Suvi pod od keramzita i Rigidur ploča

Pod ima nekoliko slojeva. Sasvim dolje je razdvojni sloj: na betonskoj tavanici obično folija koja štiti od zaostale vlage, a na drvenoj papir ili flis, kako sitni granulat ne bi propadao kroz pukotine. Uz zidove cijele prostorije ide ivična dilataciona traka. Slijedi izravnavajuća podloga od keramzita, odnosno pečene gline. Keramzit je lagan, ne gori i ne upija vodu. Na vrh dolaze podne ploče Rigidur od gipsa i celuloznih vlakana. Podni elementi su obično debljine oko 20 do 25 mm i često su sastavljeni od dva sloja slijepljena s pomakom, pa na ivicama nastaje preklop ili žlijeb.

Isti posao se može naći i pod nazivom „Liapor + lijepljenje Rigidur ploča u ravnini“. Liapor je trgovački naziv za keramzit, pa je tehnički riječ o istom sistemu. Razlika je obično u tome šta tačno majstor podrazumijeva pod tim poslom. Kada dobijete ponudu, provjerite:

• s kojom debljinom podloge ponuda računa i šta se dešava ako bude potrebno više,
• da li ponuda obuhvata razdvojni sloj, dilatacionu traku i šrafove,
• koji tip podnih elemenata će se koristiti i da li se spojevi i lijepe i šrafe,
• da li je uključeno brušenje spojeva i priprema za konkretnu podnu oblogu.

Najviše smisla ima tamo gdje bi mokri estrih pravio probleme. Drvena tavanica s gredama ne podnosi vlagu ni veliku težinu. U starijoj stambenoj zgradi ne želite bez potrebe opteretiti tavanicu, a ni čekati nekoliko sedmica da se beton osuši. U potkrovlje se materijal teško iznosi, a mješavine teško pripremaju. Keramzit uz to malo poboljša toplotnu i zvučnu izolaciju, što ćete osjetiti iznad negrijanog podruma ili u stanu iznad komšija.

Na ovaj pod može laminat, vinil, parket, tepih, a i keramičke pločice. Za pločice treba ispoštovati uputstva proizvođača ploča, koristiti fleksibilni ljepak, a u kupatilu i sistemsku hidroizolaciju. U prostorije sa stalnom vlagom ili s velikim tačkastim opterećenjem suvi pod se ne stavlja bez savjetovanja s proizvođačem.

Ako je tavanica stara ili oštećena, neka njenu nosivost procijeni statičar. To je pitanje sigurnosti, jer i lagani pod ima svoju težinu, a zajedno s namještajem i ljudima opterećenje nije zanemarljivo.

Spretan kućni majstor može ovaj pod uraditi sam ako radi polako i precizno. Presudna je ravnina podloge, ne brzina. Prije početka pročitajte uputstvo za montažu proizvođača ploča, jer se razmak šrafova, vrsta ljepka i najmanja debljina podloge razlikuju od sistema do sistema.

1. Ukloniti staru podnu oblogu i provjeriti da li je tavanica čvrsta, suva i bez labavih dijelova.
2. Podlogu usisati, labave komade odstraniti, a veće rupe zakrpiti.
3. Položiti razdvojni sloj s preklopima i podići ga uz zidove.
4. Uz zidove zalijepiti dilatacionu traku tako da bude viša od buduće visine poda.
5. Laserom ili libelom označiti visinu gotovog poda i od nje oduzeti debljinu ploča.
6. Postaviti vodilice ili letve tačno na visinu podloge.
7. Nasuti keramzit, povući ga letvom preko vodilica, prema uputstvu proizvođača lagano sabiti, a kod debljeg sloja raditi sloj po sloj.
8. Izvaditi vodilice, a žljebove koji ostanu zasuti i poravnati.
9. Prvi red ploča položiti od zida naspram vrata i po poravnatoj podlozi više ne gaziti, nego hodati samo po položenim pločama.
10. Na preklope ili žljebove nanijeti sistemski ljepak, ploče prisloniti sa smaknutim spojevima i spoj zašrafiti.
11. Kada se ljepak stvrdne, sastrugati istisnuti ljepak i izbrusiti izbočine.
12. Provjeriti ravninu letvom, odsjeći višak dilatacione trake i ostaviti razmak uz zid za lajsnu.

Najjednostavnija je pravougaona prostorija s čvrstom betonskom tavanicom i malim visinskim razlikama. Posao postaje zahtjevniji s debljinom podloge: više materijala, više nošenja, više slojeva za sabijanje. Vrijeme produžavaju i razuđene osnove, niše, instalacije u podu oko kojih treba pažljivo sipati, kao i prelazi između prostorija gdje visina mora tačno da se poklopi. Ako prvo treba rušiti stari pod, popravljati tavanicu ili nositi materijal na više spratove bez lifta, posao traje duže. Za pločice i u kupatilu dolazi još hidroizolacija i gušće šrafljenje.

• Neravna ili loše poravnata podloga. Ploča iznad nje onda pruža pod nogom, spoj škripi, a laminat puca u bravicama.
• Hodanje po gotovoj podlozi. Stopala ostave udubljenja koja pod pločom više niko ne vidi.
• Premalo ljepka ili pogrešan ljepak. Ploče ne rade kao jedna cjelina i spojevi se pomjere.
• Bez dilatacije uz zid. Pod nema prostora da se širi, a buka prelazi u zidove.
• Prašina i ostaci maltera ispod razdvojnog sloja. Podloga se nejednako slegne.
• Potcijenjena nosivost tavanice. I lagani pod nešto teži, a kod starih drvenih tavanica to treba provjeriti.

Prije postavljanja podne obloge prođite pod zajedno s majstorom. Ravnina se mjeri letvom od dva metra. Kod običnih podova obično se toleriše odstupanje od oko 2 mm na toj dužini, a za pločice velikog formata ili tanki vinil treba biti precizniji.

• letva nigdje ne odstaje više nego što dozvoljava proizvođač podne obloge,
• pri hodu ploča ne pruža, ne klima se i ne škripi,
• spojevi su smaknuti, slijepljeni, a istisnuti ljepak je uklonjen,
• glave šrafova su upuštene i ništa ne viri,
• uz sve zidove je ostao dilatacioni razmak,
• visina kod vrata se nastavlja na susjedne prostorije,
• u kupatilu je hidroizolacija podignuta i na zidove, a u uglovima ojačana trakom.