Štemovanje kanala za vodovodne instalacije u betonu

Dobar posao počinje prije nego što se mašina uključi. Majstor prvo odredi gdje će biti priključci za slavine, WC šolju, mašinu za veš ili sudoperu, pa prema tome planira što kraću trasu sa što manje krivina i spojeva.

1. Ispustiti i zatvoriti vodu u tom dijelu stana, ako se radi pored postojećih instalacija.
2. Detektorom pronaći skrivene vodove i uporediti ih sa dostupnim crtežima, naročito struju, gas i grijanje.
3. Obilježiti trase na zidu olovkom, libelom ili laserom, samo vertikalno i horizontalno.
4. Prekriti pod i namještaj folijom, zaptiti vrata i pripremiti usisavanje prašine.
5. Šlicericom zasjeći dvije paralelne linije na potrebnoj dubini.
6. Srednju traku betona izbiti lakšim štemaricom ili dlijetom.
7. Očistiti kanal, provjeriti dubinu i širinu i ukloniti labave komade.

Nakon toga vodoinstalater polaže cijevi u izolacione navlake, pričvršćuje ih i prije zatvaranja radi probu pritiska. Tek kada instalacija drži pritisak, kanal se zatvara cementnim malterom ili odgovarajućom masom za popravke.

Kod betona se danas najčešće koristi šlicerica, mašina za kanale sa dva dijamantska diska. Sječe precizno, dubina se podesi unaprijed, a sa priključenim usisivačem prašine ima mnogo manje. Zid ne trpi nepotrebne udarce, pa malter i beton oko kanala ostaju čvrsti.

Ručno štemovanje čekićem i dlijetom, ili samo štemaricom bez prethodnog zasijecanja, ima smisla tamo gdje šlicerica ne može da priđe: u uglovima, iza vertikala, pored štokova. Ide sporo, kanal je obično širi i neravan, a oko njega često otpadne veći komad materijala koji kasnije treba popunjavati.

Zašto je to važno? Uzak i prav kanal se brzo zatvori, ne troši mnogo maltera i ispod pločica ne nastaju grbe. Razbijen zid se, nasuprot tome, mora popravljati na većoj površini.

Većina stambenih zgrada u Crnoj Gori ima nosivu konstrukciju od armiranog betona. Dio zidova u stanu je nosiv, a armatura je često svega nekoliko centimetara ispod površine. Dublji kanal je lako zakači, a presječena armatura slabi zid koji nosi i stanove iznad vas. Pošto je ovo seizmički aktivno područje, nosiva konstrukcija zaslužuje posebnu pažnju.

• U nosive zidove štemujte samo nakon što ih pogleda statičar. Posebno oprezno treba birati horizontalne kanale, jer nosivi zid slabe više od vertikalnih.
• U tavanice i međuspratne ploče kanali za vodu se ne štemuju.
• Ako ne znate da li je zid nosiv, ne pretpostavljajte. Debljina i zvuk zida nisu pouzdan znak.

Ako se trasa kroz nosivi zid ne može izbjeći, uobičajeno rješenje je predzid od gips-kartona ili instalacionog sistema, u kojem cijevi idu bez štemovanja. U kupatilu to ionako često dobro dođe, jer u predzid stane ugradni vodokotlić za konzolnu WC šolju.

Koliko je posao zahtjevan, a time i skup, zavisi od nekoliko stvari koje možete i sami pogledati unaprijed:

• materijal zida: običan beton se lakše sječe od tvrdog armiranog betona sa gustom armaturom,
• dužina i broj kanala: svaki priključak i svako odvajanje znači još jedan rez i još štemovanja,
• dubina: deblja cijev sa izolacijom traži dublji i širi kanal,
• pristup: malo kupatilo, uglovi, rad oko vertikale ili namješten stan usporavaju posao,
• prazan prostor: u stanu bez namještaja i starih pločica radi se brže i čistije,
• nepoznati vodovi: ako nema crteža instalacija, traženje struje i drugih vodova traje duže.

U praksi se često dešava da kanali idu ukoso, da bi trasa bila kraća. Nekoliko godina kasnije neko u taj zid buši rupu za policu i pogodi cijev. Vertikalne i horizontalne trase se lako pogode i bez plana.

Druga česta greška je preplitak kanal. Cijev tada viri, malter iznad nje puca, a hladna voda može da se orosi. Preduboki kanal, opet, nepotrebno slabi zid i u betonu zahvata armaturu. Obično se navodi dubina od približno 3 do 5 cm i širina od otprilike 4 do 6 cm, ali uvijek prema prečniku cijevi sa izolacijom i prema materijalu zida.

Često se cijevi zatvore bez probe pritiska i bez fotografije. Spoj koji curi ispod pločica znači razbijanje gotovog zida. Cijev za toplu vodu dobro je položiti u navlaku, da bi mogla blago da se pomjera pri promjeni temperature i da malter ne bi pucao.

Na kraju, bezbjednost: betonska prašina je štetna za pluća. Uz posao idu respirator klase FFP2 ili FFP3, zaštitne naočare, zaštita za uši i usisavanje. Ako se pri radu ošteti gasna instalacija ili boca, odmah prekinite posao, ne palite svjetlo, uređaje ni vatru, otvorite prozore, izađite iz stana i pozovite 112. Ako se ošteti električni vod, isključite osigurač i pozovite električara.

Prije nego što se kanali zatvore, isplati se proći sa majstorom kroz nekoliko tačaka:

• kanali idu samo vertikalno i horizontalno, prema dogovorenoj trasi,
• dubina i širina odgovaraju cijevi sa izolacijom, cijev nigdje ne viri iz ravni zida,
• ivice kanala su ravne, a malter oko njih nije odvojen,
• nije oštećen nijedan električni, gasni ni vod grijanja,
• u nosivim zidovima ispoštovano je mišljenje statičara,
• cijevi su pričvršćene, u navlakama i prošle su probu pritiska,
• postoje fotografije trasa sa vidljivim razmacima od uglova i poda,
• kanali su popunjeni čvrsto i u ravni sa zidom, spremni za malter ili pločice.