Varenje bitumenske trake plamenom na okomitu površinu, jedan sloj

Okomita bitumenska izolacija ima jednu glavnu zadaću: spriječiti da voda ili vlaga iz tla prodre u zid. Na krovu pak sprečava da voda koja se slijeva po površini uđe iza hidroizolacije uz zid ili atiku. Tipična mjesta su:

• vanjski zidovi podruma i suterena prije zatrpavanja zemljom,
• temeljne trake i sokl kuće, gdje se okomita izolacija spaja s vodoravnom izolacijom ispod zida,
• unutarnja strana atike ravnog krova, kamo se krovna izolacija podiže,
• spoj terase ili balkona sa zidom kuće,
• potporni zidovi, bunari, okna i sabirne jame s vanjske strane.

Zašto baš plamenom? Zavarena traka spaja se s podlogom po cijeloj površini, ispod nje ne nastaju šupljine kojima bi voda putovala, a bitumen se u spojevima stapa u jednu cjelinu. Kad je posao dobro odrađen, pojedinačne trake postaju neprekinut sloj bez slabih mjesta na spojevima.

Kada je dovoljan jedan sloj

Jedan sloj zavarene trake obično se koristi protiv vlage iz tla i protiv vode koja ne vrši tlak, odnosno koja se slijeva prema dolje i koju odvodi drenaža ili propusni nasip. Jednako je uobičajen kod podizanja krovne izolacije na atiku, ako to odgovara slojevima krova. Kuća može stajati u glinovitom tlu, gdje se nakon kiše voda zadržava oko temelja. Razina podzemne vode može dosezati pod podruma. U oba slučaja govori se o vodi pod tlakom. Tada se u pravilu predviđaju dva sloja, drugi sustav ili vodonepropusni beton. O tome odlučuje projektant prema stanju tla i podzemne vode, a ne izvođač na licu mjesta. Ako niste sigurni s kakvom vodom vaša kuća ima posla, pitajte prije nego što počne varenje.

Postupak se razlikuje ovisno o tome radi li se o podrumskom zidu u građevnoj jami ili o atiki na krovu, ali načelo je isto.

1. Pregledati podlogu: mora biti čvrsta, suha, ravna, bez oštrih izbočina, ostataka morta i prašine. Bridovi se zaobljuju ili skošavaju.
2. Izvesti holkel, odnosno kosi ili zaobljeni prijelaz u kutu između vodoravne i okomite površine, od morta ili gotovog klina. Tako traka ne prelazi preko oštrog kuta od 90 stupnjeva.
3. Premazati podlogu bitumenskim prednamazom i ostaviti ga da se osuši prema uputi proizvođača, obično nekoliko sati.
4. Izrezati trake na duljinu koja odgovara visini zida, s dodatkom za preklop na vodoravnu površinu i za završetak na vrhu.
5. Traku namotati, prisloniti dolje uz zid, zagrijavati donju stranu trake i podlogu te traku postupno odmotavati prema gore. Pritiskati je valjkom ili gladilicom da prione cijelom površinom.
6. Kod viših zidova traku na vrhu privremeno ili trajno mehanički pričvrstiti, da ne klizi dok je topla.
7. Zavariti bočne preklope tako da na rubu izađe tanka, neprekinuta traka bitumena, obično oko pola centimetra.
8. Obraditi unutarnje i vanjske kutove, prodore cijevi i sidara dodatnim krpama od iste trake.
9. Završiti gornji rub završnom ili pritisnom letvicom, pričvrstiti je, a procjep iznad letvice zabrtviti trajnoelastičnim kitom prikladnim za bitumen.
10. Pregledati spojeve i fotografirati gotovu površinu prije nego što je prekrije zaštitni sloj.

Spoj s vodoravnom izolacijom

Najosjetljivije mjesto okomite izolacije je njezin donji dio, gdje se susreće s izolacijom ispod temelja ili na krovu. Vodoravna traka obično se podiže na zid barem nekoliko centimetara i okomita je traka prekriva. Ovisno o redoslijedu radova može biti i obrnuto. Važno je da preklop bude dovoljno širok, otprilike 10 do 15 cm, i da je zavaren bez prekida. Kod podruma se često događa da vodoravna izolacija viri ispod temeljne ploče samo malo i da je zablaćena. Takav rub treba očistiti, osušiti i premazati prednamazom, inače se okomita traka zalijepi samo za prljavštinu.

