Akrilno brtvljenje, kitanje oko podnih lajsni

Glavni razlog je izgled. Lajsna s ispunjenom gornjom fugom izgleda kao dio zida, neravnine žbuke se izgube i linija uz rub prostorije je čista. Drugi razlog je praktičan: u otvoreni procjep ulaze prašina, pijesak s obuće i sitni kukci, a usisavačem se to odande teško izvlači.

U pravilu se kita samo gornja fuga između lajsne i zida. Kod plutajućeg poda (laminat, vinil s klik-sustavom, drvene lamele) fuga između lajsne i poda se ne kita. Pod se mora slobodno širiti i skupljati s promjenama temperature i vlage, a kit bi ga uz lajsnu "zalijepio". U praksi to završi potrganim kitom ili odignutom lajsnom. Kod keramičkih pločica ili lijepljenih podova donja fuga se ponekad kita, ali tada se materijal bira prema tome može li na to mjesto dospjeti voda.

Akril i silikon u kartuši izgledaju slično, ali svaki je namijenjen nečem drugom.

• Akrilni kit je tek blago elastičan, može se bojati, dobro prianja na žbuku, gipskarton, drvo i obojenu plastiku te se lako zaglađuje vodom. Namijenjen je suhim prostorijama: dnevnom boravku, spavaćoj sobi, hodniku.
• Sanitarni silikon je elastičniji i bolje podnosi vodu, ali se obično ne može bojati. Ide tamo gdje se uz lajsnu vrlo često briše mokrim mopom ili gdje može prskati voda, primjerice u kupaonicu ili uz tuš-kabinu.

Akril dakle nije vodonepropusna barijera. Uobičajeno brisanje poda izdržat će, ali voda koja stoji s vremenom ga razmekša. Ako je lajsna od nauljenog drva ili plastična u boji drva, bijeli akril će se vidjeti. Tada se bira kit u odgovarajućoj nijansi ili se kita samo tamo gdje je procjep zaista vidljiv.

Najjednostavnija je situacija nova lajsna uz svježe obojen, ravan zid: fuga je tanka i ujednačena, dovoljan je jedan potez i zaglađivanje. Više vremena traži:

• stara fuga s popucalim kitom ili ostacima boje, koju treba najprije izrezati i očistiti,
• neravan zid, uz koji je fuga mjestimično široka nekoliko milimetara pa se kit nanosi u dva navrata,
• razvedena prostorija s puno kutova, dovratnika i cijevi grijanja,
• tamna lajsna uz svijetli zid, gdje se fuga mora vući vrlo precizno ili uz traku za maskiranje,
• zahtjev da se fuge nakon sušenja prebojaju.

Ako je fuga šira nego što jedan sloj može ispuniti, u dubinu se najprije utisne pjenasti kordon (okrugla pjenasta vrpca), a kit se nanosi tek preko njega. Akril se pri sušenju malo skuplja, pa se debela "kobasica" kita često ulegne ili napukne.

Ovaj posao možete obaviti i sami. Trebaju vam pištolj za kit, kartuša akrila, nož, vlažna spužva i malo strpljenja. Radite na sobnoj temperaturi, a najnižu temperaturu primjene većina proizvođača navodi na pakiranju.

1. Izrezati nožem stari popucali ili odvojeni kit i ukloniti boju koja se ljušti.
2. Usisati fugu, prebrisati je blago vlažnom krpom i pustiti da se osuši.
3. Po potrebi zalijepiti traku za maskiranje na zid i na lajsnu, tik uz fugu.
4. Odrezati vrh kartuše ukoso tako da otvor odgovara širini fuge.
5. U široke fuge najprije utisnuti pjenasti kordon.
6. Nanositi kit jednim ravnomjernim potezom na dionici od otprilike jednog do dva metra, bez zaustavljanja pištolja.
7. Odmah zagladiti fugu navlaženim prstom ili plastičnom špatulom u blago udubljen oblik.
8. Obrisati višak kita vlažnom spužvom dok se ne osuši i skinuti traku dok je kit još mokar.
9. Nastaviti sljedećom dionicom i u kutovima se nadovezati na prethodni potez.
10. Pustiti kit da se osuši prema uputama proizvođača, obično od nekoliko sati do jednog dana, i tek ga onda prebojati.

U praksi se stalno ponavljaju isti problemi:

• Kitanje na prašinu ili vlagu. Kit se drži samo za sloj nečistoće i nakon nekoliko tjedana se odlijepi.
• Previše kita odjednom. Debeo sloj se sporo suši, puca, a fuga izgleda kao istisnuta pasta umjesto čistog prijelaza.
• Nezaglađen kit. Ostanu grudice, tragovi zaustavljanja pištolja i hrapava površina na kojoj se hvata prljavština.
• Kitanje donje fuge kod plutajućeg poda. Pod gubi prostor za rad, a kit se kida.
• Akril u mokrom prostoru. Uz tuš ili kadu kit omekša, pocrni i otpada.
• Bojanje prije nego što se kit osuši. Boja na svježem akrilu puca, a na fugi ostaju mrlje.

Gotovu fugu pogledajte pod bočnim svjetlom, primjerice uz svjetiljku položenu na pod. Tako se vidi svaka neravnina.

• fuga je ispunjena cijelom duljinom, bez prekida i rupa,
• površina kita je glatka, ujednačene širine i bez grudica,
• na lajsni ni na zidu nema osušenih mrlja kita,
• u kutovima i uz dovratnike potezi se čisto nadovezuju,
• kit prianja s obje strane i ne odvaja se kad ga pritisnete prstom,
• donja fuga kod plutajućeg poda ostala je slobodna,
• u mokrim zonama korišten je silikon, a ne akril,
• obojena fuga ima ujednačenu nijansu i nema pukotina.