Dizajnirani poliuretanski liveni podovi

Pod ovom stavkom obično se podrazumijeva cijeli sustav: priprema podloge, temeljni premaz, osnovni poliuretanski sloj, dizajnirani sloj i završni zaštitni lak. Ukupna debljina ovisno o sustavu iznosi otprilike 2 do 3 mm. Razina poda zato se gotovo ne mijenja, a vrata često nije potrebno skraćivati.

Zašto poliuretan, a ne epoksid? Epoksid je tvrđi i bolje pristaje garaži, radionici ili skladištu. Poliuretan je elastičniji, pod nogom lagano popušta, topliji je na dodir i pri hodu manje lupka. Zato se uglavnom koristi u stambenim prostorima. Čuda ipak ne treba očekivati. Tako tanak sloj malo ublaži zvuk koraka u samoj prostoriji, ali buku koja se prenosi susjedima ispod vas rješava tek pravilan sastav poda sa zvučnom izolacijom, primjerice plivajući estrih.

Ovakav pod dobro se slaže s podnim grijanjem, koje je u novogradnji danas često. Sloj je tanak, pa toplina kroz njega prolazi bez većih gubitaka. Izvođaču ipak recite za grijanje unaprijed. Tako može odabrati odgovarajući sustav i dogovoriti s vama kako ćete grijanje ponovno postupno uključiti.

U prosječnoj prostoriji posao obično traje nekoliko dana, jer svaki sloj mora odležati. Postupak izgleda otprilike ovako:

1. Procijeniti podlogu: čvrstoću, ravnost, pukotine i vlagu. Vlaga se mjeri uređajem, a dopuštenu vrijednost određuje proizvođač sustava.
2. Izbrusiti površinu i ukloniti ostatke ljepila, premaza, ulja i masnoće. Zatim sve temeljito usisati.
3. Sanirati pukotine i oštećena mjesta, a po potrebi izravnati podlogu samonivelirajućom masom.
4. Nanijeti temeljni premaz koji učvršćuje površinu, smanjuje upijanje i poboljšava prianjanje.
5. Izliti osnovni poliuretanski sloj u propisanoj debljini i odzračiti ga valjkom s iglicama.
6. Izraditi dizajnirani sloj: jednobojni, s pigmentima, metalik efektom ili uzorkom.
7. Kad sloj odleži, nanijeti zaštitni lak u odabranom stupnju sjaja, po potrebi s dodatkom protiv klizanja.
8. Poštovati vrijeme stvrdnjavanja. Po podu se obično može hodati nakon otprilike jednog dana, a namještaj i puno opterećenje dolaze tek nakon nekoliko dana, prema uputama proizvođača.

Dok se pod lijeva i stvrdnjava, prostoriju treba provjetravati. Djeca, kućni ljubimci i osjetljive osobe neka za to vrijeme budu negdje drugdje. Nestvrdnute smole nadražuju kožu, a njihove pare nisu ugodne. Gotov, potpuno stvrdnut pod više ne miriše.

• Jednobojni pod u sivoj, bež, pješčanoj ili antracit boji. Djeluje mirno i bezvremenski, a tehnički je najmanje zahtjevan.
• Metalik efekt ima dubinu koja se mijenja ovisno o svjetlu. Pristaje reprezentativnim prostorima, no rezultat je uvijek pomalo jedinstven i teže ga je unaprijed točno predvidjeti.
• Uzorak ili imitacija betona ili kamena. Izrađuje se ručno, izravno na licu mjesta, pa je dobro vidjeti uzorak upravo onog izvođača kojeg angažirate.
• Mat ili satenski lak manje pokazuje prašinu, otiske stopala i sitne ogrebotine. U stanu sa psom ili djecom to je praktičniji izbor.
• Sjajni lak izgleda efektno, ali pokazuje svaku nečistoću, a na mokroj površini može biti sklizak.
• Protuklizna obrada ima smisla u kuhinji, predsoblju i kupaonici.

Za svijetlu površinu isplati se pitati je li završni lak otporan na UV zračenje. To je osobito važno u stanovima s velikim staklenim površinama prema jugu ili u kućama uz more, gdje sunce puno prži. Neki poliuretani na suncu s vremenom požute, a otporniji sustavi zadržavaju boju.

Najlakše i najbrže ide na velikoj, ravnoj i suhoj površini bez prepreka. Takav je primjerice novi betonski ili čvrsti anhidritni estrih u novogradnji. Jednobojna površina manje je zahtjevna od uzorka ili metalik efekta.

Više posla donosi:

• stara keramika koju treba izbrusiti, zapuniti joj fuge i izravnati je,
• trošna, masna ili vlažna podloga,
• razvedeni prostori s nišama, prolazima i stepenicama,
• spoj sa zidom ili liveno stubište,
• mala površina, na kojoj se priprema i oprema raspoređuju na malo kvadrata,
• rad u stanu u kojem se živi, gdje sve treba isprazniti i zaštititi.

U stambenoj zgradi dobro je unaprijed obavijestiti upravitelja zgrade i suvlasnike, posebno zbog buke pri brušenju. Mnoge zgrade imaju kućni red s određenim vremenom za bučne radove. Novi završni sloj obično ne zadire u konstrukciju zgrade. Mijenjate li sastav poda ili zadirete u nosive dijelove, provjerite što traže važeći propisi o gradnji u nadležnom upravnom tijelu.

• Podcijenjena podloga. Nečistoća, prašina ili vlaga kasnije se pokažu kao mjehurići, ljuštenje i pucanje. Vlaga odozdo čest je razlog zašto se sloj odlijepi.
• Pogrešna debljina i redoslijed slojeva. Tanji sloj manje je otporan, a kad se ne poštuje vrijeme stvrdnjavanja, nastaju mrlje i neujednačena polja.
• Zanemarene dilatacije. Dilatacijske reške u podlozi moraju se prenijeti i u liveni sloj, inače pod iznad njih pukne.
• Uključeno grijanje tijekom lijevanja. Podno grijanje tijekom nanošenja mora biti isključeno, a nakon stvrdnjavanja uključuje se postupno, prema uputama proizvođača.
• Neprikladna površina. Sjajni pod bez protuklizne obrade u predsoblju ili kupaonici nepotreban je rizik.
• Prerano opterećenje. Namještaj postavljen na pod koji nije odležao ostavlja tragove.

• površina je cjelovita, bez mjehurića, kratera i vidljivih spojeva,
• boja i sjaj su ujednačeni, bez mrlja i pruga pri bočnom svjetlu,
• rubovi uz zidove, dovratnike i prijelaze uredno su završeni,
• dilatacijske reške su zadržane i zapunjene,
• pod je ravan, bez osjetnih valova ispod letve,
• izvođač vam je predao podatke o korištenom sustavu, vremenu opterećenja i ponovnom uključivanju grijanja,
• dobili ste upute za čišćenje i održavanje.