Ugradnja kocke u beton (umjesto ivičnjaka)

Cijela površina ostaje položena na uobičajen način, dakle na nabijenu tamponsku podlogu i sloj sitnog drobljenog kamena. U beton ide samo krajnji red, a kod površina koje trpe veće opterećenje ponekad i dva reda. Postupak obično izgleda ovako:

• pripremi se iskop i nabijena podloga u cijeloj širini površine, uz dodatnu traku ispod ruba,
• duž ruba se zategne konopac u visini budućeg popločanja, s padom površine,
• ispod krajnjeg reda se nanese zemljovlažan beton, koji se može oblikovati i ne curi,
• kocka se gumenim čekićem utisne u beton tačno po konopcu,
• s vanjske strane se oblikuje betonski klin, koji seže otprilike do dvije trećine visine kocke,
• kada beton očvrsne, završi se unutrašnja površina, popune se fuge i površina se provibrira.

Zašto klin ne ide sve do gornje ivice? Zato što se preko njega nasipa zemlja ili šljunak, pa se beton ne vidi. Kocku i dalje čvrsto drži sa strane.

Ponekad ćete čuti i za polaganje cijele površine u beton. To je druga, kruta izvedba: treba joj betonska ploča, dilatacione fuge i dobro riješeno odvodnjavanje. Nemojte je miješati s ovom stavkom.

Betonski klin ispod krajnjeg reda dobro služi kod staza, terasa, površina uz kuću i manjih površina po kojima se samo hoda. Odgovara i tamo gdje kocka prelazi u travnjak, pa se uz rub kosi bez prepreke. Dobar je i za lukove i razvedene oblike, gdje bi se ivičnjak teško prilagodio.

Kod prilaza garaži ili parking mjesta točak auta pritiska rub mnogo jače. Betonski oslonac se tu radi širi i masivniji, a kocka deblja, obično oko 80 mm umjesto 60 mm. I podloga mora biti deblja. Ako je saobraćaj teži ili rub graniči s visinskom razlikom, ivičnjak je često sigurniji izbor.

Najjednostavnija je ravna, duga ivica na dobro nabijenoj podlozi, gdje se do mjesta lako dolazi tačkama. Više posla traže:

• lukovi i lomljene ivice, gdje kocku treba rezati,
• rub uz zid, stepenice ili fasadu, gdje se klin teško oblikuje,
• meko, glinovito ili raskvašeno tlo, koje prvo treba ojačati,
• veća visinska razlika između popločanja i okolnog terena,
• dva reda u betonu umjesto jednog kod opterećene površine,
• loš pristup, kada se beton mora nositi ručno.

U praksi se često desi da se rub zabetonira na podlogu koja nije dovoljno nabijena. Beton se onda slegne zajedno s njom, a krajnji red pukne ili se nagne prema van. Druga česta greška je previše rijedak beton: curi, klin ne drži oblik i kocka u njemu „pliva“.

Problem nastaje i kada se klin uradi samo simbolično, kao tanak sloj. Takav oslonac pukne već kod prvog mraza ili opterećenja. Pažnja i s vibro pločom: ako s njom pređete preko svježe zabetoniranog ruba ili bez gumene podloge, krajnji komadi se olabave ili okrnje. Ne zaboravite ni na pad. Rub u betonu se nakon stvrdnjavanja više ne može ispraviti, zato pad od otprilike 1 do 2 % treba namjestiti već na konopcu.

Beton ne radite po mrazu niti po velikoj vrućini. Ispod otprilike +5 °C stvrdnjava se vrlo sporo i može se smrznuti, a po vrućini se brzo suši i puca. Svjež rub zaštitite od direktnog sunca, kiše i mraza.

Ovaj posao možete uraditi sami ako je podloga već pripremljena i nabijena, a vi imate malo strpljenja. Pripremite konopac, kočiće, libelu, gumeni čekić, mistriju i gotovu betonsku mješavinu u vrećama ili mješalicu.

1. Provjeriti da li je podloga ispod ruba nabijena i da li ide barem za širinu klina dalje od ivice kocke.
2. Zabiti kočiće i zategnuti konopac u visini gornje ivice kocke, s padom od kuće.
3. Zamiješati zemljovlažan beton, koji nakon stiskanja u šaci drži oblik i iz njega ne curi voda.
4. Nanijeti beton ispod krajnjeg reda u dužini koju stignete položiti prije nego što počne vezati.
5. Položiti kocku i lupkati je čekićem tačno do visine konopca, uz jednaku širinu fuga.
6. Usput libelom provjeravati ravninu i pad.
7. S vanjske strane mistrijom oblikovati kosi klin otprilike do dvije trećine visine kocke.
8. Očistiti kocku od betona odmah, dok je još mekan.
9. Pokriti svjež beton folijom ili vlažnim platnom i ostaviti ga da očvrsne prema uputama proizvođača mješavine.
10. Tek tada položiti unutrašnju površinu, popuniti fuge i provibrirati preko gumene podloge.
11. Zatrpati klin zemljom ili šljunkom.

• krajnji red je u jednoj liniji, bez skretanja i zubaca,
• rub je u ravni s ostatkom površine, ništa ne viri niti propada,
• pad odvodi vodu od kuće i na površini ne stoji voda,
• krajnji komadi se pod opterećenjem ne klimaju niti naginju,
• betonski klin je neprekidan, bez pukotina, i ispod kocke nema praznih mjesta,
• na vidljivoj strani kocke nema osušenih ostataka betona,
• fuge su popunjene, a krajnje fuge nisu zalivene betonom do površine,
• klin je zatrpan i okolni teren se lijepo nastavlja na popločanje.