Drenaža oko kuće: kada vas spašava, kada je bespotrebna i kakve veze s tim ima suša

Drenaža ukratko

Drenaža oko kuće je cijev s rupama položena u šljunak. Ona hvata vodu u zemlji uz temelje i odvodi je prije nego što se uvuče u zidove. Treba vam kod glinovitog tla, na padini, kod kuće s podrumom i kod stare kuće s vlažnim soklom. Ne treba vam kod pjeskovitog tla, na ravnom terenu bez podruma i tamo gdje je problem u loše riješenim olucima. Drenaža nije hidroizolacija, ona joj je pomoćnik. I još nešto što se često zaboravi: vodu koju uhvatite ne morate sasuti u kanalizaciju. U sušnom ljetu dobro će vam doći, više nego što mislite.

Voda je kao punica

Kad je pozovete, sve je u redu. Zalije baštu, napuni bure, svima je drago. Kad dođe sama i nastani se u podrumu, imate problem koji se neće sam riješiti. Drenaža je način da joj pristojno pokažete vrata.

Ali oprez. Nekad je drenaža tačno ono što kući treba. Nekad je to skup iskop nakon kojeg je u podrumu mokro kao i prije, samo što imate raskopanu baštu i tanji novčanik. Hajde da vidimo kako to razlikovati prije nego što naručite bager.

Treba li vam uopće drenaža? Test za pet minuta

Prije nego što počnete kopati, prošetajte oko kuće. Najbolje za vrijeme kiše ili odmah poslije, s kišobranom i kafom u ruci. Gledajte sljedeće:

• Mrlje i bijele naslage na soklu ili u podrumu. Bijele soli, malter koji otpada, tamna traka iznad terena. Zid upija vodu i odnekud je vuče.
• Lokve uz kuću koje stoje i dan nakon kiše. Voda nema kuda oteći i stoji tačno tamo gdje je ne želite.
• Glinovito tlo. Ako vam se pri kopanju zemlja lijepi za lopatu kao plastelin, a ljeti puca, imate glinu. Glina vodu gotovo nikako ne propušta dalje, pa se ona skuplja uz temelje.
• Kuća na padini ili ispod padine. Voda s brda uvijek nađe put, a kuća joj stoji na putu. Kod nas, gdje je pola kuća sagrađeno na nekoj strani, ovo je češće nego što bi se reklo.
• Podrum ili suteren. Što je kuća dublje u zemlji, to je više u dodiru s vodom.

Ako niste prepoznali nijednu stavku, drenaža vam vrlo vjerovatno ne treba. Ako ste prepoznali dvije ili više, čitajte dalje pažljivo.

Kada vam drenaža ne treba (a svejedno će vam je neko ponuditi)

Kuća na ravnom, bez podruma, na pjeskovitom ili šljunkovitom tlu koje vodu prirodno upija. Tu drenaža često samo bez potrebe prekopa baštu. Isto vrijedi ako je jedini uzrok vlažnog sokla kišnica koja s oluka prska po zidu ili teren koji pada prema kući. To se rješava jeftinije i brže: oluk u cijev, teren s padom od kuće i trotoar oko kuće.

Iskreno: pola „problema s podzemnom vodom“ je zapravo problem s olukom koji se završava pola metra od zida. Prvo to popravite. Ako i poslije bude mokro, imate pravi razlog za kopanje.

Kada drenaža nije dovoljna

Ako imate visok nivo podzemne vode koji se u proljeće penje do poda podruma, drenaža vas neće spasiti. To je čest slučaj u nizinama uz rijeke. Takvu vodu ne možete odvesti cijevi. Ona bi tekla vječno i vodu bi prije privlačila kući nego odvodila. Ovdje treba vodonepropusni suteren ili hidroizolacija protiv vode pod pritiskom. O tome treba da odluči projektant, a ne komšija s bagerom.

