prostorije.
3. Rasporediti prvi red na suvo, da rubovi uz zidove budu simetrični i da ne ostanu uske trake.
4. Nanijeti ljepilo nazubljenom gletericom na manji dio površine, onoliko koliko se stigne obložiti dok ljepilo još radi (otvoreno vrijeme ljepila).
5. Postaviti lijeve i desne lamele tako da vrhovi tačno legnu na osu i svaku dobro pritisnuti.
6. Poslije svakog reda provjeriti smjer strelice, zatvorenost spojeva i ravnost, jer se malo odstupanje sa svakim novim redom povećava.
7. Rubove dosjeći testerom za kose rezove i uz zidove ostaviti dilatacionu fugu prema preporuci proizvođača.
8. Sačekati da ljepilo očvrsne, pod po potrebi izbrusiti i završiti lakom ili uljem, osim ako parket već ima fabrički završenu površinu.
9. Postaviti lajsne i prelazne profile.

Chevron se gotovo uvijek lijepi po cijeloj površini. Koriste se elastična ljepila bez vode, uglavnom silanska (MS polimeri) ili poliuretanska. Ljepilo na bazi vode može da natopi drvo, pa ono nabubri i izvije se. Elastična silanska ljepila dobro podnose prirodno kretanje drveta i uobičajen su izbor i za podno grijanje. Dvokomponentni poliuretani daju vrlo čvrst spoj, ali traže precizno miješanje. Potrošnju određuje proizvođač, prema veličini zuba gleterice i ravnosti podloge.

Postoje i Chevron podovi sa klik spojem za plutajuće postavljanje. Kod ove šare su ipak manje stabilni i na većim površinama se više pomjeraju, pa parketari radije lijepe.

• Vrsta drveta: kod nas se uglavnom postavlja hrast, koji je tvrd i dimenziono prilično stabilan. Jasen, orah ili egzotične vrste su moguće, samo ih treba pažljivije procijeniti.
• Masivni ili višeslojni parket: masiv se može više puta brusiti, ali osjetljivije reaguje na promjene vlažnosti. Višeslojni parket je stabilniji i bolje podnosi podno grijanje. Koliko puta se može obnoviti, zavisi od debljine gornjeg, habajućeg sloja.
• Lak ili ulje: lak je otporniji i lakše se čisti. Ulje djeluje prirodnije i može se popraviti na jednom mjestu, ali traži redovno održavanje.

Ako imate podno grijanje, estrih se prije postavljanja mora zagrijati i osušiti po protokolu koji pripremi instalater grijanja. Poslije postavljanja grijanje se uključuje postepeno.

Stanje podloge je presudno. Ravan i suv estrih u jednoj pravougaonoj prostoriji za parketara je jednostavan slučaj. Rad i vrijeme produžavaju se ovim stvarima:

• neravan, ispucao ili vlažan estrih koji treba izravnati ili sačekati da se osuši,
• razuđen raspored prostorija, niše, stubovi i mnogo štokova,
• neprekinuta šara kroz više prostorija, bez praga,
• zidovi koji nisu pod pravim uglom, pa se rubovi moraju dosijecati nepravilno,
• brušenje i završna obrada na licu mjesta umjesto fabrički završene površine.

Kod kosih rezova ostaje više otpada nego kod ravnog postavljanja, pa materijala treba naručiti nešto više. U stambenoj zgradi se na vrijeme dogovorite sa upravnikom zgrade u koje doba dana se mogu izvoditi bučni radovi i obavijestite susjede, etažne vlasnike, da će se brusiti.

Ovaj posao majstor amater teško može da izvede. Bez testere za kose rezove, lasera i iskustva sa postavljanjem pod uglom rizik da šara „pobjegne“ je velik, a popravka obično znači vađenje dijela poda.

• Loše postavljena osa: strelice se postepeno udaljavaju od zida ili ne idu sredinom prostorije.
• Lijepljenje na vlažnu ili neravnu podlogu: nastaju šupljine, lamele tupo odzvanjaju i vremenom se odvoje.
• Pogrešno ljepilo: ljepilo na bazi vode ili previše kruto ljepilo ne podnosi kretanje drveta.
• Nema dilatacije: uz zidove i čvrste prepreke pod može da se izdigne.
• Parket se nije aklimatizovao: drvo poslije postavljanja mijenja dimenzije i u spojevima se pojave fuge.
• Prekoračeno otvoreno vrijeme ljepila: lamela legne na već prosušeno ljepilo i ne drži se cijelom površinom.

Pri preuzimanju pregledajte pod po dnevnom svjetlu i pogledajte ga i sa veće udaljenosti, recimo sa vrata. Provjerite:

• da li strelice idu pravo u dogovorenom smjeru i da li su vrhovi na jednoj liniji,
• da li su spojevi u vrhovima zatvoreni, bez vidljivih procjepa i visinskih razlika,
• da li lamele šuplje odzvanjaju kad kucnete po njima, što bi značilo da je ispod šupljina,
• da li su rubovi uz zidove simetrični i bez uskih traka,
• da li je dilataciona fuga pokrivena lajsnom i da li su lajsne pričvršćene za zid, a ne za pod,
• da li su prelazi na druge podove ravni i lajsne čvrste,
• da li završna obrada ima mrlje, prašinu u laku ili nepremazana mjesta,
• da li ste dobili zapisnik o vlažnosti podloge, vrstu korišćenog ljepila i uputstvo za održavanje.