Ugradnja cestovnih ivičnjaka

Ivičnjak izgleda kao običan komad betona. Koliko će trajati, ipak najviše ovisi o onome što se ne vidi: podlozi, betonskom ležištu i bočnom osloncu. Uobičajen postupak izgleda ovako:

1. Iskolčavanje linije i visine. Trasa se označi kolčićima i zidarskom uzicom. Visina i nagib se postave nivelirom ili laserom prema budućoj završnoj površini.
2. Iskop kanala. Kanal mora biti dovoljno dubok i širok da u njega stanu tamponski sloj, betonsko ležište, ivičnjak i betonski oslonac iza njega.
3. Zbijanje podloge. Dno kanala se zbije. Zatim se nasipa sloj šljunka ili drobljenog kamena i ponovo dobro zbije vibro pločom.
4. Betonsko ležište. Na tampon se nanosi vlažan, gušći beton. Takav beton se lako oblikuje, a ivičnjak u njega ne propada.
5. Polaganje ivičnjaka. Komadi se polažu u svjež beton i lupkanjem gumenim čekićem poravnaju na uzicu. Visina i nagib se stalno provjeravaju.
6. Bočni oslonac. Ivičnjak se obetonira sa zadnje strane, a kod cesta često i s prednje, da se ne nagne kad u njega udari točak.
7. Fuge i završetak. Između komada ostaje uska fuga. Ona se po projektu popuni malterom. Okolina se zatrpa i zbije i površina je spremna za asfalt ili kocku.

Ivičnjaci se ugrađuju prije polaganja kocke ili asfalta. Oni su čvrst rub na koji se završna površina oslanja, pa ih nema smisla dodavati naknadno.

Pod cestovnim ivičnjakom se obično misli na betonski element dug oko jedan metar, presjeka otprilike 15 x 25 cm ili 18 x 24 cm. Težak je i čvrst, pa podnosi i prelazak kamiona. Osim njega koriste se i druge vrste:

• upušteni ivičnjaci s kosim profilom, preko kojih auto može lagano preći na trotoar ili u kolski ulaz,
• prelazni komadi, koji spajaju visoki i spušteni ivičnjak bez stepenika,
• lučni ivičnjaci za krivine i radijuse, da rub ne bude sastavljen od kratkih ravnih dijelova,
• baštenski i parkovni ivičnjaci, niži i tanji, koji su za staze i bašte, a ne za cestu.

Pri izboru odlučuje opterećenje, a ne izgled. Ako po površini voze kombi s građevinskim materijalom ili kamion za odvoz smeća, baštenski ivičnjak to neće dugo izdržati. Kvalitetni betonski ivičnjaci se proizvode prema BAS EN 1340. Trebaju biti otporni na mraz i na so za posipanje, jer se zimi na cestama u BiH redovno soli.

Zašto se ivičnjak nakon nekoliko zima nagne, iako je na početku bio ravan? Gotovo uvijek je kriva podloga ili voda, a ne sam betonski komad.

Tamponski sloj mora biti dovoljno debeo i dobro zbijen, inače će postepeno slijegati. Betonsko ležište se kod cesta obično radi debljine oko 10 do 15 cm. Ivičnjak treba biti ukopan otprilike do trećine svoje visine. Iznad gotove površine ceste ostaje nadvišenje, koje je kod obične ulice uglavnom oko 10 do 15 cm, a kod kolskih ulaza i pješačkih prelaza se spušta.

Ranije se često nasipala suha mješavina koja se nakon ugradnje samo polila vodom. Taj način je manje pouzdan, jer beton ne mora ravnomjerno očvrsnuti. Bolje je koristiti pravilno izmiješan vlažan beton.

Voda mora imati kuda oteći. Rub ceste se izvodi s padom prema slivnicima ili prema zelenilu. Ivičnjak ne smije napraviti branu iza koje stoji lokva. Voda koja procuri u podlogu i zimi se smrzne može izgurati ivičnjak i iz dobrog ležišta.

Koliko je posao zahtjevan, a time i koliko košta, može se jako razlikovati. Posao olakšavaju:

• ravan i pristupačan teren do kojeg može doći bager i kamion s materijalom,
• dugi ravni potezi bez krivina i promjena visine,
• nosivo, pjeskovito ili šljunkovito tlo.

Posao otežavaju:

• razbijanje i odvoz starih ivičnjaka i betona,
• glinovito ili raskvašeno tlo, koje traži dublji iskop i više tampona,
• mnogo krivina, rezanih komada i spojeva s postojećim asfaltom,
• ručno nošenje teških komada tamo gdje mašina ne može prići,
• rad pored saobraćaja, za koji treba postaviti saobraćajnu signalizaciju.

Cestovne ivičnjake nije preporučljivo ugrađivati sami. Jedan komad obično teži nekoliko desetina kilograma, lako prikliješti prste ili povrijedi leđa. Bez nivelira i vibro ploče teško je dobiti ravnu i čvrstu liniju.

Prije iskopa tražite da vam se obilježe podzemne instalacije, naročito plin, struja, voda i telekomunikacijski kablovi. Ako se ošteti plinska cijev, odmah napustite mjesto i pozovite 112 ili dežurnu službu lokalnog distributera plina. Iskop u blizini kablova i plinskih priključaka prepustite iskusnoj firmi.

Betonirati se isplati od proljeća do jeseni. Na temperaturama ispod otprilike 5 °C beton sporo veže i može ga oštetiti mraz. Na vrućini iznad otprilike 30 °C se brzo suši, pa ga treba kvasiti ili pokriti. Na smrznutu ili blatnjavu podlogu ivičnjaci se ne ugrađuju.

• Slabo zbijena podloga. Ivičnjaci se s vremenom neravnomjerno slegnu i linija postane valovita.
• Bočni oslonac nedostaje ili je pretanak. Ivičnjak se pri prelasku točka postepeno nagne.
• Pogrešan pad. Voda stoji uz rub, curi pod kocku i zimi uništava podlogu.
• Ivičnjak ukopan preplitko. Djeluje čvrsto, ali se pomjeri pri prvom opterećenju.
• Baštenski ivičnjak uz cestu. Tanak element pukne ili se odlomi.
• Opterećenje svježeg betona. Ako se po ivičnjacima vozi prije nego što beton dovoljno očvrsne, ležište se ošteti.

Pri preuzimanju prošetajte duž cijele linije i pogledajte je i izdaleka i izbliza. Zatim prođite ovu listu:

• linija je ravna ili ravnomjerno zaobljena, bez zuba i iskakanja,
• susjedni komadi nemaju stepenik po visini, a fuge su ujednačene,
• nijedan komad se ne pomjera kad ga jače pritisnete nogom,
• iza ivičnjaka se vidi betonski oslonac, a ne samo zemlja,
• nadvišenje iznad površine odgovara dogovoru, a kod kolskih ulaza je ivičnjak spušten,
• nakon kiše ili polijevanja crijevom voda otiče i ne stoji uz rub,
• ivičnjaci nisu napukli, okrnjeni ni zaprljani betonom,
• izvođač vam je rekao od kada površinu smijete opteretiti autom.