Varenje bitumenske trake plamenom na vertikalnu površinu, jedan sloj

Vertikalna bitumenska izolacija ima jedan glavni zadatak: spriječiti da voda ili vlaga iz tla prodre u zid. Na krovu sprečava da voda koja se sliva po površini zateče iza hidroizolacije uz zid ili atiku. Tipična mjesta su:

• vanjski zidovi podruma i suterena prije zatrpavanja zemljom,
• temeljne trake i sokl kuće, gdje se vertikalna izolacija nastavlja na horizontalnu izolaciju ispod zida,
• unutrašnja strana atike ravnog krova, gdje se krovna izolacija podiže prema gore,
• spoj terase ili balkona sa zidom kuće,
• potporni zidovi, bunari, šahtovi i septičke jame s vanjske strane.

Zašto baš plamenom? Zavarena traka se spaja s podlogom po cijeloj površini, ispod nje ne ostaju šupljine kroz koje bi voda putovala, a bitumen u spojevima se stopi u jednu cjelinu. Kada je posao dobro urađen, od pojedinačnih traka nastaje neprekinut sloj bez slabih tačaka na spojevima. Na terenu se ovakve trake često zovu i "kondor" ili jednostavno "varena ljepenka", iako se danas koriste različiti proizvodi.

Kada je jedan sloj dovoljan

Jedan sloj zavarene trake obično se koristi protiv zemljane vlage i protiv vode koja ne pritišće, nego se slije prema dolje i odvede je drenaža ili propusni nasip. Isto tako je najčešće dovoljan kod podizanja krovne izolacije na atiku, ako to odgovara slojevima krova. Ako kuća stoji na glinovitom tlu, gdje se poslije kiše voda zadržava oko temelja, ili ako nivo podzemne vode doseže do poda podruma, riječ je o vodi pod pritiskom. Tada se obično predviđaju dva sloja, drugi sistem ili vodonepropusni beton. O tome odlučuje projektant na osnovu podataka o tlu i vodi na parceli, a ne majstor na licu mjesta. Ako niste sigurni kakva voda djeluje oko vaše kuće, pitajte prije nego što počne varenje.

Postupak se razlikuje zavisno od toga da li se radi o zidu podruma u građevinskoj jami ili o atici na krovu, ali princip je isti.

1. Provjeriti podlogu: mora biti čvrsta, suha, ravna, bez oštrih izbočina, ostataka maltera i prašine. Ivice se zaobljavaju ili obaraju.
2. Izvesti holkel, odnosno kosi ili zaobljeni prijelaz u uglu između horizontalne i vertikalne površine, od maltera ili od gotovog klina. Tako traka ne prelazi preko oštrog ugla od 90 stepeni.
3. Premazati podlogu hladnim bitumenskim premazom (prajmerom) i ostaviti ga da se osuši prema uputi proizvođača, obično nekoliko sati.
4. Isjeći trake na dužinu koja odgovara visini zida, s dodatkom za preklop na horizontalnu površinu i za završetak na vrhu.
5. Traku namotati, prisloniti dolje uz zid, zagrijavati donju stranu trake i podlogu te traku postepeno odmotavati prema gore. Pritiskati je valjkom ili gladilicom da prione cijelom površinom.
6. Kod viših zidova traku na vrhu privremeno ili trajno mehanički pričvrstiti, da ne klizi dok je topla.
7. Variti bočne preklope tako da na rubu iscuri tanka neprekinuta traka bitumena, obično oko pola centimetra.
8. Obraditi unutrašnje i vanjske uglove, prodore cijevi i ankera dodatnim zakrpama od iste trake.
9. Gornju ivicu završiti završnom ili pritisnom lajsnom, pričvrstiti je tiplovima i razmak iznad lajsne zatvoriti trajno elastičnim kitom koji je pogodan za bitumen.
10. Pregledati spojeve i fotografisati gotovu površinu prije nego što je prekrije zaštitni sloj.

Spoj s horizontalnom izolacijom

Najosjetljiviji dio vertikalne izolacije je njen donji dio, gdje se susreće s izolacijom ispod temelja ili na krovu. Horizontalna traka se obično podigne na zid barem nekoliko centimetara, a vertikalna traka je prekrije, ili obrnuto, zavisno od redoslijeda radova. Bitno je da preklop ima dovoljnu širinu, približno 10 do 15 cm, i da je zavaren bez prekida. Kod podruma se često dešava da horizontalna izolacija viri ispod temeljne ploče tek malo i da je puna blata. Takav rub treba očistiti, osušiti i premazati prajmerom, inače se vertikalna traka zalijepi samo za prljavštinu.

