Epoksidni liveni pod sa Teraco / Mermer uzorkom

Osnova je kod oba uzorka ista: dvokomponentni epoksid, odnosno smola i otvrdnjivač, koji se prije lijevanja miješaju u omjeru koji propisuje proizvođač. Razlika je u načinu na koji nastaje dekor.

• efekt teraca nastaje od obojenih ljuskica (čipsa), sitnih komadića plastike, kamena ili stakla. Izvođač ih posipa po svježem sloju, a zatim ih zalije novim slojem epoksida. Uzorak djeluje mirno, dobro skriva sitnu prljavštinu i pogodan je i za prostore u kojima se puno hoda,
• efekt mramora nastaje takozvanim živim mramoriranjem. U jedan sloj istodobno se ulije više nijansi, a izvođač ih gladilicom ili četkom povezuje u žilice. Izgleda luksuzno, ali se vidi svaka pogreška u potezu, pa je ta tehnika zahtjevnija,
• metalni pigmenti dodaju se kad želite dubinu i sedefasti sjaj. Često se kombiniraju s mramoriranjem.

Pri odabiru mislite i na svjetlo. Isti uzorak drukčije izgleda na dnevnom svjetlu, a drukčije pod reflektorima ugrađenima u strop. Zato se isplati zatražiti uzorak ili probnu površinu i pogledati je u samoj prostoriji.

1. Izmjeriti vlagu i čvrstoću podloge i pregledati pukotine.
2. Podlogu izbrusiti ili izglodati, ukloniti stare premaze, ljepila i masnoću.
3. Površinu temeljito usisati industrijskim usisavačem.
4. Nanijeti temeljni premaz (penetraciju) koji izjednačuje upijanje i učvršćuje površinu.
5. Popraviti pukotine i neravnine, po potrebi izravnati masom prema sustavu proizvođača.
6. Uz rubove i na prijelazima poštovati dilatacijske reške te zaštititi zidove, pragove i dovratnike.
7. Zamiješati epoksid s pigmentima i nazubljenom gladilicom razliti osnovni sloj jednolike debljine.
8. Izraditi uzorak: posuti ljuskice ili uliti i povezati boje u mramorne žilice.
9. Površinu prijeći valjkom s iglicama (ježastim valjkom) da izađu mjehurići zraka.
10. Nakon otvrdnjavanja nanijeti zaštitni lak, sjajni, mat ili protuklizni.
11. Pod ostaviti da otvrdne i zaštititi ga od prašine, vlage i opterećenja.

Po podu se obično može hodati otprilike nakon 24 sata. Puno opterećenje, poput namještaja ili tepiha, proizvođači najčešće dopuštaju tek nakon otprilike tjedan dana. Za lijevanje se obično traži temperatura od oko 15 do 25 °C i relativna vlažnost zraka ispod približno 75 %. Točne vrijednosti navodi tehnički list konkretnog sustava.

U praksi se često dogodi da se lijep uzorak nakon godinu dana počne ljuštiti ili pucati. Pogreška gotovo nikad nije u epoksidu, nego ispod njega. Epoksid je tanak i krut sloj, pa vjerno prati svaki pomak i svaku pukotinu podloge.

• betonski ili cementni estrih mora biti čvrst, suh i bez cementnog mlijeka na površini. Dopuštenu vlažnost određuje proizvođač sustava, a mjeri se prije početka radova,
• anhidritni estrih osjetljiv je na vlagu i traži odgovarajući temeljni premaz,
• stare keramičke pločice često se mogu zadržati ako čvrsto drže. Izbruse se, fuge se popune i koristi se temeljni premaz namijenjen neupijajućim podlogama,
• drvene i OSB podloge rade s vlagom i temperaturom. Epoksidni liveni pod na njih se obično ne preporučuje, osim ako to konkretan sustav izričito dopušta.

Ako iz podloge može izlaziti vlaga, primjerice u podrumu ili u staroj kući bez izolacije, to treba riješiti prije lijevanja. U suprotnom se ispod epoksida stvaraju mjehuri. Ako živite u stanu, unaprijed obavijestite upravitelja zgrade i suvlasnike, jer je brušenje bučno i prašnjavo. Ako mijenjate slojeve poda ili zadirete u nosive konstrukcije, prema važećim propisima o gradnji provjerite u nadležnom upravnom tijelu što vam je potrebno.

• stanje podloge: ravan i suh beton znači manje pripreme, a stara ljepila, ostaci bitumena ispod starog parketa ili pukotine znače više posla,
• oblik prostorije: velika pravokutna površina lijeva se lakše od malog predsoblja s puno kutova, dovratnika i stubom,
• složenost uzorka: jednobojni teraco jednostavniji je od višebojnog mramora s metalnim žilicama ili s umetnutim logom,
• broj slojeva i vrsta laka: protuklizni ili UV stabilan završni sloj znači dodatan radni korak,
• detalji: odvodi, tuš kabina, prijelazi na drugi pod i lajsne traže vrijeme i preciznost,
• pristup i vrijeme: ako se po prostoru tijekom otvrdnjavanja uopće ne može hodati, radove treba podijeliti u faze.

Najčešća pogreška je podcijenjena priprema. Prašina, masnoća ili vlažan estrih dovode do loše prionjivosti, mjehurića i ljuštenja. Druga je neprecizno miješanje. Ako omjer smole i otvrdnjivača nije točan ili smjesa nije dobro promiješana, ostaju meka i ljepljiva mjesta koja više neće otvrdnuti.

Pogreške uzrokuju i neodgovarajući uvjeti. U hladnoj i vlažnoj prostoriji epoksid sporo otvrdnjava, a površina može postati mutna ili zamagljena. Ako se preskoči valjak s iglicama, u podu ostaju sitni mjehurići i kraterići. Kod mramora se pak događa da uzorak djeluje nasumično ili da se na spoju dviju faza vidi prijelaz. Pomaže dobro promišljen plan lijevanja i dovoljno ljudi da se površina izlije odjednom.

Posljednja pogreška je prerano opterećenje. Tko prerano položi tepih ili primakne namještaj, može na podu imati trajne otiske.

Pri primopredaji pregledajte pod na dnevnom svjetlu i uz kosu svjetlost svjetiljke. Kosa svjetlost otkriva neravnine koje se pri običnoj rasvjeti ne vide.

• površina je neprekinuta, bez mjehurića, kratera, zrnaca prašine i ljepljivih mjesta,
• uzorak odgovara dogovorenom uzorku po boji i gustoći ljuskica ili žilica,
• na spoju pojedinih faza ne vidi se prijelaz,
• rubovi uz zidove, dovratnike i pragove su čisti, a zidovi nisu zaliveni,
• kod odvoda i u tušu voda otječe u pravom smjeru i nigdje ne stoji,
• lak ima dogovoreni stupanj sjaja, a protukliznu obradu ondje gdje je naručena,
• pod pri kuckanju ne zvuči šuplje,
• dobili ste pisane upute za otvrdnjavanje, čišćenje i održavanje te naziv korištenog sustava.