Polaganje električnog podnog grijanja (grijaća mreža)

Kabel u mreži se zagrijava kad kroz njega prolazi struja i predaje toplinu ljepilu i pločicama. Budući da je cijeli sloj tanak, obično samo nekoliko milimetara, pod brzo reagira. Nakon uključivanja toplinu pod nogama osjetite puno prije nego kod debelog estriha s cijevima.

Temperiranje poda ili glavno grijanje

U kupaonici mreža uglavnom služi za temperiranje, dakle da pločice ne budu hladne. Prostoriju pritom grije i radijator ili kupaonski radijator za ručnike. U dobro izoliranoj kući mreža može biti i glavni izvor topline. Tada snagu po kvadratnom metru i ukupnu potrošnju treba odrediti prema toplinskim gubicima, a ne odokativno. Mreže se proizvode u različitim snagama, uobičajeno otprilike od 100 do 200 W/m². Veća snaga bira se tamo gdje pod stvarno treba grijati prostor, manja tamo gdje se radi samo o udobnosti.

Jednožilni i dvožilni kabel

Kod dvožilnog kabela iz mreže izlazi samo jedan hladni priključni vod, odnosno negrijaći kabel koji vodi do termostata. Polaganje je jednostavnije jer se mreža ne mora vraćati na početak. Jednožilna mreža ima priključak na oba kraja, pa je treba rasporediti tako da se oba kraja nađu kod termostata. U maloj kupaonici s puno kutova to je nepotrebna komplikacija, zato se danas češće polaže dvožilna.

Kada mreža nije dobar izbor

Ako želite grijati veliku površinu cijele kuće i imate dizalicu topline ili plinski bojler, toplovodno podno grijanje u pogonu je obično isplativije. Mreža je prije svega namijenjena za pločice i kamen. Ispod laminata, parketa ili vinila češće se koriste grijaće folije, ili se mreža zalije u samonivelirajuću masu pa se tek na nju polaže podna obloga. Tada treba poštovati najvišu temperaturu koju za oblogu dopušta njezin proizvođač.

Samo polaganje mreže je brz posao. Kvaliteta rezultata ipak u velikoj mjeri ovisi o onome što je napravljeno prije.

Podloga

Podloga mora biti čvrsta, suha, ravna i bez prašine. Stare pločice ponekad se mogu ostaviti ako dobro drže i ne zvuče šuplje, ali ih treba izbrusiti i premazati kontaktnim premazom. Veće neravnine izravnavaju se masom još prije mreže. Kabelu ne odgovara da se u udubljenjima nakuplja ljepilo, a na izbočinama da ga prekriva samo tanak sloj.

Izolacija ispod mreže

Ako je ispod poda negrijani prostor, podrum ili pod na tlu bez izolacije, velik dio topline odlazi prema dolje. Pod se tada sporo zagrijava, a potrošnja raste. U takvom slučaju isplati se položiti tanke toplinsko-izolacijske ploče namijenjene za ispod pločica, primjerice XPS s cementnim slojem. Kod međukatne konstrukcije između dva grijana stana to uglavnom nije nužno, no i tu izolacija skraćuje vrijeme zagrijavanja.

Što električar i vodoinstalater moraju napraviti prije

• Kutija za termostat mora biti ugrađena u zid, u pravilu izvan dosega prskanja vode, i do nje mora voditi napojni vod iz razdjelnika.
• Iz donjeg dijela kutije u pod mora ići utor sa zaštitnom cijevi za podni osjetnik i utor za hladni priključni vod.
• Vodovodne i odvodne cijevi u podu moraju biti gotove, ispitane i zalivene, kako se iznad njih više ne bi bušilo ni štemalo.
• Kanalica za tuš, odvod i eventualna kada moraju imati jasno određeno mjesto, jer se ispod njih mreža ne polaže.