Koliko traje i na što paziti sa sigurnošću

Samo varenje gotovo je čim se traka ohladi, obično za nekoliko minuta. Ukupno trajanje radova ipak ovisi o pripremi. Prednamazu prema proizvođaču treba od nekoliko sati do otprilike jednog dana da se osuši, po hladnom i vlažnom vremenu i dulje. Svježa žbuka ili sloj za izravnavanje moraju se osušiti prije premazivanja. Beton novih zidova treba vremena da iz njega izađe višak vlage, obično nekoliko tjedana.

Na okomitoj površini u danu se napravi manje metara nego na vodoravnoj, jer je više detalja. Kod kuće jednostavnog tlocrta s ravnim zidom podrum je često izoliran za nekoliko dana. Kod razvedenog tlocrta i starog zida treba računati na dulje vrijeme. Ne zatrpavajte odmah po završetku, najprije neka se izolacija pregleda i fotografira.

Pri radu s otvorenim plamenom na mjestu mora biti vatrogasni aparat. Nakon završetka mjesto se još neko vrijeme provjerava da negdje ne tinja ostatak materijala. Boce s propanom ne ostavljaju se u iskopu, jer se teži plin skuplja pri dnu. Ako osjetite miris plina ili izbije požar, napustite mjesto i nazovite 112.

Velik dio problema s okomitom izolacijom nastaje i prije prvog paljenja plamenika. Prije dolaska izolatera trebalo bi biti spremno sljedeće:

• zid je dovršen, a beton ili žbuka su imali vremena odležati i osušiti se prema uputi proizvođača, jer svjež beton sadrži mnogo vode i traka na njemu ne drži,
• kod podruma je iskop dovoljno širok da se uz zid može sigurno stajati i raditi s plamenikom, a pokosi ili razupiranje jame osigurani su od urušavanja,
• kod atike postoji skela ili siguran pristup i zaštita od pada,
• iz blizine su uklonjeni zapaljivi materijali, prije svega stiropor, drvo, folije i ambalaža,
• prodori cijevi, kanalizacije i kabelskih vodova ugrađeni su unaprijed, jer je naknadno bušenje kroz gotovu izolaciju uvijek slabo mjesto,
• jasno je čime će se izolacija nakon završetka zaštititi i tko će to napraviti.

Vrijeme igra veliku ulogu. Po kiši, magli i na orošenoj podlozi ne može se variti, jer se voda ispod trake pretvara u paru i stvara mjehure. Na niskim temperaturama bitumen je krući i traka pri savijanju puca, pa proizvođači navode najnižu temperaturu ugradnje. SBS trake obično se mogu ugrađivati i po hladnijem vremenu nego obične oksidirane trake, ali i kod njih vrijedi podatak iz tehničkog lista.

Što dogovoriti s ostalim izvođačima

Okomita hidroizolacija nalazi se usred niza radova, a njezina kvaliteta ovisi o tome koliko se dobro izvođači dogovore.

• sa zidarima i betonerima: ravna podloga, zaobljeni bridovi, holkel u kutu i dovoljno odležan beton,
• s vodoinstalaterom i električarom: sve prodore ugraditi unaprijed, najbolje s brtvenom manžetom ili prirubnicom na koju se traka može spojiti,
• s onima koji rade toplinsku izolaciju podruma: ljepilo za XPS ploče mora biti prikladno za bitumen, jer ljepila s otapalima nagrizaju bitumen,
• s onima koji zatrpavaju iskop: zatrpavanje tek nakon pregleda izolacije, bez kamenja izravno uz zid, u slojevima,
• na krovu s limarom: opšav atike mora prekriti gornji završetak izolacije tako da voda ne može ući iza trake.

U stambenoj zgradi, primjerice kod izolacije podruma ili krova, radovi se dogovaraju s upraviteljem i suvlasnicima, koji o njima odlučuju. Ako je izolacija dio većeg zahvata, prema važećim propisima o gradnji provjerite u nadležnom upravnom tijelu što je potrebno ishoditi.

Za okomite površine danas se gotovo isključivo koriste modificirane bitumenske trake za varenje, debljine obično oko 4 mm. Razlike su uglavnom u vrsti bitumena, u uložnom sloju i u završnoj obradi površine.

