Varenje bitumenske trake plamenom (1 sloj)

Na horizontalnoj površini pomaže gravitacija. Traka se odmota, zavari i sama legne na podlogu. To je obično temeljna ploča, betonska ploča ispod terase ili ravni krov. Na krovu i terasi podloga mora imati blag pad, najčešće bar oko 1,5 do 2 %, da voda ne bi stajala na jednom mjestu. Na primorju, gdje kiša zna da padne jako i u kratkom vremenu, dobar pad je posebno važan.

Na vertikalnoj površini izolater mora traku pridržavati dok je vari, stalno je dogrijavati i pritiskati. Posao ide sporije i traži više iskustva, a često se radi u uskom iskopu oko kuće. Kod visokih zidova podruma trake se dijele na kraće dužine, a u gornjem dijelu se ponekad i mehanički pričvršćuju. Duga traka bi svojom težinom povukla još mekani bitumen i sloj bi gore postao tanji. Kad se iskop zatrpa, vertikalna izolacija postaje praktično nedostupna, pa se svaka greška kasnije vrlo teško popravlja.

Ove dvije izolacije moraju se vodonepropusno spojiti. Ako se traka sa zida ne poveže dobro sa izolacijom temeljne ploče, vlaga zaobiđe izolaciju u uglu i penje se u zid. U praksi se često pokaže da vlažan podrum nije kriva sama traka, nego upravo loše urađen spoj.

• SBS modifikovana bitumenska traka ostaje elastična i na mrazu i premošćava sitne pukotine u podlozi. Za temelje, zidove podruma i krovove porodičnih kuća to je uobičajen i razuman izbor, naročito na sjeveru gdje su zime oštrije,
• oksidirana traka je jednostavnija i manje elastična. Na hladnoći postaje krta i može da pukne, pa je bolja kao podložni sloj ili za manje opterećena mjesta,
• traka sa mineralnim posipom koristi se kao gornji sloj na krovu koji ostaje izložen suncu. Posip štiti bitumen od UV zračenja, što je na jakom ljetnjem suncu velika razlika,
• traka sa aluminijumskim ulogom predviđa se kad postoji povećan rizik od radona. Sastav slojeva tada određuje projektant na osnovu mjerenja na placu.

Zahtjeve za trake za hidroizolaciju donjeg dijela objekta propisuje standard MEST EN 13969. Pri kupovini vrijedi pogledati oznaku na roli i tehnički list: vrstu bitumena, noseći uložak i debljinu. Trgovački naziv ne govori ništa o kvalitetu.

Jednoslojni sistem je namijenjen za vlagu iz tla u propusnom terenu sa ispravnom drenažom ili za površine sa kojih voda brzo otiče. Kod glinovitog tla, visokog nivoa podzemne vode, kosog terena na koji se slijeva voda ili podruma u kojem se živi, obično je potreban dvoslojni sistem. O tome treba da odluči projektant, a ne procjena na licu mjesta.

1. Očistiti podlogu od prašine, cementnog mlijeka, ostataka ulja za oplatu i labavih djelova. Rupe i šupljine popuniti reparaturnim malterom.
2. Uglove i ivice zaobliti malterom u tzv. holkel. Preko oštrog pravog ugla traka se ne može trajno postaviti bez napona.
3. Provjeriti da li je beton zreo i suv u cijeloj debljini, ne samo na površini.
4. Cijelu površinu premazati bitumenskim prajmerom i ostaviti da se osuši prema uputstvu proizvođača. Dobro premazana površina je ravnomjerno tamna, bez sjajnih vlažnih mjesta.
5. Trake prvo razmotati na suvo i poravnati tako da se čeoni spojevi susjednih traka ne nađu na istom mjestu. Preklopi se rade prema proizvođaču, obično oko 10 cm po dužini i 15 cm na čelu.
6. Gorionikom zagrijavati traku po cijeloj širini i istovremeno grijati podlogu. Pravu temperaturu pokazuje mali talas istopljenog bitumena ispred role. Na zidu uvijek raditi odozdo nagore, da viša traka preklapa nižu u smjeru oticanja vode.
7. Traku pritisnuti valjkom. Na preklopima mora izaći tanak, neprekinut rub bitumena.
8. Vertikalnu izolaciju izvući iznad terena, obično bar oko 30 cm, i prije zatrpavanja je zaštititi čepastom folijom ili XPS pločama.

Prodore cijevi i zaštitnih cijevi treba ugraditi prije izolacije i zaptiti ih sistemskom manžetnom ili manžetnom zavarenom od trake. Naknadno bušenje gotovog sloja ne može se pouzdano popraviti.

Rad sa otvorenim plamenom je posao za stručnjaka. Vari se samo po suvom vremenu, bez jakog vjetra i na temperaturi koju dozvoljava proizvođač, kod modifikovanih traka obično od +5 °C naviše. Zapaljive materijale u blizini, kao što su drvo, stiropor ili folije, treba pokriti ili držati na bezbjednoj udaljenosti, a aparat za gašenje požara mora biti pri ruci. Ako osjetite miris gasa, ugasite plamen, udaljite se i pozovite 112. Na mjestima gdje traka dodiruje termoizolaciju ili drvo, umjesto varenja bira se samoljepljiva traka.

Najbrže se radi na velikoj, ravnoj i čistoj površini sa slobodnim pristupom. Više vremena i pažnje traže:

• vertikalni zidovi, naročito visoki zidovi podruma gdje traku treba dijeliti i pričvršćivati,
• uzak iskop u kojem se oko zida teško kreće. Iskop širine oko 60 do 80 cm znatno olakšava posao,
• mnogo uglova, prodora cijevi, svjetlarnika i podrumskih prozora,
• neravna ili oštećena podloga koju prvo treba popraviti,
• rad van sezone, kad vrijeme nameće pauze.

Kod sanacije ravnog krova stari sloj ponekad ne mora da se skida. Mora, međutim, biti čvrst, suv i bez plikova.

• izostavljen ili neosušen prajmer: traka se zalijepi samo mjestimično i odlijepi se, često već pri zatrpavanju,
• vlažna podloga: voda se pri zagrijavanju pretvori u paru, podigne traku i ispod nje nastane šupljina,
• pregrijavanje: na zidu je primamljivo duže grijati, ali to spali noseći uložak i traka kasnije pukne pod opterećenjem,
• kratki preklopi ili spojevi bez izlaska bitumena: voda prodre ispod izolacije i razliva se po površini,
• rad odozgo nadolje na zidu: svaki spoj tada sprovodi vodu u konstrukciju,
• oštri uglovi bez holkela: traka ostane zategnuta i pukne kad se objekat slegne,
• izolacija završena u nivou terena: voda koja prska i snijeg koji se topi dospiju iza trake,
• zatrpavanje kamenitom zemljom ili šutom bez zaštitnog sloja: traka se mehanički probije.

Vertikalnu izolaciju možete provjeriti samo prije zatrpavanja iskopa. Zato tražite fotografije uglova, prodora i spoja sa horizontalnom izolacijom. Pri preuzimanju obratite pažnju na:

• neprekinut rub bitumena duž svih preklopa,
• traku koja se na spoju ne može podići rukom ni špahtlom,
• površinu bez mjehurova, talasa i sjajnih pregorjelih mjesta,
• zaobljene uglove bez zategnute trake,
• zaptivene prodore cijevi,
• vodonepropusan spoj zida sa izolacijom temeljne ploče,
• završetak iznad terena ispod sokl lajsne ili lima,
• zaštitni sloj prije zatrpavanja i ispravnu drenažu,
• na krovu i terasi površinu na kojoj poslije kiše ne stoji voda.