Plan površine

Mreža se bira prema slobodnoj površini, a ne prema dimenzijama prostorije. Od površine kupaonice oduzimaju se kada, tuš kada, WC školjka, fiksni ormarić ispod umivaonika i pojas uz zidove. Ispod namještaja bez nogu, kuhinjskog elementa ili ugradbenog ormara kabel ne smije biti. Toplina bi se ispod njih zadržavala, kabel bi se pregrijavao, a namještaj bi trpio. Većina proizvođača preporučuje odmak od zidova i fiksnih predmeta od nekoliko centimetara, a točnu udaljenost navodi uputa.

Ako živite u stambenoj zgradi, provjerite s električarom podnose li glavni osigurač i priključak stana još jedno trošilo. Ako vam treba veća priključna snaga, to se rješava s operatorom distribucijskog sustava. Kod radova koji zadiru u zajedničke dijelove zgrade razgovarajte i s upraviteljem zgrade, odnosno suvlasnicima. Uobičajena obnova poda u unutrašnjosti stana u pravilu ne traži posebnu dozvolu, ali kod veće preinake opseg radova treba provjeriti prema važećim propisima o gradnji u nadležnom upravnom tijelu.

Mjerenje prije polaganja

Još prije razmotavanja mreže na podu mjeri se otpor grijaćeg vodiča i otpor izolacije. Vrijednosti se uspoređuju s podatkom na natpisnoj pločici i upisuju u jamstveni list. To prvo mjerenje dokazuje da je mreža iz trgovine stigla ispravna. Bez njega se kod reklamacije teško dokazuje kada je kabel oštećen.

Predpremaz i razmotavanje mreže

Podloga se premaže predpremazom koji izjednačava upijanje i poboljšava prianjanje samoljepljive mrežice. Kad se osuši, mreža se razmotava od mjesta gdje izlazi hladni priključni vod. Uz zid se mrežica zareže, mreža okrene i nastavlja u suprotnom smjeru. Reže se uvijek samo mrežica, nikada grijaći kabel. Ako treba zaobići kut ili odvod, kabel se može pažljivo odvojiti od mrežice i voditi slobodno, pričvršćen trakom.

Pravila za vođenje kabela

• Kabel se ne smije križati niti dodirivati sam sebe.
• Razmaci između petlji moraju ostati jednaki, inače nastaju topliji i hladniji pojasevi.
• Kabel se ne savija pod oštrim kutom i ne vodi se preko dilatacijskih reški.
• Spoj između grijaćeg i hladnog kabela u pravilu se polaže u pod i zalijeva, a ne u zid.
• Hladni priključni vod mora biti dovoljno dug da dosegne kutiju termostata bez nastavljanja.

Podni osjetnik

Osjetnik temperature umeće se u savitljivu zaštitnu cijev zatvorenog kraja. Cijev vodi iz zida u pod i završava otprilike na sredini između dvije petlje kabela, u pravilu nekoliko desetaka centimetara od zida. Osjetnik ne smije dodirivati kabel, inače mjeri temperaturu kabela, a ne poda. Zahvaljujući cijevi oštećeni osjetnik kasnije se može izvući i zamijeniti bez razbijanja pločica.

Drugo mjerenje, fotografije i skica

Nakon polaganja oba se otpora ponovno izmjere. Tada je vrijeme za nekoliko fotografija iz različitih kutova i skicu s položajem kabela, spoja i osjetnika. Kad za nekoliko godina budete bušili pod zbog graničnika vrata ili učvršćivanja ormarića, ta će vam skica uštedjeti puno muke.

Izravno u ljepilo za pločice

Kod ovog načina ljepilo se nanosi izravno na mrežu i u njega se polažu pločice. Sloj je najniži, ali postoji kvaka. Nazubljena gladilica lako zapne za kabel i ošteti ga. Osim toga teško je osigurati da kabel bude potpuno obavijen i da ispod pločica ne ostanu zračni džepovi. Zato se ovaj način koristi uglavnom na manjim površinama i kod iskusnog keramičara, s fleksibilnim ljepilom namijenjenim za podno grijanje, u pravilu klase C2 S1.