Vrsta bitumena

• SBS modificirani bitumen (elastomerni) je elastičan, dobro podnosi pomake podloge i niske temperature, pa se za okomite površine i detalje bira najčešće,
• APP modificirani bitumen (plastomerni) bolje podnosi visoke temperature i sunce, ali je krući i manje je prikladan za kutove i neravan zid,
• oksidirani bitumen je najjeftinija i najmanje elastična skupina, a za varenje na okomite površine danas se koristi tek iznimno.

Uložni sloj

Uložak određuje čvrstoću i rastezljivost trake. Poliesterski filc je elastičan i otporan na kidanje. Zato ima prednost kod podruma i na mjestima gdje se građevina može pomicati. Stakleni voal ili tkanina dimenzijski su stabilniji, ali pri pomaku podloge prije puknu. Traka sa staklenim uloškom ima smisla tamo gdje je podloga stabilna i ne prijeti slijeganje.

Površina trake

Traka sa sitnim posipom ili tankom folijom na površini prikladna je ispod zemlje i ispod toplinske izolacije. Na atiku koja ostaje izložena suncu ide traka s krupnijim posipom od škriljevca, koji štiti bitumen od UV zračenja. Druga mogućnost je da se izolacija prekrije limenim opšavom. Traka bez zaštite na suncu s vremenom stari i puca.

Kada je bolje ne variti

Uz toplinsku izolaciju od stiropora, drvene konstrukcije ili plastične okvire prozora i vrata otvoreni plamen predstavlja rizik. Stiropor se na toplini topi i postoji opasnost od požara. Na takvim mjestima koriste se samoljepljive bitumenske trake ili hladni bitumenski premazi. Redoslijed radova može se i prilagoditi tako da se vari prije postavljanja izolacije. Kod sokla kuće s fasadnom toplinskom izolacijom to je često pitanje i rješava se prije početka radova.

U cjeniku postoji zasebna stavka za varenje jednog sloja bitumenske trake na vodoravnu površinu. Materijal je često isti, ali rad na zidu je drukčiji i sporiji. Razlike ukratko:

• na vodoravnoj površini cijela se rola odmotava odjednom i pritišće nogom ili valjkom, a na zidu se radi s izrezanim komadima i svaki se zagrijava i pritišće zasebno,
• na zidu djeluje gravitacija, topla traka nastoji kliziti i odlijepiti se na gornjem rubu, pa treba mehaničko pričvršćenje i završnu letvicu,
• na zidu je po kvadratnom metru više spojeva, kutova i prodora, a svaki detalj traži vrijeme i iskustvo,
• radnik radi u neudobnom položaju, u jami ili na skeli, i teže vidi je li bitumen u spoju dobro izašao,
• na vodoravnoj površini voda stoji i izolacija je najviše opterećena na spojevima, a na zidu voda otječe, pa je presudan ispravan redoslijed preklopa i dobar završetak na vrhu,
• okomitu izolaciju treba odmah po završetku zaštititi od oštećenja pri zatrpavanju, a vodoravnu obično prekriva beton, estrih ili sljedeći sloj.

U praksi to znači da izolacija podruma u troškovniku ima obje stavke: vodoravnu površinu ispod ili na temeljnoj ploči i okomitu površinu po obodu zidova. Kod ravnog krova velik je dio površine vodoravan, a okomiti dio čini tek pojas uz atike i zidove. Ipak se upravo tamo najčešće odlučuje hoće li krov prokišnjavati. Okomitu površinu mjerite po cijeloj razvijenoj visini, uključujući preklop na vodoravni dio i završetak, a ne samo do vrha terena.

Opseg rada na okomitoj površini ne ovisi samo o broju kvadratnih metara. Zahtjevnost najviše određuje sljedeće:

• visina zida, jer kod viših zidova traku treba nastavljati ili pričvršćivati i radi se sa skele,
• broj kutova, uvlaka, stupova i prodora, jer je ravan dug zid puno jednostavniji od razvedenog tlocrta,
• stanje podloge, jer stari zid od kamena ili opeke bez sloja za izravnavanje treba najprije ožbukati ili zagladiti,
• uklanjanje stare izolacije, ostataka premaza i zemlje kod obnove,
• pristup, jer uzak iskop uz susjedovu ogradu ili atika bez skele bitno usporavaju rad,
• blizina zapaljivih materijala i prozora koje treba zaštititi ili riješiti drugom tehnologijom,
• vrijeme, jer se po vlazi i hladnoći rad prekida.