Najčešća greška: oluci spojeni u drenažu

Ovo zapamtite, čak i ako iz cijelog teksta ne zapamtite ništa drugo. Kišnici s krova u drenaži nije mjesto.

Drenaža je napravljena da polahko skuplja vodu koja se procjeđuje kroz zemlju. Krov vam pri dobrom pljusku pošalje u oluk stotine litara za nekoliko minuta. Ako ga spojite u drenažnu cijev, šupljikava cijev uradi tačno ono za šta je napravljena: vodu razdijeli u šljunak. Samo ovaj put direktno uz vaše temelje. Upravo ste sebi napravili podzemno navodnjavanje podruma.

Oluke vodite posebnom punom cijevi bez rupa u upojni bunar, rezervoar ili kanalizaciju, ako to dozvoli komunalno preduzeće koje upravlja mrežom. Drenaža može završiti na istom mjestu, ali do njega ide svojim putem. Kako se postavlja sama olučna vertikala, pogledajte kod stavke postavljanje olučne vertikale.

Kako drenaža radi, bez udžbenika

Zamislite cijev s rupicama, položenu pored temelja, zatrpanu šljunkom i umotanu u geotekstil. Voda koja kroz zemlju teče prema kući naleti na šljunak. Šljunak je propušta lakše od zemlje, pa voda radije upadne u cijev nego da se gura u zid. Cijev ide s blagim padom i odvodi vodu tamo gdje ne smeta.

Dijelova su četiri i svaki ima svoj posao:

• Drenažna cijev - perforirana, najčešće prečnika 100 mm. Za porodičnu kuću sasvim dovoljno.
• Šljunak - prani, bez pijeska i zemlje. Vodi pravi autoput do cijevi.
• Geotekstil - netkani tekstil oko šljunka. Propušta vodu, ali zadržava sitnu zemlju koja bi inače nakon nekoliko godina zamuljila drenažu.
• Revizioni šahtovi - na uglovima i gdje cijev mijenja pravac. Kroz njih drenažu pregledate i po potrebi isperete crijevom.

Jedna stvar koja, ako je zeznete, od drenaže pravi skupo crijevo u zemlji

To je pad. Voda teče samo nizbrdo, iako bismo joj ponekad voljeli objasniti drugačije. Cijev cijelom dužinom mora stalno padati, najmanje pola centimetra po metru, a bolje i više. Dovoljno je jedno mjesto gdje se cijev izvije prema gore ili ostane ravna, i imate u zemlji malo jezerce koje se puni muljem. Pad se provjerava nivelirom ili laserom, a ne odoka, uz „ma dobro je to“.

Do koje dubine?

Cijev se polaže pored temelja, najniže do nivoa njegove donje ivice, nikad ispod nje. Kad biste je ukopali ispod temelja, voda bi mogla ispirati zemlju ispod kuće. To više nije drenaža nego potkopavanje vlastite kuće. Istovremeno cijev treba biti ispod nivoa poda podruma, inače je voda zaobiđe. Tačnu dubinu određuje dubina vaših temelja, a temelji se kod nas rade različito, od ravnice do planinskih krajeva gdje mraz ide dublje. Zato se jedan broj za sve kuće ne može napisati.

Čepasta folija: superheroj ili višak plastike?

Čepasta folija je najtraženiji pojam u cijeloj ovoj temi, a ujedno i najčešće pogrešno shvaćen. To je ona crna ili smeđa folija s ispupčenjima koja izgleda kao kutija za jaja za divove.

Šta radi: štiti hidroizolaciju zida od oštećenja pri zatrpavanju kamenjem i šljunkom. Između zida i folije nastane mali zračni procjep, pa zid nije u direktnom dodiru s mokrom zemljom. Voda niz foliju može oteći dolje do drenaže.