Najprije sloj mase, zatim pločice

U praksi se češće bira postupak u dva koraka. Mreža se najprije zalije samonivelirajućom masom koja kabel prekrije ravnomjerno i bez zraka. Sloj je prema uputi proizvođača obično nekoliko milimetara iznad kabela. Kad se stvrdne, nastaje ravna i čvrsta podloga, a keramičar lijepi pločice bez opasnosti da ošteti kabel. Toplina se širi ravnomjernije i pločice bolje drže.

Gdje ide hidroizolacija

U kupaonici, osobito u tušu s kanalicom, pod mora biti zaštićen hidroizolacijom. Uobičajeno je položiti mrežu, zaliti je masom i tek na taj sloj nanijeti hidroizolacijski premaz s trakama u kutovima. Neki proizvođači sustava dopuštaju i drugačiji redoslijed. Odlučuje uputa konkretnog sustava i to da ljepilo, masa i hidroizolacija budu međusobno usklađeni. Kod bušenja kroz hidroizolaciju i iznad kabela vrijedi jedno: najprije pogledati skicu.

Grijaća mreža je električno trošilo trajno spojeno na mrežu. Spajanje na instalaciju, osiguranje i zaštitu smije izvesti samo ovlašteni električar. Tu spada i zaštitna strujna sklopka, poznata kao FID sklopka, koja je u kupaonici nužna, te ispravan smještaj termostata s obzirom na zone kupaonice. Električar nakon spajanja obavlja ispitivanje i izdaje zapisnik o ispitivanju instalacije. Spremite ga zajedno s jamstvenim listom mreže.

Koji termostat odabrati

Termostat bi trebao imati podni osjetnik, čak i ako mjeri i temperaturu zraka. Kod pločica se namješta ugodna temperatura poda, a kod drvenih ili vinilnih obloga poštuje se najviša temperatura površine prema njihovom proizvođaču, često znatno niža. Programabilni termostat može zagrijati pod ujutro i navečer, kad ste kod kuće, a ostatak vremena ostaviti ga hladnijim. Ako imate dvotarifno brojilo, isplati se program prilagoditi razdoblju niže tarife. Detalje o tarifnom modelu daje vaš opskrbljivač električnom energijom.

Zašto ovo nije posao za samostalnu montažu

Električna grijaća mreža nije pogodna za samostalnu ugradnju od početka do kraja. Spajanje i mjerenja mora obaviti stručnjak. Tijekom polaganja pazite da nitko ne hoda po položenoj mreži u radnoj obući i da se na nju ne stavljaju kante ni ljestve.

Zahtjevnost, a time i opseg posla, mogu se znatno razlikovati između dvije kupaonice iste površine.

• Jednostavan oblik. Pravokutna slobodna površina bez istaka brzo se pokriva, mreža se samo razmota i okrene.
• Puno kutova i prepreka. Odvodi, vertikale, niše i kosi zidovi znače puno rezanja mrežice i ručnog vođenja kabela.
• Stanje podloge. Ravan i čvrst beton dovoljno je premazati. Stare pločice treba provjeriti i obraditi, a neravnu podlogu izravnati.
• Izolacijske ploče. Ako ispod mreže treba položiti izolaciju, dodaje se još jedan sloj i vrijeme za lijepljenje.
• Nema pripreme u zidu. Kad nema kutije za termostat ni utora za osjetnik, mora se štemati u gotov zid.
• Visina slojeva. Kod pragova i susjednih podova treba unaprijed provjeriti stane li novi sloj i hoće li se vrata otvarati.
• Mala površina. I u malom WC-u treba obaviti sva mjerenja i podešavanja, pa je posao po kvadratnom metru razmjerno zahtjevniji.