Veliki dio problema s vertikalnom izolacijom nastaje prije nego što se plamenik i upali. Prije dolaska izolatera trebalo bi pripremiti sljedeće:

• zid je završen, beton ili malter je imao dovoljno vremena da sazrije i osuši se prema uputi proizvođača, jer svjež beton sadrži mnogo vode i traka na njemu ne drži,
• kod podruma je iskop dovoljno širok da se uz zid može sigurno stajati i raditi plamenikom, a kosine ili podgrada jame su osigurane od obrušavanja,
• kod atike postoji skela ili siguran pristup i zaštita od pada,
• iz blizine su uklonjeni zapaljivi materijali, prije svega stiropor, drvo, folije i ambalaža,
• prodori cijevi, kanalizacije i kablova su postavljeni unaprijed, jer je naknadno bušenje kroz gotovu izolaciju uvijek slaba tačka,
• jasno je čime će se izolacija zaštititi nakon završetka i ko će to uraditi.

Vrijeme igra veliku ulogu. Na kiši, u magli i na orošenoj podlozi ne može se variti, jer se voda ispod trake pretvara u paru i stvara mjehure. Na niskim temperaturama bitumen je tvrđi i traka pri savijanju puca, zato proizvođači navode minimalnu temperaturu ugradnje. Trake modifikovane SBS-om uglavnom se mogu ugrađivati i po hladnijem vremenu od običnih oksidiranih traka, ali i kod njih važi podatak iz tehničkog lista.

Za vertikalne površine danas se gotovo isključivo koriste modifikovane bitumenske trake namijenjene varenju, debljine obično oko 4 mm. Razlike su uglavnom u vrsti bitumena, u nosivom ulošku i u obradi površine.

Vrsta bitumena

• SBS modifikovani bitumen (elastomerni) je elastičan, dobro podnosi pomjeranja podloge i niske temperature, pa se za zidove i detalje bira najčešće,
• APP modifikovani bitumen (plastomerni) bolje podnosi visoke temperature i sunce, ali je krući i manje se uklapa u uglove i neravan zid,
• oksidirani bitumen je najjeftinija i najmanje elastična grupa, pa se za varenje na vertikalne površine koristi tek izuzetno.

Nosivi uložak

Uložak određuje čvrstoću i rastezljivost trake. Poliesterski filc je elastičan i otporan na kidanje, pa se kod podruma i na mjestima gdje se objekat može pomjerati daje mu prednost. Stakleni voal ili staklena tkanina dimenzionalno su stabilniji, ali pri pomjeranju podloge mogu prije puknuti. Traka sa staklenim nosačem ima smisla tamo gdje je podloga stabilna i ne prijeti slijeganje.

Površina trake

Traka sa sitnim posipom ili tankom folijom na površini pogodna je ispod zemlje i ispod termoizolacije. Za atiku koja ostaje na suncu koristi se traka s krupnijim posipom od škriljca, koji štiti bitumen od UV zračenja, ili se izolacija prekrije limenom opšivkom. Ako traka ostane na suncu bez zaštite, bitumen s vremenom stari i puca.

Kada je bolje ne variti

Tamo gdje se u blizini nalazi termoizolacija od stiropora, drvene konstrukcije ili PVC okviri prozora i vrata, otvoren plamen predstavlja rizik. Stiropor se na toploti topi i prijeti požar. Na takvim mjestima koriste se samoljepljive bitumenske trake, hladni bitumenski premazi ili se redoslijed radova prilagodi tako da se vari prije postavljanja izolacije. Kod sokla kuće s fasadnom izolacijom ovo je često pitanje i rješava se prije početka radova.

