Epoksidni liveni pod do 4 mm

Tanki sloj podnosi svakodnevno hodanje, osobni automobil, ulje, sol za posipanje i sredstva za čišćenje. Površina nema fuga, pa se u njoj ne skuplja prljavština, a voda ne prodire u spojeve. Zato se dobro pokazao u garažama, radionicama, kotlovnicama i ulaznim prostorima, ali i u izložbenim prostorima i uredima.

Postoje ipak mjesta na kojima treba biti oprezan. Epoksid je krut i ne prati pomicanje podloge. Ako se estrih pomiče ili puca, pukotine će se s vremenom prenijeti i u novi sloj. U starim podrumima bez hidroizolacije vlaga iz tla može odozdo potisnuti epoksid i stvoriti mjehure. Običan epoksid na izravnom suncu s vremenom požuti, pa se uz velike staklene površine bira završni premaz otporan na UV zračenje. U stambenim prostorijama, gdje želite mekšu i tišu površinu, ponekad je prikladniji poliuretanski liveni pod, koji je nešto elastičniji.

Hoće li pod izdržati, uglavnom ovisi o pripremi podloge. Samo lijevanje tek je druga polovica posla.

1. Procjena podloge. Izvođač provjerava čvrstoću, pukotine, ravnost i vlagu. Kod cementnog estriha većina proizvođača traži vlagu otprilike do 4 % mjereno karbidnom (CM) metodom, a kod anhidritnog znatno manje. Vlaga se mjeri, procjena od oka nije dovoljna.
2. Mehanička obrada. Podloga se brusi, frezira ili sačmari kako bi se uklonili ostaci ljepila, boje, masnoća i slab gornji sloj. Cilj je čista, blago hrapava površina. Veće neravnine izravnaju se unaprijed masom za izravnavanje, a ne debljim slojem epoksida.
3. Usisavanje prašine. Nakon brušenja površina se temeljito usisa industrijskim usisavačem. Sitna prašina jedan je od glavnih razloga ljuštenja.
4. Temeljni premaz. Na suhu podlogu nanosi se epoksidni temeljni premaz. On učvršćuje površinu, izjednačuje upijanje i stvara prianjajući sloj. Na jako upojnoj podlozi ponekad se nanosi dvaput.
5. Miješanje. Smola i otvrdnjivač miješaju se u točnom omjeru prema uputama proizvođača, sporohodnom miješalicom, dok smjesa ne postane jednolična. Nakon toga treba poštovati vrijeme obradivosti, inače smjesa počinje stvrdnjavati u posudi.
6. Nanošenje. Smjesa se razvlači nazubljenom gletaricom ili ravnalicom po dijelovima koji se spajaju "mokro na mokro", da ne ostanu vidljivi spojevi.
7. Odzračivanje. Valjkom s iglicama istiskuju se mjehurići zraka iz još tekućeg sloja.
8. Otvrdnjavanje. Po podu se obično može hodati nakon otprilike 24 sata, a puno opterećenje, ovisno o proizvođaču i temperaturi, u pravilu dopušta nakon nekoliko dana, često oko tjedan dana. Do tada ga treba štititi od prašine, vode i teških predmeta.

Neotvrdnuti epoksid nadražuje kožu i može izazvati alergiju. Pri radu se nose rukavice i zaštitne naočale, a prostorija se provjetrava. Ako radite pod u podrumu ili garaži u zgradi, unaprijed obavijestite upravitelja zgrade i suvlasnike, jer se isparenja i miris mogu širiti u zajedničke prostore.

• Jednobojna površina. Najčešći izbor, nijanse se obično biraju iz RAL tonske karte. Sjajna površina djeluje čisto, ali se na njoj više vide ogrebotine i prašina. Mat ili polusjajna površina praktičnija je u kućanstvu.
• Protuklizna obrada. U sloj se posipa ili umiješa sitni kvarcni pijesak ili drugo punilo. Prikladna je za garažu, radionicu i ulazni hodnik, gdje se ulazi mokrom obućom. Što je struktura grublja, površina je sigurnija, ali se nešto teže pere.
• Dekorativni čipsi. Obojene ljuskice posipaju se po mokrom sloju i učvrste prozirnim završnim premazom. Rezultat podsjeća na teraco i dobro skriva sitnu prljavštinu.
• Metalik efekt. Metalni pigmenti stvaraju sjajnu površinu s dojmom dubine. Izgleda reprezentativno, ali traži vještog izvođača, a svaki takav pod izgleda pomalo drukčije.
• Obojene zone i oznake. U poslovnim prostorima mogu se označiti sigurnosne trake, parkirna mjesta ili logotip tvrtke.

Pri izboru boje razmislite i o tome kako ćete prostor koristiti. Svijetle nijanse optički povećavaju prostor, a tamne i sive bolje skrivaju nečistoću, pa se u garaže najčešće bira siva.

Najjednostavnija je velika pravokutna prostorija s čvrstim, suhim i ravnim betonom. Posao, a time i trošak, povećavaju:

• stari premaz, ljepilo ili pločice koje treba ukloniti ili temeljito izbrusiti,
• pukotine, odvojena mjesta i neravnine koje treba sanirati i izravnati,
• vlažna podloga, zbog koje treba čekati ili upotrijebiti poseban temeljni premaz,
• razveden tlocrt s mnogo kutova, stupova i prijelaza,
• dekorativne obrade i završni lakovi, koji znače dodatne slojeve i čekanje između njih,
• hladna prostorija, koju treba unaprijed zagrijati.

Većina oštećenja ne pokaže se odmah, nego nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. U praksi se najčešće ponavljaju ove pogreške:

• Podloga nije dobro očišćena. Prašina, masnoća ili slab gornji sloj estriha uzrokuju ljuštenje i mjehure.
• Pogrešan omjer komponenti. Smjesa tada ne otvrdne potpuno i ostaje mekana ili ljepljiva.
• Preskočeno odzračivanje. Na površini ostaju sitni krateri i rupice u kojima se zadržava prljavština.
• Nepovoljni uvjeti. Na hladnoći epoksid stvrdnjava sporo i neravnomjerno, a pri visokoj vlazi zraka može se pojaviti mliječna prevlaka ili ljepljiva površina. Temperatura podloge obično treba biti barem 3 °C iznad točke rosišta.
• Zanemarene pukotine i dilatacije. Pukotine u podlozi moraju se sanirati, inače se pojave i u epoksidu. Dilatacijske fuge u estrihu moraju se prenijeti i u novi sloj.
• Prerano opterećenje. Namještaj, automobil ili mokro pranje prerano nakon lijevanja ostavljaju tragove.

• površina je neprekinuta, bez mjehura, kratera i oljuštenih mjesta,
• pri kuckanju nigdje se ne čuje šupalj zvuk,
• boja i sjaj su ujednačeni, bez vidljivih spojeva između dijelova,
• površina nije ljepljiva ni mekana nakon vremena koje navodi proizvođač,
• rubovi uz zidove, dovratnike i pragove čisto su završeni,
• dilatacijske fuge su zadržane i ispunjene,
• protuklizna obrada ravnomjerno je raspoređena po cijeloj površini, ako je bila dogovorena,
• dobili ste podatke o korištenom sustavu, vremenu do punog opterećenja i preporučenom čišćenju.