Podgrađivanje iskopa do 2 m

Zemlja u stranici iskopa drži se samo zahvaljujući vlastitoj kohezivnosti i vlažnosti. Kada padne kiša, kada se zemlja osuši, kada pored prođe kamion ili kada se na ivici nagomila iskopani materijal, ta ravnoteža se lako poremeti. Tipično obrušavanje ne izgleda dramatično: s gornje ivice odlomi se komad stranice i padne unutra. Na dubini od oko metar i po to je sasvim dovoljno da čovjeka pritisne uz dno i onemogući mu disanje.

Propisi o zaštiti na radu na gradilištima u pravilu traže podgrađivanje vertikalnih stranica iskopa od dubine od približno 1,3 m. U nevezanim tlima, u blizini puteva i zgrada ili tamo gdje ima vibracija može biti potrebno i na manjoj dubini. Alternativa je kopanje u nagibu, odnosno oblikovanje stranica u kosinu. Za to treba mnogo više prostora i mnogo više iskopane zemlje. Na uskoj parceli, uz ogradu, uz komšijinu kuću ili uz trotoar nagib se obično ne može napraviti, i tada na red dolazi podgrađivanje.

Podgrađivanje ne štiti samo radnike. Štiti i okolne temelje, ogradu, trotoar i već položene instalacije. Kada stranica iskopa popusti, zemlja iz okoline se pomjera prema njoj, a ispod susjednih konstrukcija mogu nastati šupljine. One se pokažu tek nakon nekoliko sedmica, kao slegnuta kaldrma ili pukotina na zidu.

U cjenovniku se podgrađivanje iskopa do 2 m obračunava po kvadratnom metru. Računa se površina podgrađenih stranica, a ne površina dna niti zapremina iskopa. Ako je rov dug 10 m i dubok 1,8 m, a podgrađuju se obje stranice, dobije se približno 36 m². Kod jame za šaht sabiraju se sve četiri stranice.

Kada poredite ponude, obratite pažnju šta tačno stavka sadrži. Obično u nju spada:

• dovoz i priprema materijala ili sistema za podgrađivanje,
• postavljanje obloge, vertikalnih greda i razupirača postepeno, kako se iskop produbljuje,
• redovna kontrola i dotezanje razupirača tokom radova.

Uklanjanje podgrade u predmjerima je često posebna stavka, jer se radi kasnije, zajedno sa zatrpavanjem. Isto tako se obično posebno obračunavaju sam iskop, odvoz zemlje, ispumpavanje vode i zatrpavanje sa zbijanjem. Ako su ove stavke spojene, u ponudi to treba jasno pisati. U suprotnom lako nastane nesporazum o tome ko na kraju vadi podgradu i kada.

Granica od 2 m nije slučajna. Do te dubine uglavnom se može raditi lakšim sistemima i drvetom. Kod dubljih iskopa po pravilu treba statički proračun, masivniji čelični boksovi ili čelično žmurje, a to je druga kategorija posla.

Kod manjih dubina koristi se nekoliko provjerenih rješenja. Izbor zavisi od vrste tla, dužine iskopa, prostora za mašine i od toga koliko dugo će iskop ostati otvoren.

Horizontalno drveno podgrađivanje

Ovo je klasika koju poznaje svaki iskopčija. Uz stranice se horizontalno slažu debele daske, takozvane talpe, obično debljine oko 5 cm. Drže ih vertikalne grede ili daske, a između suprotnih stranica postavljaju se razupirači. Daske se dodaju odozgo prema dolje, kako se iskop produbljuje. Ovaj način odgovara vezanim tlima, gdje stranica izdrži kratko i bez oslonca, recimo u ilovači ili glinovitom tlu. Prednost je prilagodljivost: drvo se može zaobići oko cijevi, kabla ili korijena. Nedostatak je sporija montaža i više ručnog rada.

Vertikalno podgrađivanje zabijanjem unaprijed

U rastresitim tlima, kao što su šljunak ili pijesak, stranica se obruši prije nego što se stigne postaviti daska. Zato se obloga postavlja vertikalno i zabija ili utiskuje u tlo prije nego što iskop napreduje. Zemlja se vadi tek iza nje. Ovaj način traži više rada, ali je u lošem tlu često jedini siguran.

Čelični boksovi za rovove

Boks čine dvije čelične ploče povezane podesivim razupiračima. Bager ga spusti u rov cijelog ili ga postepeno utiskuje tokom kopanja. Kod dužih rovova za priključke i kanalizaciju to je brzo i vrlo sigurno rješenje, jer se montaža uglavnom obavlja iznad terena. Boks se zatim pomjera duž rova. Potreban je, međutim, bager dovoljne nosivosti i prostor za manipulaciju. U tijesnom dvorištu između kuća zato ga često nije moguće upotrijebiti.

Razuporni okviri i hidraulični razupirači

Kod uskih rovova koriste se i lagani aluminijski ili čelični okviri s hidrauličnim ili navojnim razupiračima, koji pritiskaju panele ili daske uz stranice. Montiraju se brzo, često odozgo, bez silaska u iskop. Pogodni su za kratkotrajne radove, recimo kod popravke kvara na vodovodu.

