Postavljanje podnih lajsni

Kod plutajućeg poda uz cijeli rub prostorije mora ostati razmak između poda i zida, takozvana dilatacijska fuga. Pod se kroz nju širi i skuplja kada se mijenjaju temperatura i vlaga. Širinu fuge propisuje proizvođač poda, obično je to otprilike 8 do 10 milimetara. Lajsna tu fugu prekriva, ali je ne smije blokirati.

Lajsna usto štiti zid pri čišćenju i daje prostoriji dovršen izgled. Najbolje ju je postaviti tek nakon što ličilac završi bojanje ili tapeciranje. Tako izbjegavate lijepljenje trake i rizik da boja kapne na gotovu lajsnu.

Pri izboru lajsne presudni su vrsta poda, uvjeti u prostoriji i pitanje hoćete li lajsnu jednom htjeti skinuti.

• Plastične lajsne podnose vlagu i lako se održavaju. Dobro pristaju u hodnik, kuhinju i uz vinil. Mnoge imaju kanal za kabel.
• MDF lajsne dolaze s folijom u dekoru laminata ili u bijeloj izvedbi. Djeluju masivnije, ali ne podnose vodu, pa im nije mjesto u kupaonici.
• Drvene ili furnirane lajsne pristaju uz parket i drveni pod. Mogu se brusiti i ponovno lakirati ili bojati.
• Metalne lajsne koriste se uglavnom u modernim, minimalističkim interijerima.

Lajsna se pričvršćuje na tri načina:

• Lijepljenje je brzo i čisto, ali traži ravan, čvrst i čist zid. Zalijepljena lajsna se pri skidanju često ošteti.
• Kopče (klipsevi) se pričvrste vijcima u zid, a lajsna se na njih samo utisne. Kasnije ju lako skinete kada bojite zidove ili mijenjate pod.
• Izravno pričvršćivanje vijcima ili čavlima drži najčvršće. Koristi se uglavnom kod drvenih lajsni i na mjestima gdje se lajsna više opterećuje.

Majstor najprije provjeri je li dilatacijska fuga slobodna uz cijeli rub i jesu li u njoj ostali klinovi ili ostaci podloge. Zatim očisti zid uz pod od prašine i komadića žbuke te letvom provjeri gdje je zid izbočen ili udubljen.

Slijede mjerenje pojedinih dionica i rezanje. Unutarnji i vanjski kutovi obično se režu pod 45 stupnjeva, a kada zidovi nisu pod pravim kutom, kut se prilagodi stvarnom stanju. Druga mogućnost su plastični kutni i spojni elementi koji prikriju manje precizan rez. Uz dovratnike i na prijelazu na drugu podnu oblogu lajsna se završava završnom kapicom ili se nastavlja na prijelaznu lajsnu.

Lajsna se uvijek pričvršćuje u zid, nikada u pod. Donji rub smije samo lagano nalijegati na pod, bez pritiska. Na kraju se kod bijelih ili lakiranih lajsni gornja fuga između lajsne i zida popuni akrilnim kitom koji se može prebojati. Kod lajsni u dekoru kit se stavlja samo kada to izgled traži, i to u boji lajsne.

Koliko će posao trajati i koliko je zahtjevan, najviše ovisi o obliku prostorije. Pravokutna soba s jednim ulazom je jednostavna. Hodnik s puno vrata, niša, dimnjaka i cijevi za radijatore znači puno kratkih komada i preciznih rezova.

• Stare neravne žbuke otežavaju lijepljenje i često traže gušće pričvršćivanje ili kitanje.
• Beton i opeka buše se sporije od gipskartona, a za gipskarton trebaju odgovarajuće tiple.
• Skidanje starih zalijepljenih lajsni može otrgnuti komad žbuke, koji onda treba popraviti.
• Drvene lajsne bez završne obrade treba još obojati ili lakirati.
• Prazna prostorija ide brže od namještenog stana.

Lajsne na kopče može postaviti i spretan amater. Prije bušenja provjerite gdje prolaze električni kabeli i cijevi, osobito ispod utičnica i uz radijatore. Detektor instalacija znatno smanjuje rizik da nešto oštetite.

1. Provjeriti je li dilatacijska fuga slobodna i izvaditi iz nje montažne klinove.
2. Očistiti zid uz pod od prašine i ostataka žbuke.
3. Izmjeriti pojedine dionice i isplanirati gdje će biti kutovi i spojevi.
4. Označiti položaj kopči prema uputama proizvođača, obično otprilike svakih 40 do 60 centimetara i uvijek blizu kutova i krajeva.
5. Izbušiti rupe, umetnuti tiple i pričvrstiti kopče tako da ne sjede na podu.
6. Izrezati lajsne pilom za kose rezove ili u kutiji za kosi rez, najprije probno na otpadnom komadu.
7. Utisnuti lajsne na kopče od kuta prema sredini zida.
8. Postaviti kutne elemente, spojnice i završne kapice.
9. Obrisati prašinu s lajsni i po potrebi zakitati gornju fugu.

U praksi se često dogodi da je lajsna pritisnuta na pod ili čak pričvršćena vijcima u njega. Pod se tada ne može slobodno širiti i za toplog ili vlažnog vremena počne se dizati i valovito izdizati. Isti problem stvara tvrdi kit ili silikon utisnut u dilatacijsku fugu.

• Neprecizni rezovi u kutovima ostavljaju vidljiv razmak koji kit samo djelomično prikrije.
• Premalo kopči ili ljepila znači da se lajsna s vremenom odmiče od zida.
• Lijepljenje na prašnjav ili mastan zid ne drži.
• Spojevi nasumično postavljeni usred zida djeluju nemirno, bolje ih je smjestiti na manje vidljivo mjesto.
• Postavljanje prije bojanja znači zaprljanu lajsnu i neravan rub boje.

• lajsna čvrsto drži i ne pomiče se niti odmiče pri laganom pritisku,
• donji rub samo naliježe na pod i ne pritišće ga,
• dilatacijska fuga nije ispunjena kitom ni silikonom,
• kutovi i spojevi se nastavljaju bez vidljivih razmaka,
• krajevi uz dovratnike i prijelaze zatvoreni su kapicom ili uredno završeni,
• gornja fuga uz zid jednolično je zakitana i bez mrlja,
• na lajsnama i zidu nema ogrebotina, ostataka ljepila ni prašine.