• Kabel oštećen pri lijepljenju. Zub gladilice ili oštar rub pločice zareže izolaciju. Grijanje ponekad radi sve dok vlaga ne izazove isključivanje FID sklopke. Zato se mjeri i nakon zalijevanja i nakon polaganja pločica.
• Osjetnik bez zaštitne cijevi ili na kabelu. Termostat isključuje prerano i pod ostaje hladan, ili se pokvareni osjetnik ne može zamijeniti.
• Zrak ispod kabela. Na mjestima gdje kabel nije obavijen, on se pregrijava. To može skratiti vijek trajanja i izazvati pukotine u ljepilu.
• Mreža ispod namještaja. Ispod ormarića bez nogu toplina se zadržava, namještaj se deformira, a kabel trpi.
• Prerano uključivanje. Ako se grije prije nego se ljepilo ili masa stvrdnu, suše se neravnomjerno i pločice se mogu odvojiti ili popucati u fugama.
• Nema izolacije iznad hladnog prostora. Pod se dugo zagrijava, a potrošnja je veća nego što je vlasnik očekivao.
• Spoj u zidu ili prekratak priključni vod. Nastavljanje kabela izvan poda kasnije je čest izvor kvarova i većina proizvođača ga ne preporučuje.
• Nema skice. Nakon nekoliko godina netko buši pod naslijepo i probije kabel. Popravak tada mora obaviti stručnjak, a često se skida dio pločica.

Polaganje mreže, mjerenja i spajanje prepustite stručnjacima. Puno pripremnih poslova ipak možete obaviti sami i tako ekipi olakšati rad. Ne dirajte električnu instalaciju, a ako pri skidanju starih slojeva naiđete na kabele ili cijevi, zaustavite se i pozovite majstora.

1. Isprazniti prostoriju i zaštititi susjedne podove i vrata od prašine.
2. Skinuti stare podne obloge i ostatke ljepila, ako se podloga ne zadržava.
3. Kod starih pločica koje ostaju lupkanjem provjeriti zvuče li negdje šuplje i ta mjesta označiti.
4. Ravnom letvom provjeriti ravnost poda i zapisati veća udubljenja.
5. Nacrtati tlocrt prostorije s kadom, tušem, WC-om i fiksnim namještajem te izračunati slobodnu površinu.
6. Označiti na zidu željeno mjesto termostata i dogovoriti ga s električarom.
7. Izmjeriti visinu praga i vrata i zapisati koliko prostora ima za nove slojeve.
8. Dogovoriti redoslijed električara, vodoinstalatera i keramičara i sve upisati u kalendar.
9. Pod usisati neposredno prije dolaska ekipe.

Predpremaz, polaganje mreže u uobičajenoj kupaonici, postavljanje osjetnika i mjerenja u pravilu se obave za nekoliko sati. Duže traje sve što se mora sušiti. Predpremazu prema uputi proizvođača obično treba nekoliko sati. Samonivelirajuća masa najčešće je prohodna nakon otprilike jednog dana, ali za lijepljenje pločica i osobito za zagrijavanje treba više vremena.

Prvo uključivanje grijanja ravna se prema uputi za ljepilo i masu. Kod tankih slojeva ljepila i mase proizvođači obično navode otprilike tjedan dana, a kod debljih cementnih slojeva i nekoliko tjedana. Prvo zagrijavanje treba biti postupno: termostat se namjesti nisko, a temperatura se podiže korak po korak kroz nekoliko dana. Tako preostala vlaga ravnomjerno ishlapi i pločice ne trpe napetosti.

Računajte dakle da od polaganja mreže do toplog poda prođe od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Kratka montaža ne znači da se kupaonica sutradan može punom snagom koristiti.

Veći dio mreže nakon preuzimanja skriven je ispod pločica. Zato inzistirajte da dobijete sve zapise i provjerite rad grijanja još prije nego što majstori odu.

• jamstveni list mreže s upisanim vrijednostima otpora prije polaganja, nakon polaganja i nakon zalijevanja ili postavljanja pločica,
• izmjerene vrijednosti unutar tolerancije koju proizvođač navodi na pločici,
• fotografije i skica s položajem kabela, spoja i osjetnika,
• osjetnik smješten u zaštitnoj cijevi zatvorenog kraja i bez dodira s kabelom,
• zapisnik električara o ispitivanju instalacije i ispravna FID sklopka,
• termostat koji pokazuje temperaturu poda i namješten je prema vrsti obloge,
• informacija kada i kako postupno uključiti grijanje prema ljepilu i masi,
• nakon prvog zagrijavanja ravnomjerno topla površina bez izrazito hladnih ili vrućih mjesta,
• uputa za termostat i kontakt izvođača za slučaj kvara.