Tvrda ploča PTN (toplotna i zvučna izolacija 20 mm)

Ploča se polaže na pripremljenu, ravnu i suvu podlogu. Ploče idu na sudar, dakle tijesno jedna uz drugu bez preklapanja. Slažu se u redovima i sa smaknutim spojevima, slično kao laminat. Uz zidove ostaje dilatacioni razmak, obično oko 5 do 10 mm. U njega ide ivična traka od pjene. Ona odvaja pod od zida i ne dozvoljava da se koraci prenose u zidove.

Ploče se uglavnom ne lijepe i ne pričvršćuju. Tačkasto lijepljenje ili dvostranu traku koristite samo kada to proizvođač izričito navodi, na primjer kod većeg opterećenja ili u određenom sistemskom slaganju slojeva. Ništa se ne suši i ne stvrdnjava, pa odmah nakon polaganja možete nastaviti sa sljedećim slojem.

Zašto pomaže protiv buke? Mekši, elastični sloj između završne obloge i tavanice upija dio udaraca od hodanja. Zato se zove izolacija od zvuka koraka. Toplotni efekat sloja od 20 mm je više dodatni. Pod je na dodir manje hladan, ali ploča ne zamjenjuje pravu toplotnu izolaciju poda iznad negrijanog podruma ili poda na tlu.

Da li završna obloga smije ležati direktno na ploči PTN, određuje proizvođač. Kod nekih laminata i vinila to je dozvoljeno. U drugim slučajevima na ploču prvo treba položiti sloj koji raspoređuje opterećenje, najčešće OSB ploče ili gips-vlaknaste podne ploče. Taj sloj je važan naročito ispod teškog namještaja, kuhinjskih elemenata ili tankog vinila, koji bi inače pratio svaki trag u mekšoj podlozi. Kod klik vinila i laminata provjerite i da li proizvođač obloge uopšte dozvoljava podlogu ove debljine. Mnogi sistemi računaju samo sa tankim podlogama, a uz deblju podlogu gubite garanciju.

• Stiropor (EPS): dobro izoluje toplotu i koristi se prije svega ispod betonskog ili anhidritnog estriha. Ispod suvog plivajućeg poda bez sloja za raspoređivanje opterećenja tačkasto se ugiba i slabije prigušuje korake.
• Mineralna vuna: odlično prigušuje zvuk, ali se po njoj ne može hodati. Ide u roštilje i između greda, a ne direktno ispod obloge.
• Pluta i tanke podloge: elastične su i tanke, dobre kada treba štedjeti visinu. Za primjetno bolju akustiku i toplotu obično nijesu dovoljne.
• Kombinacija sa akustičnom folijom: između stanova se ponekad dodaje tanka akustična folija koja dodatno popravlja zvučnu izolaciju.

Kod podnog grijanja ploču PTN ne stavljajte iznad estriha sa grijanjem, osim ako proizvođač to izričito dozvoljava. Izolacija bi zadržavala toplotu koja treba da ide u prostoriju.

Najviše posla i briga donosi podloga. Ravan, čvrst i suv beton ili estrih znači brzo polaganje. Ako na njemu ima izbočina, rupa ili ostataka starog ljepila, prvo ga treba očistiti i izravnati. Manje neravnine rješava samonivelišuća masa na podlogu premazanu prajmerom, a veće visinske razlike suvi nasip za izravnavanje. Masa ipak mora da se osuši, pa se prednost suvog polaganja djelimično gubi.

Posao komplikuje i:

• vlažna podloga, recimo svjež estrih ili pod na tlu, gdje prema uputstvu proizvođača treba dodati parnu branu od PE folije,
• mnogo uglova, niša, prelaza i cijevi od radijatora, koje traže precizno sječenje,
• potreba da se skrate vrata i riješe prelazi, jer se pod podiže za debljinu ploče i nove obloge,
• pražnjenje prostorije i skidanje starog poda i lajsni.

Velika i pravilna prostorija sa pripremljenom podlogom je, naprotiv, jednostavna i posao ide brzo.

Ako imate čvrstu, suvu i ravnu podlogu, polaganje možete obaviti i sami. Ako niste sigurni u vlažnost ili ravnost, neka podlogu pogleda podopolagač.

1. Unijeti ploče u prostoriju i ostaviti ih tamo prema uputstvu proizvođača, obično najmanje nekoliko sati, da se prilagode temperaturi i vlažnosti.
2. Skinuti stare lajsne, usisati podlogu i ostrugati ostatke ljepila i maltera.
3. Provjeriti ravnost dugom letvom ili libelom i neravnine izravnati unaprijed.
4. Ako proizvođač to traži, rasprostrijeti PE foliju sa preklopima i podignuti je uz zidove.
5. Po obodu prostorije zalijepiti ivičnu dilatacionu traku.
6. Početi iz ugla i slagati ploče na sudar u redovima, sa smaknutim spojevima.
7. Isjeći krajnje komade oštrim nožem ili testerom tako da uz zid ostane dilatacioni razmak.
8. Proći cijelu površinu i zamijeniti komade koji se pomjeraju ili stoje više.
9. Nastaviti sa slojem za raspoređivanje opterećenja ili završnom oblogom prema uputstvu proizvođača.

U praksi se često desi da se greška ispod ploče pokaže tek na gotovom podu, kada je popravka nepotrebno zahtjevna.

• Kamenčići i prašina ispod ploča: prave tačkasta izdizanja, pod na tim mjestima ugiba i škripi.
• Dilatacija koja nedostaje: pod nema prostora da radi, uz zidove i u uglovima se podiže, a koraci se prenose u zidove.
• Previše mek sloj ispod teške obloge: bez sloja za raspoređivanje opterećenja izolacija se postepeno ugiba, a obloga puca na spojevima.
• Vlažna podloga bez zaštite: materijal od drvenih vlakana upija vlagu, deformiše se i gubi svojstva.
• Spojevi u jednoj liniji: kada ploče nemaju smaknute spojeve, nastaju duge linije gdje podloga slabije drži.
• Zaboravljena visina: vrata onda stružu po podu, a prelazi između prostorija prave stepenik.

Prije polaganja obloge prođite cijelu površinu i provjerite:

• da ploče nigdje ne ugibaju i ne pomjeraju se pod nogom,
• da ploče tijesno naliježu jedna na drugu i da između njih nema većih razmaka,
• da su spojevi u susjednim redovima smaknuti,
• da je površina ravna i bez stepenika između ploča,
• da po cijelom obodu postoji dilatacioni razmak sa ivičnom trakom,
• da je folija, ako je propisana, cijela i podignuta uz zidove,
• da su riješeni prelazi kod vrata i visina poda u odnosu na štokove.