Postavljanje parkovskih ivičnjaka

Ivičnjaci se postavljaju prije polaganja kocke ili ploča, jer prave okvir u koji se popločanje kasnije slaže. Postupak je u osnovi jednostavan, ali rezultat zavisi od preciznosti u svakom koraku.

• Iskolčavanje: kočićima i zategnutom špagom označi se trasa i, što je još važnije, visina gornje ivice ivičnjaka. Već tada treba misliti na visinu budućeg popločanja i na pad kojim će voda oticati, obično od kuće prema vani.
• Iskop: kopa se kanal malo širi od ivičnjaka i dovoljno dubok da u njega stanu podloga, betonska posteljica i sam ivičnjak. Kod običnih parkovskih ivičnjaka to je otprilike 25 do 35 cm ispod gornje ivice, a kod površina po kojima ide auto više.
• Podloga: dno kanala se nabije, a po potrebi se doda i nabije šljunak ili drobljeni kamen.
• Betonska posteljica: na podlogu se nanosi zemljovlažni beton, dakle beton koji se u šaci može stisnuti u grudu, ali ne curi. Debljina je obično oko 10 cm.
• Polaganje: ivičnjak se utisne u posteljicu i gumenim čekićem lagano dotjera na visinu špage. Ravnina se stalno provjerava libelom.
• Bočni oslonac: s jedne ili s obje strane ivičnjak se podupre betonskim klinom koji ide otprilike do trećine ili polovine njegove visine. Upravo taj klin sprečava da se ivičnjak s vremenom nagne.

Prije kopanja provjerite da li trasom prolaze podzemne instalacije: voda, plin, struja, telekomunikacije. Preduzeća koja upravljaju tim mrežama ih na zahtjev obilježe na terenu. Ako pri kopanju naiđete na plinsku cijev i osjetite miris plina, odmah se udaljite i nazovite 112.

Najčešći su betonski parkovski ivičnjaci, obično debljine otprilike 5 do 10 cm i visine oko 20 do 25 cm. Odgovaraju stazama, terasama i površinama oko kuće. Gdje će se parkirati auto, biraju se deblji komadi i čvršća posteljica. Putni ivičnjaci su masivniji i namijenjeni su cestama i parkiralištima s puno prometa.

Kameni ivičnjaci, recimo od granita, vrlo su otporni i izgledaju lijepo, ali su teži, manje su precizni po dimenzijama, pa i postavljanje i rezanje traju duže. Plastične baštenske trake služe samo da odvoje travnjak od šljunka ili malča. Popločanje po kojem se hoda ili vozi one ne mogu zadržati.

A u šta se ivičnjak polaže? Uz popločanje gotovo uvijek u beton. Polaganje samo u šljunak ima smisla kod čisto ukrasnih rubova u bašti, ali tada se ivičnjak lakše pomjeri ili prevrne.

Najjednostavnija je ravna linija na ravnom, čvrstom terenu, do kojeg se može doći tačkama, a beton ili šljunak dovesti kamionom. Posao je duži i skuplji kad ima:

• mnogo lukova i uglova, gdje ivičnjake treba rezati ili koristiti lučne komade,
• nagib i visinske razlike, pa visina ivičnjaka mora postepeno da se mijenja,
• loše tlo, recimo glinu ili nasip, koje treba zamijeniti šljunkom,
• uklanjanje starih ivičnjaka i betona,
• loš pristup, kad se materijal nosi ručno kroz kuću ili baštu,
• kamene ivičnjake umjesto betonskih.

Važno je i vrijeme. Beton ne bi trebalo ugrađivati na temperaturama otprilike ispod 5 °C niti na smrznuto tlo. Po vrućini se, opet, brzo suši, pa ga je dobro pokriti ili vlažiti.

Ivičnjak koji na dan postavljanja izgleda uredno može se nakon prve zime nagnuti. Uzrok je obično neka od ovih grešaka:

• nenabijena podloga: ivičnjak postepeno sjeda, a linija postaje valovita,
• nema bočnog oslonca: pod pritiskom popločanja i pri prelasku auta ivičnjak se izvije prema vani,
• previše mokar beton: ivičnjak u njemu „pliva“ i teško je održati visinu,
• pogrešna visina u odnosu na popločanje: uz kuću se stvaraju lokve ili voda teče prema fasadi,
• zanemarena voda: natopljena podloga gubi nosivost, a zimi je mraz pomjera,
• prerano opterećenje: nabijanje popločanja vibro pločom odmah pored svježeg betona.

U praksi se često štedi baš na betonskom klinu sa strane travnjaka. To je najmanje vidljiv, ali jedan od najvažnijih dijelova cijelog posla.

Ako je riječ o baštenskoj stazi ili terasi po kojoj ne idu auta, ivičnjake možete postaviti i sami. Trebaju vam ašov, špaga, kočići, libela, gumeni čekić, ručni ili vibro nabijač i mješalica ili kanta za beton. Ivičnjaci su teški, zato ih dižite ispravljenih leđa i radije u dvoje. Kad režete brusilicom, nosite zaštitne naočale, zaštitu za uši i masku, a prašine je manje ako režete uz vodu.

1. Provjeriti trasu podzemnih instalacija.
2. Zabiti kočiće na krajevima trase i zategnuti špagu na visini gornje ivice ivičnjaka, uzimajući u obzir pad.
3. Iskopati kanal do potrebne dubine, malo širi od ivičnjaka.
4. Nabiti dno kanala, po potrebi dodati šljunak i ponovo nabiti.
5. Zamiješati zemljovlažni beton prema uputstvu proizvođača suhe mješavine.
6. Razastrti betonsku posteljicu u dužini dva do tri ivičnjaka.
7. Položiti ivičnjak i gumenim čekićem ga dotjerati na visinu špage.
8. Provjeriti libelom ravninu i nastavak na prethodni komad.
9. Ostaviti između komada malu, ujednačenu fugu.
10. Napraviti bočni betonski oslonac i zagladiti ga mistrijom.
11. Pustiti beton da se stvrdne i ne opterećivati ga dok to proizvođač ne dozvoli.
12. Zatrpati kanal zemljom sa strane travnjaka i nastaviti s polaganjem popločanja.

Pri preuzimanju polako prođite cijelom linijom i pogledajte je i sa strane: pod niskim uglom nepravilnosti se lakše vide. Provjerite:

• da li je linija ravna, odnosno lukovi glatki, bez zubaca i skokova,
• da li se gornje ivice susjednih komada nastavljaju bez stepenica,
• da li visina ivičnjaka odgovara planiranoj visini popločanja i terena,
• da li pad odvodi vodu od kuće i da li se negdje stvaraju lokve,
• da li su fuge između komada ujednačene,
• da li je bočni betonski oslonac neprekinut i da li se ivičnjak pomjera kad ga pritisnete,
• da li su rezovi čisti, a uglovi spojeni bez većih razmaka,
• da li je okolina očišćena, bez ostataka betona na popločanju i ivičnjacima.