U cjenovniku postoji posebna stavka za varenje jednog sloja bitumenske trake na horizontalnu površinu. Materijal je često isti, ali je rad na zidu drugačiji i sporiji. Razlike ukratko:

• na horizontalnoj površini cijela rolna se odmotava odjednom i pritiska nogom ili valjkom, a na zidu se radi s isječenim komadima, od kojih se svaki posebno zagrijava i pritiska,
• na zidu djeluje gravitacija, topla traka teži da sklizne i odlijepi se na gornjem rubu, pa joj treba mehaničko pričvršćenje i završna lajsna,
• na zidu ima više spojeva, uglova i prodora po kvadratnom metru, a svaki detalj traži vrijeme i iskustvo,
• radnik radi u nezgodnom položaju, u jami ili na skeli, i teže vidi da li je bitumen u spoju pravilno iscurio,
• na horizontalnoj površini voda stoji i izolacija je najviše opterećena na spojevima, dok se na zidu voda sliva, pa je presudan pravilan redoslijed preklopa i dobar završetak na vrhu,
• vertikalnu izolaciju treba odmah po završetku zaštititi od oštećenja pri zatrpavanju, dok je horizontalna obično prekrivena betonom, estrihom ili drugim slojem.

U praksi to znači da kod izolacije podruma predračun sadrži obje stavke: horizontalnu površinu ispod ili na temeljnoj ploči i vertikalnu površinu po obodu zidova. Kod ravnog krova velika površina je horizontalna, a vertikalni dio čini samo traka uz atike i zidove, ali upravo se tu najčešće odlučuje da li će krov prokišnjavati. Vertikalnu površinu mjerite po cijeloj razvijenoj visini, uključujući preklop na horizontalni dio i završetak, a ne samo do vrha terena.

Obim posla na vertikalnoj površini ne zavisi samo od broja kvadratnih metara. Na zahtjevnost najviše utiče sljedeće:

• visina zida, jer kod viših zidova traku treba nastavljati ili pričvršćivati i radi se sa skele,
• broj uglova, uvlačenja, stubova i prodora, jer je ravan dugačak zid mnogo jednostavniji od razuđenog tlocrta,
• stanje podloge, jer stari zid od kamena ili cigle bez izravnavajućeg sloja treba prvo omalterisati ili izgletovati,
• uklanjanje stare izolacije, ostataka premaza i zemlje kod sanacije,
• pristup, jer uzak iskop uz susjedovu ogradu ili atika bez skele znatno usporavaju rad,
• blizina zapaljivih materijala i prozora, koje treba zaštititi ili riješiti drugom tehnologijom,
• vrijeme, jer se po vlazi i hladnoći rad prekida.

Kod sanacije stare kuće često se dešava da najviše vremena oduzmu upravo iskopavanje, čišćenje i izravnavanje zida, a samo varenje je onda brže. Kod novogradnje s ravnim betonskim zidom ili zidom od blokova situacija je obrnuta.

Vertikalna hidroizolacija je u sredini lanca radova i njen kvalitet zavisi od toga koliko se dobro dogovore pojedini majstori.

• sa zidarima i betonirima: ravna podloga, zaobljene ivice, holkel u uglu i dovoljno sazreo beton,
• s vodoinstalaterima i električarima: sve prodore postaviti unaprijed, najbolje sa zaptivnom manžetnom ili prirubnicom na koju se traka može nastaviti,
• s onima koji rade termoizolaciju podruma: ljepilo za perimetarske ploče mora biti pogodno za bitumen, jer ljepila s rastvaračima oštećuju bitumen,
• s onim ko zatrpava iskop: nasip tek nakon provjere izolacije, bez kamenja direktno uz zid i u slojevima,
• na krovu s limarom: limena opšivka atike mora prekriti gornji završetak izolacije tako da voda ne može zateći iza trake.

U stambenoj zgradi, na primjer kod izolacije podruma ili krova, radovi se dogovaraju s upraviteljem zgrade i etažnim vlasnicima, koji o njima odlučuju. Dobro je unaprijed dogovoriti termine, pristup podrumu i krovu te ko pokriva koji dio zajedničkih površina.

Greške u vertikalnoj izolaciji su podmukle, jer ih nakon zatrpavanja niko ne vidi. Pokažu se tek vlažnim mrljama, izbijanjem soli ili buđi u podrumu, ponekad i nakon više godina.

• podloga bez prajmera ili prašnjava, pa traka drži samo za površinu i s vremenom se ljušti,
• nedovoljno zagrijavanje, pa se traka zalijepi samo tačkasto i iza nje nastanu kanalići za vodu,
• pregrijavanje, pa izgori nosivi uložak, bitumen iscuri i traka na tom mjestu izgubi čvrstoću,
• nedostaje mehanički završetak na vrhu, pa se traka odlijepi, savije i voda se sliva iza izolacije,
• gornja ivica izolacije ispod nivoa terena, pa voda sa sokla zateče iza nje, a izolacija bi u pravilu trebalo da završava iznad terena,
• oštar ugao bez holkela, pa traka u uglu ne naliježe i pri slijeganju se pocijepa,
• kratki ili pogrešno okrenuti preklopi, pa voda uđe u spoj,
• prodori obloženi samo kitom, koji s vremenom otvrdne i odlijepi se,
• nasip s građevinskim šutom i kamenjem direktno na traku bez zaštitnog sloja,
• jedan sloj tamo gdje djeluje voda pod pritiskom.