Kod porodične kuće u praksi se najčešće viđa drveno horizontalno podgrađivanje kod kratkih i razuđenih iskopa, a čelični boks kod dužih, ravnih rovova. Ako vam ekipa predloži nešto drugo, pitajte zašto. Iskusan majstor to zna objasniti jednom rečenicom, na primjer: „Ovdje je šljunak, daske ne bi stigle.“

Podgrađivanje ide ruku pod ruku s iskopom, pa se priprema odnosi na cijeli zahvat. Prije dolaska ekipe trebalo bi riješiti:

• obilježavanje podzemnih instalacija na terenu od strane distributera (plin, voda, struja, telekomunikacije, kanalizacija),
• u stambenoj zgradi dogovor s upraviteljem zgrade i etažnim vlasnicima ako se kopa uz zajedničke instalacije ili na zemljištu zgrade,
• pristup za bager i kamion te mjesto za odlaganje iskopane zemlje i materijala za podgradu,
• dogovor s komšijom ako iskop ide uz njegovu ogradu ili temelje,
• mjesto za odvojeno odlaganje humusa ako ga kasnije želite vratiti u baštu.

Obilježavanje instalacija je ključno. Kod ručnog dočišćavanja i zabijanja obloge lako se pogodi kabl ili plinska cijev, a stari planovi često ne odgovaraju stvarnom stanju. Ako se ošteti plinovod ili osjetite miris plina, odmah napustite iskop i njegovu okolinu, ne pušite, ne palite i ne gasite električne uređaje i sa sigurne udaljenosti pozovite dežurnu službu distributera plina ili broj za hitne slučajeve 112. Ako se ošteti električni kabl, ne dirajte ga i pozovite elektrodistribuciju. Popravku smije raditi samo ovlašteni električar.

Postupak se razlikuje od sistema do sistema. Kod uobičajenog iskopa do 2 m s drvenim ili kombinovanim podgrađivanjem pojednostavljeno izgleda ovako:

1. Označiti trasu iskopa i provjeriti položaj obilježenih instalacija.
2. Ukloniti završni sloj (kaldrmu, asfalt, humus), a humus odložiti odvojeno od ostale zemlje.
3. Iskopati prvu fazu do dubine na kojoj stranica još sigurno stoji, obično svega nekoliko desetina centimetara.
4. Postaviti prve daske tako da nadvisuju teren za približno 10 do 15 cm i zaustave kamenje ili alat koji padne odozgo.
5. Postaviti vertikalne grede i razupirače i dotegnuti ih da daske čvrsto naliježu na stranicu.
6. Nastaviti iskop u fazama i za svaku fazu dodati nove daske i razupirače.
7. Popuniti razmake između obloge i stranice zemljom ili klinovima, da obloga nema zazor.
8. Postaviti merdevine ili drugi siguran izlaz koji seže iznad ivice iskopa.
9. Osigurati ivicu iskopa ogradom ili trakom, a noću i osvjetljenjem ako je iskop na javnoj površini.

Kod čeličnog boksa postupak je jednostavniji: bager iskopa dionicu, spusti u nju boks ili ga postepeno utiskuje, a radnici silaze u iskop tek kada boks stoji na mjestu. Nakon polaganja cijevi i djelimičnog zatrpavanja boks se pomjera dalje.

Osnovno pravilo važi za sve načine: niko ne smije stajati u nepodgrađenom dijelu iskopa, ni „samo na trenutak dok se doda daska“. Upravo u takvim trenucima dešavaju se nesreće. Zato podgrađivanje dubokog iskopa nije posao za majstore amatere. Traži iskustvo, opremu i čovjeka koji odozgo stalno prati stranicu.

Iskopana zemlja odlaže se na dovoljnoj udaljenosti od ivice, po pravilu barem približno pola metra, a kod teške mehanizacije ili viših gomila i dalje. Teška gomila pritiska stranicu i podgradu silom s kojom se pri postavljanju razupirača možda nije računalo.

Zahtjevnost podgrađivanja, a time i trajanje i obim radova, najviše zavise od sljedećeg:

• vrsta tla: vezana ilovača podgrađuje se lakše od rastresitog šljunka, nasipa od građevinskog šuta ili pijeska,
• podzemna voda: ako voda procurjuje kroz stranicu, zemlja se ispira, pa treba pumpati ili zgusnuti podgradu,
• instalacije koje presijecaju iskop: svaka cijev ili kabl znači ručno dočišćavanje i prilagođavanje podgrade oko njih,
• prostor: u uskom dvorištu boks se možda ne može koristiti, a drvo se mora nositi ručno,
• blizina zgrada i puteva: vibracije i opterećenje od saobraćaja traže gušće razupirače i pažljiviju kontrolu,
• oblik iskopa: ravan, dug rov jednostavniji je od iskopa s lomovima, proširenjima i šahtovima,
• vrijeme: kiša omekšava stranice, mraz ih učvrsti, ali nakon odmrzavanja mogu popustiti.

