Izrada tamponske podloge debljine do 30 cm

Debljina podloge se ne određuje odokativno. Zavisi od toga šta će po površini hodati, voziti se ili stajati i od toga kakvo je tlo ispod nje. Ista staza na pjeskovitom ili kamenitom terenu može proći sa tanjom podlogom, a na mekoj glini joj treba deblja.

• podloga do 30 cm se obično radi ispod staza, terasa, površina u bašti i prilaza za putnički automobil na dobrom, nosivom tlu, najčešće u dva sloja koji se zbijaju posebno,
• deblja podloga, do 50 cm, dolazi u obzir kod većeg opterećenja ili slabijeg tla: ispod ploče garaže, na prilazu gdje staju i teža vozila, na parkingu ili kada mekanu i vlažnu zemlju treba zamijeniti šljunkom.

U Crnoj Gori se tlo mnogo razlikuje od kraja do kraja. Na primorju i u kršu stijena je često blizu površine, ali se između nje nalaze džepovi crvenice koja se po kiši lako razmekša. Na sjeveru je više gline i ilovače, a mraz zalazi dublje u zemlju. Zato isti posao u Budvi i u Pljevljima ne mora izgledati isto. Kod podloge ispod temeljne ploče kuće debljinu i sastav slojeva određuje projektant ili statičar, često na osnovu geomehaničkog ispitivanja tla. Ispod kuće nema mjesta improvizaciji.

1. Izmjeriti površinu, obilježiti ivice i odrediti visinu gotove površine i pad.
2. Skinuti humus i svu mekanu, organsku ili raskvašenu zemlju do čvrstog tla.
3. Iskopati površinu na potrebnu dubinu, a iskopanu zemlju odvesti ili razastrti na placu.
4. Zbiti dno iskopa i provjeriti da li negdje propada ili istiskuje blato.
5. Na glinovitom ili vlažnom tlu položiti razdjelni geotekstil, da se šljunak ne utiskuje u zemlju.
6. Navesti prvi sloj krupnijeg kamenog agregata i razastrti ga na jednaku debljinu.
7. Zbiti sloj vibro pločom uzduž i poprijeko, tako da se prolazi preklapaju.
8. Navesti i zbiti sljedeći sloj, sve dok se ne dostigne ukupna debljina.
9. Poravnati gornji sloj prema visinama i padu, uz stalnu provjeru letvom i nivelirom.

Jedan sloj obično ima otprilike 10 do 20 cm, zavisno od toga koliko je teška mašina za zbijanje. Laka vibro ploča zbije samo tanji sloj, a teža ploča ili valjak mogu i deblji. Zato se ni podloga od 30 cm ne nasipa odjednom. Ako se nasipa odjednom, bila bi čvrsta samo pri vrhu, a ispod bi ostala rastresita mjesta.

Podloga radi kao sendvič: dolje krupan, nosivi kamen, a gore sitniji materijal koji se može precizno poravnati. Uobičajen sastav izgleda ovako:

• donji nosivi sloj od krupnog drobljenog kamena, na primjer frakcije 32/63, koji prenosi opterećenje i dobro propušta vodu,
• srednji sloj od kamene drobine, na primjer 0/32, koji popunjava šupljine i povezuje slojeve,
• gornji sloj za poravnanje od sitnijeg materijala; ispod popločanja dolazi još tanka posteljica od sitne drobine, a ispod betona obično sitna drobina ili šljunak sa pijeskom.

Zašto baš drobljeni kamen, a ne obli riječni šljunak? Oštre ivice zrna se pri zbijanju uglave jedna u drugu i sloj se „zaključa“. Obla zrna lakše klize jedno po drugom. Materijal treba da bude čist, bez zemlje i organskih ostataka. Ako nije čist, poslije kiše se pretvara u blato i gubi nosivost. Na slabijem tlu se češće dodaje geotekstil ili drenaža.

Koliko je posao zahtjevan, a time i koliko košta, zavisi najviše od uslova na placu. Posao olakšavaju:

• ravan teren i čvrsto, suvo tlo,
• dobar pristup za bager i kamion do same površine,
• mogućnost da iskopana zemlja ostane na placu.

Posao otežavaju i produžavaju:

• kosina koju treba izravnati, što je na primorju i u brdskim krajevima čest slučaj,
• glinovito ili raskvašeno tlo, kod kojeg treba geotekstil ili drenaža,
• stijena odmah ispod humusa, koju treba razbiti ili isjeći da se dobije potrebna dubina,
• skučen prostor iza kuće, gdje se materijal vozi kolicima, a iskop radi ručno,
• odvoz zemlje na veću udaljenost i rad u kišnom periodu.

• predebeli slojevi odjednom: površina djeluje čvrsto, ali dublje materijal ostane nezbijen i s vremenom se slegne,
• premalo prolaza pločom: u praksi se često dešava da se površina pređe jednom i to je to, a zbijati treba dok ploča ne prestane da ostavlja tragove,
• suv materijal: potpuno suva drobina se slabo zbija, malo vlaženja pomaže, ali raskvašen materijal šteti,
• humus ili blato ostavljeni na dnu: organska zemlja se vremenom raspada, a podloga iznad nje tone,
• zaboravljen pad i odvodnja: voda koja stoji u podlozi smanjuje nosivost, a zimi kad se smrzne podiže popločanje,
• štednja na debljini kod opterećenih površina: ispod prilaza kojim idu automobili tanka podloga se brzo utisne u kolotrage.

Gotovu podlogu pregledajte prije nego što na nju dođe popločanje ili beton. Kasnije se greške mogu ispraviti samo rastavljanjem. Pri preuzimanju provjerite:

• da ukupna debljina odgovara dogovoru, odnosno da je do 30 cm,
• da su humus i mekana zemlja uklonjeni do čvrstog tla,
• da je svaki sloj zbijan posebno, a ne cijela debljina odjednom,
• da pri hodanju i prelasku vibro pločom ne ostaju tragovi i da površina ne propada,
• da visine odgovaraju planu i da pad ide od kuće ili prema odvodnom kanalu,
• da ispod letve od dva metra nema izraženih udubljenja ni grbina,
• da su ivice zbijene jednako pažljivo kao sredina površine,
• da je kod podloge ispod temeljne ploče zbijenost provjerena na način koji je propisao projektant, na primjer opitom pločom.