Šta ne radi: nije hidroizolacija. Kad čepastu foliju razvučete preko golog zida bez izolacije i zatrpate, imate zakopan komad plastike od kojeg vam je samo lakše na duši. Zidu prvo treba prava izolacija, a čepasta folija je onda štiti.

Kako se postavlja čepasta folija

• Obična čepasta folija postavlja se čepovima prema zidu. Ako folija ima nalijepljen geotekstil, držite se uputstva proizvođača, jer je tu postupak često drugačiji.
• Trake se preklapaju, da voda ne bi curila iza folije.
• Gore, iznad terena, folija se završava završnom lajsnom. Bez nje kišnica s vrha curi pravo iza folije, dakle tačno tamo gdje ne smije.
• Dolje folija ide sve do drenaže, da voda koja niz nju oteče ima kuda dalje.

Koji šljunak, koja cijev i šta još kupiti

Na stovarištu vas čeka polica s deset vrsta cijevi i prodavač koji bi vam rado prodao sve. Evo šta vam stvarno treba za običnu porodičnu kuću:

Materijal	Šta izabrati	Na šta pripaziti
Drenažna cijev	Perforirana, prečnik 100 mm	U sitnoj glinovitoj ili zemljanoj podlozi isplati se cijev obmotana geotekstilom
Šljunak	Prani, frakcija 16-32 mm ili 8-16 mm	Nikako tampon ni mješavina s pijeskom, oni koče vodu
Geotekstil	Netkani, oko cijelog sloja šljunka	Bez njega se drenaža s vremenom zamulji
Revizioni šahtovi	Na uglovima kuće i na promjeni pravca	Moraju biti dostupni i za deset godina
Cijev za oluke	Puna, bez perforacije	Ide posebno, ne kroz drenažu
Čepasta folija	Sa završnom lajsnom	Samo kao zaštita izolacije, ne umjesto nje

Ako vam se čini da „cijev s geotekstilom“ i „geotekstil oko šljunka“ zvuče kao ista stvar dva puta, u pravu ste samo djelimično. Kod dobre zemlje dovoljno je jedno od toga. Kod gline, koja rado zamulji sve što vidi, isplati se oboje.

Kuda s vodom koju drenaža uhvati

Ovo je pitanje koje se pri planiranju najčešće zaboravi, a bez odgovora na njega nema smisla kopati. Drenaža vodu samo skupi. Negdje je mora i predati. Mogućnosti su četiri:

• Upojni bunar ili upojni blok - voda se vraća u zemlju, ali dalje od kuće. Radi dobro kod tla koje upija.
• Sabirni šaht s pumpom - kad vodu nema kuda odvesti padom, recimo kod kuće u udubini ili s dubokim podrumom.
• Rezervoar za kišnicu - voda ostaje na placu i njome zalijevate baštu. Ono što su stari u Hercegovini zvali bistijerna, samo u modernom izdanju.
• Oborinska kanalizacija - samo ako je u vašem mjestu ima i ako komunalno preduzeće pristane na priključak.

U fekalnu kanalizaciju drenaža ne ide. Uređaj za prečišćavanje otpadnih voda ne voli kad mu poslije svake kiše pošaljete pola bašte.

Upojni bunar: koliko daleko od kuće

Dovoljno daleko da se voda ne vraća nazad temeljima koje ste upravo odvodnili. Obično se preporučuje udaljenost od nekoliko metara, a često se navodi najmanje tri metra od temelja. Tačna udaljenost i veličina bunara ipak zavise od toga koliko brzo vaše tlo prima vodu. To pokazuje test upijanja: iskopate rupu, nalijete vodu i mjerite koliko brzo opada. Kod gline možete dugo čekati, a upojni bunar tu možda neće raditi nikako. Tada je bolji rezervoar ili priključak na oborinsku kanalizaciju.

