Postavljanje ivičnjaka u suhi beton

Suhi beton, u praksi se zove i zemljovlažni beton, mješavina je cementa, agregata i samo malo vode. Na izgled podsjeća na vlažan pijesak: može se sipati, ali u šaci drži oblik. Ne teče, pa mu ne treba oplata, a ivičnjak se u njemu lako poravna na pravu visinu.

Kad se nabije i navlaži, mješavina postepeno očvrsne i napravi čvrsto ležište. Za staze, terase, baštenske površine i obične prilaze porodičnoj kući to je sasvim dovoljno. Kod površina s teškim saobraćajem ili posebnih konstrukcija način ugradnje određuje projektant, obično prema uputama proizvođača i odgovarajućim BAS EN standardima.

Iskolčavanje linije i visine

Prvo se zategne zidarski kanap na kočićima ili se visina odredi nivelirom. Kanap pokazuje gornju ivicu ivičnjaka i njihov pravac. Pri tome se odmah misli na pad površine, da voda otiče od kuće, a ne prema njoj.

Iskop i nabijanje podloge

Kanal se iskopa nešto širi od ivičnjaka, da stane i bočni oslonac. Dubina zavisi od visine ivičnjaka i opterećenja: kod gredica je dovoljan plići iskop, a kod prilaza za auta treba ići dublje i često dodati nabijeni sloj šljunka. S dna kanala se ukloni humus i mekana zemlja, pa se dno dobro nabije.

Ležište, polaganje i oslonac

Na dno se nasipa suhi beton, obično u debljini od desetak centimetara, kod većeg opterećenja i više. Ivičnjak se položi, gumenim čekićem kucka do visine kanapa i provjeri libelom. Između komada ostaje uska, ujednačena fuga. Zatim se s vanjske strane napravi betonska "leđa", klin od suhog betona koji seže otprilike do trećine ili polovine visine ivičnjaka. Na kraju se beton navlaži i nekoliko dana se ivičnjaci ne opterećuju.

• baštenski ivičnjaci, tanki i lagani, za odvajanje travnjaka, gredica i šljunčanih površina gdje se samo hoda,
• parkovni ivičnjaci, nešto masivniji, za staze i terase gdje moraju držati ivicu popločanja,
• cestovni ivičnjaci, debeli i teški, uz prilaze i parking, gdje na njih djeluje pritisak točkova,
• upusni ivičnjaci sa skošenom ivicom, na mjestu ulaza, da auto prijeđe bez udara.

Betonski ivičnjaci su najdugotrajniji i odgovaraju gotovo svuda. Plastične ili metalne trake više se koriste u bašti kao ivica travnjaka, ali ivicu behaton kocke ne mogu pouzdano zadržati. Kod izbora se zapitajte jednostavno: hoće li se po površini samo hodati ili i voziti? Ako i voziti, izaberite cestovni tip i ozbiljniju podlogu. Pazite i na otpornost na mraz, jer zime sa smjenom mraza i otopljavanja, posebno u višim krajevima Bosne i Hercegovine, ivičnjacima dobro naude.

Najjednostavnija je ravna linija na čvrstom, ravnom terenu s dobrim pristupom. Posao, naprotiv, produžavaju i otežavaju:

• lukovi i lomovi linije, gdje ivičnjake treba rezati ili koristiti lučne komade,
• nagib terena i velike visinske razlike,
• mekana, glinovita ili raskvašena podloga koju treba zamijeniti ili odvodniti,
• teški cestovni ivičnjaci koje je teško nositi rukama,
• uklanjanje starih ivičnjaka i odvoz šuta,
• skučen prostor u koji ne može ući mašina ni tačke.

U praksi se često desi da ivičnjaci nakon postavljanja izgledaju odlično, a problem se pokaže tek poslije prve zime. Tipični uzroci:

• slabo nabijena podloga, pa ivičnjak tone ili se naginje,
• bočni oslonac koji nedostaje ili je prenizak, pa se ivica izvali pod pritiskom popločanja ili auta,
• previše vlažna mješavina koja se pri kuckanju razlije, a ivičnjak "pliva",
• rad na mrazu ili opterećenje prije nego što je beton stigao očvrsnuti,
• loš pad, pa voda stoji uz ivičnjak i podlokava ga.

Lagane baštenske ivičnjake oko gredice ili staze možete postaviti i sami. Za cestovne ivičnjake i prilaze za auta pametnije je pozvati firmu koja ima mašine za nabijanje.

1. Iskolčiti liniju kočićima i zategnuti kanap na visini gornje ivice ivičnjaka.
2. Iskopati kanal nešto širi od ivičnjaka, ukloniti humus i korijenje.
3. Dno kanala nabiti ručnim nabijačem ili vibropločom.
4. Zamiješati suhi beton tako da u šaci drži oblik, ali da iz njega ne curi voda.
5. Nasuti ležište i grubo ga poravnati.
6. Položiti ivičnjak, kuckati ga gumenim čekićem do visine kanapa i provjeriti libelom.
7. Nastaviti sa sljedećim komadima s istom fugom i usput provjeravati liniju.
8. S vanjske strane napraviti betonski klin i čvrsto ga nabiti.
9. Beton navlažiti, po toplom vremenu ga nekoliko dana vlažiti i ne opterećivati.
10. Tek onda zatrpati okolinu zemljom ili polagati popločanje.

• gornja ivica ivičnjaka prati kanap i nigdje ne strši,
• linija je ravna ili ravnomjerno zaobljena, bez "zuba",
• fuge između komada su ujednačene,
• ivičnjak se ne pomjera i ne klima kad ga pritisnete nogom,
• bočni oslonac je neprekinut cijelom dužinom i ne vidi se goli beton tamo gdje treba biti zemlja,
• na ivičnjacima nema odlomljenih ivica ni pukotina,
• voda poslije kiše otiče i ne zadržava se uz ivicu.