Kod obnove stare kuće često se događa da najviše vremena oduzmu iskop, čišćenje i izravnavanje zida, dok je samo varenje onda brže. Kod novogradnje s ravnim betonskim ili blok zidom vrijedi obrnuto.

Pogreške u okomitoj izolaciji su podmukle, jer ih nakon zatrpavanja nitko ne vidi. Pokažu se tek kao vlažne mrlje, solne iscvjetale naslage ili plijesan u podrumu, ponekad nakon nekoliko godina.

• podloga bez prednamaza ili prašnjava, pa traka drži samo za površinu i s vremenom se ljušti,
• nedovoljno zagrijavanje, pa se traka zalijepi samo točkasto i iza nje nastanu kanalići za vodu,
• pregrijavanje, pri kojem izgori uložak, bitumen se slije i traka na tom mjestu izgubi čvrstoću,
• nedostaje mehanički završetak na vrhu, pa se traka odlijepi, savije i voda teče iza izolacije,
• gornji rub izolacije ispod razine terena, pa voda sa sokla uđe iza njega, a izolacija u pravilu treba završiti iznad terena,
• oštar kut bez holkela, pa traka u kutu ne prianja i pri slijeganju se potrga,
• prekratki ili krivo usmjereni preklopi, pa voda uđe u spoj,
• prodori obloženi samo kitom, koji s vremenom otvrdne i odlijepi se,
• zatrpavanje građevinskim otpadom i kamenjem izravno na traku bez zaštitnog sloja,
• jedan sloj tamo gdje djeluje voda pod tlakom.

Zaštita izolacije nakon završetka zaseban je, ali neizostavan posao. Ispod zemlje se obično postavlja čepasta folija s čepovima prema tlu, XPS ploče ili drugi zaštitni sloj. Zatrpava se u slojevima i oprezno nabija, da se izolacija ne pomakne i ne probije.

Samo varenje plamenom na zidu prepustite izolaterima. Rad s plamenikom u iskopu ili na skeli je rizičan, a pogrešku je teško otkriti. Pripremom podloge ipak možete ekipi znatno pomoći i ujedno biti sigurni da će izolacija imati za što prionuti.

1. Otkopati zemlju uz zid do dogovorene dubine samo u opsegu koji je siguran, a dublji iskop s razupiranjem prepustiti tvrtki.
2. Očistiti zid od zemlje, starih premaza i labavih dijelova čeličnom četkom i ostaviti ga da se osuši.
3. Ukloniti izbočine morta i zaobliti oštre bridove.
4. Ispuniti veće rupe i reške mortom za popravke i ostaviti ga da odleži prema uputi proizvođača.
5. Pomesti ili usisati prašinu s površine zida i s vodoravnog ruba temelja.
6. Premazati zid bitumenskim prednamazom kistom ili valjkom u ravnomjernom tankom sloju, i to tek nakon dogovora s izolaterom o vrsti prednamaza.
7. Ostaviti prednamaz da se osuši prema tehničkom listu i štititi ga od kiše i prašine.
8. Ukloniti iz okoline stiropor, drvo i druge zapaljive materijale.

Preuzimanje obavite prije nego što se izolacija prekrije. Prođite zid cijelom duljinom i rubove spojeva oprezno isprobajte tupom špatulom, ne smiju se dati podići. Pri preuzimanju provjerite:

• traka je zavarena cijelom površinom, bez mjehura, nabora i odignutih rubova,
• na bočnim spojevima vidi se neprekinuta traka izašlog bitumena,
• preklopi su dovoljno široki i postavljeni tako da voda teče preko njih, a ne u njih,
• u kutu postoji holkel i traka u njemu prianja bez šupljine,
• kutovi i prodori dopunjeni su krpama i čvrsto spojeni,
• donji preklop na vodoravnu izolaciju je neprekinut i zavaren,
• gornji rub završen je letvicom, pričvršćen i zabrtvljen kitom,
• izolacija završava iznad razine budućeg terena ili ispod opšava atike,
• na traci nema progorjelih mjesta ni mehaničkih oštećenja,
• imate fotografije cijele površine i detalja te podatke o ugrađenoj traci.