Zaštita izolacije nakon završetka je poseban, ali neophodan posao. Ispod zemlje se obično postavlja čepasta folija sa čepovima okrenutim prema zemlji, perimetarske ploče ili drugi zaštitni sloj. Zatrpava se u slojevima i pažljivo nabija, da se izolacija ne pomjeri i ne probuši.

Samo varenje je gotovo čim se traka ohladi, obično za nekoliko minuta. Ukupno trajanje radova ipak zavisi od pripreme. Prajmeru prema uputi proizvođača treba od nekoliko sati do otprilike jednog dana da se osuši, po hladnom i vlažnom vremenu i duže. Svjež malter ili izravnavajući sloj mora se osušiti prije nanošenja prajmera. Beton novih zidova treba vremena da iz njega ispari višak vlage, obično nekoliko sedmica.

Na vertikalnoj površini dnevno se uradi manje metara nego na horizontalnoj, jer ima više detalja. Kod kuće jednostavnog tlocrta i ravnog zida podrum je često izolovan za nekoliko dana, a kod razuđenog tlocrta i starog zida treba računati na duže vrijeme. Nemojte zatrpavati odmah po završetku, nego prvo neka se izolacija pregleda i fotografiše.

O sigurnosti: pri radu s otvorenim plamenom na licu mjesta mora biti aparat za gašenje, a nakon završetka mjesto se još neko vrijeme provjerava da negdje ne tinja ostatak materijala. Boce s propanom ne ostavljaju se u iskopu, gdje se teži plin skuplja pri dnu. Ako osjetite miris plina ili izbije požar, napustite mjesto i pozovite 112 ili vatrogasce na 123.

Samo varenje plamenom na zidu prepustite izolaterima. Rad s plamenikom u iskopu ili na skeli je rizičan, a greška se teško otkrije. Pripremom podloge ipak možete znatno pomoći ekipi i istovremeno biti sigurni da izolacija ima za šta da se drži.

1. Otkopati zemlju uz zid do dogovorene dubine samo u obimu koji je siguran, a dublji iskop prepustiti firmi koja radi podgradu.
2. Očistiti zid od zemlje, starih premaza i labavih dijelova čeličnom četkom i ostaviti ga da se osuši.
3. Ukloniti izbočine maltera i zaobliti oštre ivice.
4. Popuniti veće rupe i fuge reparaturnim malterom i ostaviti ga da sazrije prema uputi proizvođača.
5. Pomesti ili usisati prašinu s površine zida i s horizontalnog ruba temelja.
6. Premazati zid bitumenskim prajmerom četkom ili valjkom u ravnomjernom tankom sloju, i to samo uz dogovor s izolaterom o vrsti prajmera.
7. Ostaviti prajmer da se osuši prema tehničkom listu i zaštititi ga od kiše i prašine.
8. Ukloniti iz okoline stiropor, drvo i druge zapaljive materijale.

Preuzimanje obavite prije nego što se izolacija prekrije. Prođite zid cijelom dužinom i rubove spojeva oprezno probajte tupom špahtlom, ne smiju se podići. Pri preuzimanju provjerite:

• traka je zavarena cijelom površinom, bez mjehura, nabora i odignutih rubova,
• na bočnim spojevima vidi se neprekinuta traka iscurjelog bitumena,
• preklopi su dovoljno široki i postavljeni tako da voda teče preko njih, a ne u njih,
• u uglu postoji holkel i traka u njemu naliježe bez šupljine,
• uglovi i prodori su dopunjeni zakrpama i čvrsto spojeni,
• donji preklop na horizontalnu izolaciju je neprekinut i zavaren,
• gornja ivica je završena lajsnom, pričvršćena i zatvorena kitom,
• izolacija završava iznad nivoa budućeg terena ili ispod limene opšivke atike,
• na traci nema progorjelih mjesta ni mehaničkih oštećenja,
• imate fotografije cijele površine i detalja te podatke o ugrađenoj traci.