A sad ta suša

Pomalo je paradoksalno. Pola godine se trudimo da vodu otjeramo što dalje od kuće, a drugu polovinu stojimo s crijevom u bašti i gledamo račun za vodu. Ljeta sve češće donose sedmice bez kiše, a onda jedan pljusak koji padne odjednom i oteče prije nego što ga bašta stigne primijetiti. Ko je proveo avgust u Hercegovini, zna o čemu pričamo.

Mala računica koja iznenadi: svaki milimetar kiše znači litar vode na svaki kvadratni metar krova. Krov površine 100 m² tako pri jednom dobrom pljusku od 20 mm padavina pošalje u oluke oko 2.000 litara. U većem dijelu Bosne i Hercegovine godišnje padne otprilike između 800 i 1.500 mm, a u dijelovima Hercegovine i više. Samo što najveći dio stigne u jesen i zimu, a ljeta znaju biti suha. S ovakvog krova godišnje tako oteče desetine hiljada litara vode. To je mnogo zalijevanja koje može otići u kanalizaciju, ili u baštu.

Zato se isplati o drenaži i kišnici razmišljati zajedno:

• Voda s krova ide posebnom cijevi u rezervoar. Višak iz rezervoara nastavlja u upojni bunar.
• Voda iz drenaže ide u upojni bunar ili u isti rezervoar, ako je dovoljno čista i ako rezervoar to dozvoljava.
• Plac zadržava vodu, umjesto da je što prije ispljune.

I još jedna praktična napomena. Kod gradnje i rekonstrukcije danas se sve češće traži da kišnicu riješite na vlastitom placu. Ako je puštate u javnu kanalizaciju, vodovod vam je može naplaćivati. Šta tačno vrijedi za vaš plac, reći će vam nadležna služba za urbanizam i građenje u općini ili komunalno preduzeće koje upravlja kanalizacijom. Pitajte prije nego što isprojektujete kuda će voda ići.

Drenaža oko stare kuće

Kopati oko pedeset godina stare kuće nije isto što i kod novogradnje. Stare kuće često imaju plitke temelje, nekad od kamena i bez ikakve izolacije. Ako oko takve kuće odjednom otkopate cijeli obim do pete temelja, možete joj uzeti oslonac koji je imala decenijama. Kuća to možda neće primiti sa smijehom.

Zato kod stare kuće vrijedi:

• Kopati u dionicama, a ne cijeli obim odjednom. Dionicu otkopati, urediti, zatrpati, pa dalje.
• Kod plitkih ili oštećenih temelja prvo se posavjetovati sa statičarem. To je manji trošak od popravke pukotina.
• Kad je zid već otkriven, iskoristite to. Očistite ga, pustite da se osuši i dodajte izolaciju. Drenaža bez izolacije kod stare kuće pomaže, ali samo napola.
• Duboke iskope uz kuću treba osigurati od urušavanja. Na dubini od oko dva metra bez razupiranja iskopa ne ide.

I budite strpljivi. Zid koji godinama upija vodu ne osuši se za vikend. Rezultat ćete prije vidjeti nakon sezone nego nakon sedmice. Ako se vlaga već pojavila i unutra, pogledajte i tekst kako se riješiti vlage i buđi u domaćinstvu.

Postupak korak po korak

Da znate šta vas čeka, bilo da radite sami ili kontrolišete firmu:

1. Utvrdite uzrok. Oluci, teren, vrsta tla, nivo podzemne vode. Bez toga kopate naslijepo.
2. Odlučite kuda će ići voda. Upojni bunar, rezervoar, šaht, kanalizacija. I raspitajte se šta vam je dozvoljeno.
3. Iskopajte rov oko kuće do pete temelja, a kod stare kuće u dionicama. Kod dugog obima leđa štedi mašinski iskop rova, a na skučenim mjestima ostaje ručni iskop.
4. Očistite i pregledajte zid, popravite ili dopunite hidroizolaciju.
5. Pričvrstite čepastu foliju sa završnom lajsnom iznad terena.
6. Na dno rova stavite geotekstil i sloj šljunka u kojem oblikujete pad.
7. Položite drenažnu cijev, provjerite pad instrumentom i postavite revizione šahtove na uglovima.
8. Zaspite cijev šljunkom i umotajte je geotekstilom.
9. Oluke vodite posebnom punom cijevi, ne u drenažu.
10. Zatrpajte zemljom i uredite teren s padom od kuće. Trotoar oko kuće je bonus koji se vrati.

