Sječenje behaton ploča debljine 4 do 6 cm

Prvo se slože cijele ploče do ivice površine. Preostali prostor uz ivičnjak ili zid ostaje prazan. Tek onda se komadi dosijecaju, jer je svaka ivica malo drugačije mjere i procjena „od oka“ tu ne pali.

1. Mjerenje: ploča se prisloni na mjesto i linija reza se obilježi direktno prema ivičnjaku ili zidu. Za lukove se koristi šablon ili zategnut kanap.
2. Učvršćivanje: komad se stavi na čvrstu podlogu da se ne pomjera tokom sječenja. Kod debelih ploča to je još važnije, jer su teške i rez lako ispadne kriv ako se komad pomjeri.
3. Rez: disk se vodi polako po liniji, bez pritiskanja. Najbolje se siječe uz vodu, koja hladi disk i vezuje prašinu.
4. Provjera i doterivanje: komad se proba na mjestu, a oštri ostaci na ivici se obrušavaju.
5. Ugradnja: isječen komad se položi u podlogu, poravna sa susjednim pločama, a na kraju se cijela površina provibrira i zaspe pijeskom.

U praksi se pokazalo da slaganje treba planirati tako da uz ivicu ne ostaju uske trake. Krajnji komad bi po pravilu trebalo da ima bar polovinu prvobitne širine. Mali trouglovi i trakice teško se uklinjavaju, pod opterećenjem pucaju i s vremenom ispadnu.

Za betonske behaton ploče koriste se četiri vrste alata. Svaki odgovara malo drugačijoj situaciji.

• Ugaona brusilica (fleks) s dijamantskim diskom za beton: brzo je spremna za rad i može da siječe i direktno na površini i u luku. Traži ipak sigurnu ruku. Ivice se kod nje lakše okrnje, a pri suvom sječenju nastaje mnogo prašine.
• Stona mašina za sječenje ploča s vodenim hlađenjem: daje prav i čist rez i dobra je kada ima mnogo pravih rezova. Voda znatno smanjuje prašinu.
• Benzinski rezač s velikim diskom: koristi se uglavnom za debele ploče i ivičnjake, gdje manja brusilica nema dovoljnu dubinu reza.
• Giljotina (lomilica) za ploče: komad ne siječe nego lomi. Brza je i ne pravi prašinu, ali ivica nije glatka. Dobra je tamo gdje će ivicu prekriti ivičnjak ili trava, a ne za vidljive detalje.

Disk treba birati prema materijalu. Za beton se koristi disk za beton ili univerzalni građevinski disk, a za prirodni kamen disk za tvrde materijale. Neodgovarajući ili istrošen disk se pregrijava, siječe krivo i kida ivice.

Debljina ploče zavisi od toga šta će po njoj ići. Ploče od 4 cm obično se stavljaju na staze i terase samo za pješake. Ploče od 6 cm su uobičajene oko porodičnih kuća i, prema podacima proizvođača, podnose i povremeni prelazak putničkog auta. Debljina od 8 cm koristi se za prilaze i parking mjesta, a 10 cm tamo gdje se kreću teža vozila. Tačnu namjenu uvijek navodi proizvođač konkretne ploče.

Kod sječenja se razlika vidi prije svega u sljedećem:

• Dubina reza: ploču od 4 do 6 cm veća brusilica presiječe u jednom prolazu. Kod 8 do 10 cm često treba sjeći s dvije strane ili koristiti benzinski rezač ili stonu mašinu s većim diskom.
• Vrijeme i habanje: deblji komad se duže siječe, disk se više grije i brže troši.
• Rizik od pucanja: kada se siječe s dvije strane, rezovi moraju tačno da se poklope. Inače ostaje stepenik ili komad pri lomljenju pukne ukoso.
• Težina: debeli komadi su teški, teže se učvršćuju i teže je probati ih na mjestu.

Na površinama po kojima se vozi svaka loše isječena ivica brže dolazi do izražaja. Auto pri prelasku pritiska krajnje komade, pa se mali ili loše uklinjen komadić brzo olabavi.

Koliko je dosijecanje zahtjevno ne zavisi samo od veličine površine, nego najviše od broja detalja na njoj. Jednostavnu pravougaonu terasu između pravih ivičnjaka treba dosjeći samo s dvije strane. Dvorište oko kuće s uglovima, šahtovima, olucima i lejom u luku može imati višestruko više ivičnih rezova.

Posao najviše otežavaju:

• lukovi i kosi spojevi, gdje svaki komad ima drugačiji oblik,
• isjecanje oko šahtova, poklopaca, stubića i oluka,
• deblje ili vrlo tvrde ploče, na primjer s kamenim agregatom u površini,
• ploče sa završnom obradom ili obojenim slojem, gdje se svako okrnjenje odmah vidi,
• malo prostora za sječenje ili potreba da se izbjegne prašina zbog komšija.

Posao, s druge strane, olakšavaju pravi i dobro postavljeni ivičnjaci, dobro raspoređen uzorak bez uskih traka i mogućnost da se siječe mokro, van površine.

Česta greška je sječenje na suvo direktno iznad složenih ploča. Betonska prašina se s vodom ili rosom pretvori u skramu koja se teško skida. I mutnu vodu od mokrog sječenja treba isprati prije nego što se osuši. Još jedna greška je da se isječen komad samo spusti na mjesto, bez poravnavanja s okolinom. Nastane stepenik o koji se saplićete i koji pri vibriranju pukne.

Prave rezove na terasi ili stazi od ploča 4 do 6 cm možete uraditi i sami ako imate iskustva s ugaonom brusilicom. Za debele ploče i složene lukove sigurnije je posao prepustiti majstoru sa stonom mašinom. Betonska prašina sadrži kvarc, koji šteti plućima, zato zaštitnu opremu ne preskačite.

1. Staviti zaštitne naočare, respirator klase FFP2 ili FFP3, štitnike za uši, rukavice i čvrstu obuću.
2. Provjeriti da li brusilica ima zaštitni štitnik i dijamantski disk za beton i da disk nije oštećen.
3. Prisloniti ploču na mjesto i obilježiti liniju reza olovkom ili markerom cijelom dužinom.
4. Staviti ploču na čvrstu podlogu van složene površine i osigurati je da se ne pomjera.
5. Sjeći polako, u nekoliko prolaza, bez pritiskanja, i pustiti disk da radi svojom brzinom.
6. Ako je moguće, kvasiti mjesto reza vodom da bi se smanjili prašina i pregrijavanje.
7. Ako brusilica ne dohvati cijelu dubinu, okrenuti komad i dosjeći s druge strane tačno u istoj liniji.
8. Probati komad na mjestu i eventualne neravnine lagano obrusiti.
9. Položiti komad u podlogu, poravnati ga s okolinom gumenim čekićem i isprati prašinu s površine.

Kada preuzimate posao, prošetajte cijelom ivicom površine i obratite pažnju na ovo:

• rezovi su pravi ili ravnomjerno prate luk, bez zubaca,
• ivice na vidljivoj strani nisu okrnjene ni napukle,
• krajnji komadi nisu premali i čvrsto stoje između susjednih ploča i ivičnjaka,
• fuga uz ivičnjak ili zid je ujednačena i popunjena pijeskom,
• isječeni komadi su u ravni s okolinom i ne prave stepenik,
• oko šahtova i poklopaca nema većih razmaka popunjenih samo pijeskom,
• na površini ploča nema osušenih tragova prašine ili mulja od sječenja,
• otpaci i ostaci su uklonjeni s površine i iz okoline.