Što se tiče vremena, kratak rov za vodovodni priključak iskusna ekipa često iskopa i podgradi za jedan dan. Duži kanalizacioni rov s čeličnim boksom napreduje približno istim tempom kao i sam iskop i polaganje cijevi. Kod drvenog podgrađivanja u lošem tlu tempo se primjetno uspori, jer se svaka faza mora osigurati prije sljedeće.

Važno je i koliko dugo iskop ostaje otvoren. Podgrada koja izdrži jedan dan ne mora izdržati dvije sedmice kiše i smjenjivanja temperatura. Ako se radovi u rovu odugovlače, recimo zbog čekanja da distributer izvede priključenje, računajte s češćim kontrolama i dotezanjem razupirača.

Podgrađivanje je samo sredstvo koje omogućava da se u rovu obavi glavni posao. Zato se isplati unaprijed uskladiti ko šta radi i kojim redom:

• prije podgrađivanja: obilježavanje instalacija i, po potrebi, uklanjanje kaldrme ili asfalta,
• tokom podgrađivanja: vodoinstalater ili ekipa koja polaže cijevi, šahtove ili drenažu,
• nakon polaganja cijevi: geodet za snimanje stvarnog položaja voda, ako ga distributer traži, i nadzor ili predstavnik distributera za pregled prije zatrpavanja,
• na kraju: zatrpavanje u slojevima sa zbijanjem i postepeno uklanjanje podgrade.

Upravo se uklanjanje podgrade često potcjenjuje. Obloga se ne vadi odjednom prije zatrpavanja. Radi se odozdo prema gore: zatrpa se i zbije jedan sloj, oslobodi se odgovarajući dio podgrade, i tako redom. Ako se podgrada izvadi prerano, stranica može kliznuti u zatrpani materijal, oštetiti tek položenu cijev ili spriječiti dobro zbijanje. Kod čeličnog boksa boks se po pravilu postepeno podiže tokom zatrpavanja.

Ako rovom ide kanalizaciona cijev, pravilan pad i posteljica cijevi provjeravaju se dok je iskop još podgrađen. Kasnije, nakon zatrpavanja, ništa se ne može popraviti bez ponovnog kopanja. Zato podgrada treba ostati na mjestu dok sve nije pregledano i potvrđeno.

U praksi se ponavljaju slične greške. Neke su odmah opasne, druge se pokažu tek s vremenom:

• silazak u nepodgrađeni dio iskopa, koji može završiti zatrpavanjem, i to već na dubini od oko 1,5 m,
• podgrada ne nadvisuje teren, pa u rov padaju kamenje, grude zemlje ili alat,
• iskopana zemlja odložena tik uz ivicu, koja opterećuje stranicu i deformiše podgradu,
• razupirači nedovoljno dotegnuti ili prerijetko postavljeni, pa se daske savijaju, a iza njih nastaju šupljine,
• nepopunjeni razmaci iza obloge, zbog kojih zemlja postepeno klizi, a okolni teren sliježe,
• upotreba oštećenog ili trulog drveta, koje pod pritiskom pukne,
• vađenje cijele podgrade odjednom prije zatrpavanja, nakon čega se stranica obruši na cijev, a nasip kasnije slegne,
• podgrada bez pregleda nakon kiše ili preko vikenda, kada niko nije provjerio da li se nešto pomjerilo.

Posljedice se često vide tek nakon nekoliko mjeseci. Slegnuta kaldrma iznad trase priključka, pukotina na ivičnjaku ili ulegnuta cijev na snimku kanalizacije kamerom nerijetko potiču od loše podgrađenog ili prerano raspodgrađenog iskopa. Zato se isplati kontrolisati i ono što se nakon zatrpavanja više ne vidi.

Podgradu ne preuzimate kao gotovo djelo za godine, nego kao siguran stanje iskopa prije narednih radova. Provjerite je prije nego što ljudi siđu, nakon svake kiše, nakon pauze u radu i prije zatrpavanja. Pri preuzimanju obratite pažnju na sljedeće:

• sve vertikalne stranice dubljeg iskopa podgrađene su po cijeloj visini, sve do dna,
• podgrada nadvisuje okolni teren i štiti iskop od predmeta koji padaju,
• obloga čvrsto naliježe na stranicu i iza nje nema vidljivih šupljina,
• razupirači su čvrsto dotegnuti, nisu iskrivljeni i niko ih ne koristi kao stepenicu,
• drvo i čelični dijelovi nisu napukli, truli ili na drugi način oštećeni,
• iskopana zemlja i materijal leže na dovoljnoj udaljenosti od ivice,
• u iskopu postoji siguran izlaz koji seže iznad ivice,
• ivica iskopa je ograđena, a na javnoj površini i označena i noću osvijetljena,
• na dnu ne stoji voda koja bi podlokavala stranice, odnosno pumpanje je osigurano,
• prije zatrpavanja dogovoren je redoslijed zatrpavanja, zbijanja i postepenog uklanjanja podgrade,
• u dokumentaciji radova upisana je površina podgrađenih stranica, da se može uporediti s fakturisanim kvadratnim metrima.