Više o tome šta sve spada pod iskope i zatrpavanja naći ćete u kategoriji zemljani radovi.

Sami ili firma?

Iskreno: drenaža nije nuklearna fizika i mnogi je urade sami. Uglavnom se radi o fizičkom poslu i o strpljenju oko pada. Može se to izgurati ako imate novogradnju na razumnom tlu, mini bager za vikend i šuru koji neće pobjeći kod prve gomile zemlje.

Firmu zovite ako:

• se radi o staroj kući s plitkim temeljima,
• imate dubok podrum i iskop će biti dublji od otprilike metar i po,
• treba vam šaht s pumpom,
• nemate pojma da li imate podzemnu vodu ili samo loše oluke.

A ako zovete firmu, pitajte ih tri stvari: kuda će ići voda, kako će provjeravati pad i gdje će biti revizioni šahtovi. Ako na bilo koje od tih pitanja čujete „vidjet ćemo“, tražite dalje.

Česta pitanja o drenaži

Koji šljunak za drenažu oko kuće?

Prani šljunak frakcije 16-32 mm, eventualno 8-16 mm. Važno je da je bez pijeska i sitnih čestica. Tampon ili mješavina s pijeskom se doduše bolje zbija, ali vodu propušta lošije. A to je kod drenaže tačno suprotno od onoga što želite.

Kako završiti drenažu?

U upojni bunar, sabirni šaht s pumpom, rezervoar za kišnicu ili u oborinsku kanalizaciju, ako se s tim složi komunalno preduzeće. Nikad u fekalnu kanalizaciju i nikad tako da voda opet završi uz kuću.

Da li je dovoljna čepasta folija bez drenaže?

Kod suhog i pjeskovitog placa često jeste, ako je ispod nje dobra izolacija. Kod glinovitog tla ili na padini nije. Folija zaustavi vodu uz zid, ali je poslije treba negdje odvesti.

Mogu li oluke s krova spojiti u drenažu?

Ne. Oluke vodite posebnom punom cijevi. Inače drenaža, umjesto da odvodnjava, zalijeva vaše temelje.

Koliko daleko od kuće treba biti upojni bunar?

Obično se preporučuje nekoliko metara, često najmanje tri metra od temelja. Ipak odlučuju vrsta tla i rezultat testa upijanja, pa je najbolje da to odredi projekat.

Kada je najbolje raditi drenažu?

Van perioda kiša i mrazeva, idealno krajem ljeta ili početkom jeseni, kad je zemlja manje vlažna i iskop se drži. U proljeće, kad je sve mokro, kopa se teže i u rovu vam stoji voda. Jesenje kiše znaju doći naglo i obilno, pa posao ne odgađajte do kasne jeseni.

Da li drenaža pomaže kod visoke podzemne vode?

Ne. Drenaža je za vodu koja se procjeđuje kroz zemlju i skuplja uz kuću. Kod trajno visokog nivoa podzemne vode treba vodonepropusni suteren ili hidroizolacija protiv vode pod pritiskom.

Za kraj

Drenaža oko kuće je dobar sluga. Kad je smišljena s glavom, godinama tiho odvodi vodu, a vi na nju zaboravite. Kad se radi bez pada, bez cilja i s olucima spojenim unutra, to je skupo crijevo u zemlji. Zato prvo utvrdite odakle voda dolazi, pa onda odlučite kuda će ići. I ako se može, ne bacajte je. U avgustu će vam se zahvaliti cijela bašta.