Sabijanje podloge vibro pločom

Sabija se u više faza i svaka se nastavlja na prethodnu. Nije dovoljno jednom proći mašinom preko gotovog nasipa.

• Sabijanje dna iskopa: kad se ukloni humus i meka zemlja s korijenjem, prvo se sabije samo dno iskopa. Stručno se zove planum ili posteljica. Ako je meko ili glinovito, kamen iznad njega će "raditi" i vremenom se slijegati.
• Noseći sloj, sloj po sloj: tampon od drobljenog kamena razastire se u debljini obično oko 10 do 20 cm. Lakša ploča može da sabije tanji sloj, teža i deblji. Svaki sloj se sabije posebno, a tek onda dolazi sljedeći.
• Prelazi s preklopom: ploča se vodi ravnomjerno u trakama koje se malo preklapaju. Po jednom sloju se obično napravi otprilike 3 do 6 prelaza, poželjno naizmjenično uzduž i poprijeko.
• Provjera visina i ravnosti: poslije svakog sloja letvom i kanapom provjeravaju se visina i pad. Kod popločavanja uz kuću pad ide od objekta, obično oko 1 do 2 %.

Pazite na jednu stvar koju stariji savjeti često pogrešno navode: podložni sloj od sitnog agregata direktno ispod ploča ne sabija se prije polaganja. On se samo izravna letvom. Vibro ploča ponovo dolazi na red tek kad su ploče položene, i to preko gumene podloge, da se ploče slegnu i da se ne oštete.

Dobro se sabija drobljeni kamen s ujednačenim rasporedom zrna, odnosno mješavina krupnijih i sitnijih frakcija. Krupna zrna nose opterećenje i propuštaju vodu, a sitna popunjavaju prostor između njih. Tampon iz kamenoloma, kakav se kod nas obično naručuje, dobar je izbor ako sadrži i sitnu frakciju. Obli riječni šljunak ili materijal samo jedne frakcije se pod pločom više pomjera nego što se sabija.

Ukupna debljina podloge zavisi od toga šta će ići preko površine:

• staza i terasa: obično je dovoljan tanji noseći sloj, često negdje oko 15 do 25 cm,
• prilaz i parking za putničko vozilo: podloga je deblja, obično otprilike 30 do 50 cm, i slaže se u više slojeva, a donji je od krupnije frakcije,
• teža vozila: sastav slojeva treba da odredi projektant ili iskusan izvođač.

Zašto toliko slojeva? Jedan debeo sloj se sabije samo pri vrhu, a u dubini ostane rastresit. Više tanjih slojeva daje ravnomjernu čvrstoću po cijeloj dubini. Na nepropusnom glinovitom tlu, kakva je na primjer crvenica u primorju, isplati se misliti na odvodnjavanje, a ponekad i na geotekstil između zemlje i kamena, da se materijali ne pomiješaju. Na kamenitom kraškom terenu situacija je često obrnuta: dno iskopa je tvrdo, ali neravno, pa se udubljenja popune tamponom i sabiju.

Na zahtjevnost posla, a time i na cijenu, najviše utiču:

• vrsta tla: pjeskovita, dobro propusna zemlja ponaša se mnogo bolje od mokre gline,
• broj i debljina slojeva: ispod prilaza za auto sabijanja ima nekoliko puta više nego ispod staze,
• pristup: uska mjesta, stepenice, okolina zidova i ivičnjaka traže manju mašinu ili ručni rad,
• vlažnost i vrijeme: raskvašenu podlogu treba ostaviti da se prosuši, a previše suvu malo nakvasiti,
• nagib: na kosini se ploča teže vodi i radi se sporije,
• instalacije u zemlji: ako cijevi ili kablovi prolaze plitko, treba ih prvo pronaći, obilježiti i zaobići.

• Predebeo sloj odjednom: odozgo djeluje čvrsto, ali se ispod površine vremenom slegne.
• Premalo prelaza ili prebrz rad: površina izgleda gotovo, ali na nekim mjestima ostane meka.
• Preskočene ivice: uz ivičnjake i zidove podloga je najslabija i ploče tu prve tonu.
• Pogrešna vlažnost: suv materijal se ne sabija, a pretjerano mokar se pretvara u blato.
• Neodgovarajući materijal: obli šljunak, građevinski šut s nečistoćama ili zemlja s ostacima korijenja i lišća.
• Nesabijeno dno iskopa: i odličan tampon na mekom dnu vremenom propadne.

Stazu ili terasu možete urediti i sami, uz vibro ploču iznajmljenu na dan. Za prilaz za auto ili za loše tlo razmislite o izvođaču. Prije kopanja provjerite gdje prolaze podzemne instalacije: voda, kanalizacija, struja, telekomunikacije i eventualno gas. Ako oštetite gasnu cijev ili osjetite miris gasa, udaljite se s tog mjesta i pozovite 112. Ako zakačite električni kabl, ne dirajte ga i pozovite električara ili elektrodistribuciju.

1. Obilježiti površinu, visine i pad kanapom i kočićima.
2. Ukloniti humus, korijenje i meku zemlju do nosivog dna.
3. Sabiti dno iskopa s nekoliko prelaza ploče, a meka mjesta zamijeniti kamenom.
4. Postaviti ivičnjake ili drugi rubni završetak, prema izabranom načinu rada.
5. Razastrti prvi sloj tampona u debljini otprilike 10 do 20 cm, zavisno od težine ploče.
6. Provjeriti vlažnost: stisnut u šaci, materijal treba da zadrži oblik, ali iz njega ne smije curiti voda.
7. Preći površinu u trakama koje se preklapaju, počevši od ivica prema sredini.
8. Ponoviti prelaze poprijeko, dok ploča ne prestane da ostavlja vidljive tragove.
9. Provjeriti visinu i ravnost letvom, neravnine dopuniti i ponovo sabiti.
10. Na isti način razastrti i sabiti sljedeće slojeve, sve do nivoa ispod podložnog sloja.

Dok radite, nosite čvrstu obuću, rukavice i zaštitu za uši. S mašinom na benzinski ili dizel motor ne radite u zatvorenom prostoru. Na kosini vodite ploču uz i niz nagib, nikad bočno. U blizini starijih zidova i podruma radite oprezno, jer jake vibracije mogu oštetiti slabe konstrukcije.

Prije nego što se krene s podložnim slojem i pločama, prođite s izvođačem kroz ovu listu:

• dno iskopa je sabijeno prije nasipanja tampona,
• kamen je nasipan u slojevima i svaki sloj je sabijen posebno,
• poslije hoda u teškoj obući ni poslije prelaza ploče ne ostaju tragovi,
• uz ivice i ivičnjake nema mekih ni ulegnutih mjesta,
• letva položena na površinu ne pokazuje veće razmake ni grbe,
• pad ide od kuće i voda nema gdje da se zadržava,
• debljina podloge odgovara onome što je dogovoreno prema opterećenju,
• kod prilaza i većih površina, ako je tako dogovoreno, urađeno je i ispitivanje nosivosti, na primjer opitom kružnom pločom.