Izvještaj o ispitivanju elektroinstalacije (stan)

U praksi se za ovaj dokument koriste različiti nazivi: izvještaj o ispitivanju, stručni nalaz ili, kako se često kaže, „atest“ elektroinstalacije. Suština je ista. To je dokument s opisom instalacije, izmjerenim vrijednostima, spiskom nedostataka i jasnim zaključkom da li je instalacija bezbjedna za upotrebu ili nije.

Razlikuju se dvije vrste ispitivanja:

• prvo ispitivanje radi se prije prvog uključivanja nove ili prepravljene instalacije, dakle poslije gradnje, renoviranja ili veće izmjene razvoda,
• periodično ispitivanje ponavlja se nakon određenog vremena i provjerava da li se stanje instalacije u međuvremenu pogoršalo.

Ispitivanje smije raditi samo lice ili firma s važećom licencom i odgovarajućom mjernom opremom za ispitivanje električnih instalacija. Običan električar, makar bio i iskusan, ne može izdati ovakav izvještaj ako nema to ovlašćenje. Ako niste sigurni, zamolite izvođača da vam pokaže licencu i podatke o firmi prije nego što počne s radom.

Za stanove u ličnoj upotrebi obično nije propisan strog rok ponavljanja ispitivanja, kao što je to slučaj kod firmi i poslovnih prostora. To ne znači da je ispitivanje suvišno. U praksi će vam zatrebati u ovim situacijama:

• poslije renoviranja elektroinstalacije, i djelimičnog, na primjer nakon zamjene razvodne table, osigurača ili kablova u kuhinji i kupatilu,
• pri kupovini ili prodaji stana, jer kupcu mnogo govori o stanju razvoda, naročito u starijim zgradama s aluminijumskim provodnicima,
• poslije kvara, kratkog spoja ili požara, kada treba utvrditi uzrok i provjeriti da li je ostatak instalacije ispravan,
• pri izdavanju stana, kada stanodavac želi dokaz o bezbjednom stanju instalacije.

Za starije stanove preporučuje se da se instalacija provjeri otprilike jednom u deset godina, a kod lošeg stanja razvoda i češće. Ako u stanu imate malu djecu ili starije osobe, provjera se isplati još više.

Obratite pažnju na podjelu odgovornosti. Za instalaciju u stanu, odnosno od brojila dalje, odgovara vlasnik stana. Za vertikale, hodnike, podrume i ostale zajedničke prostorije odgovaraju upravnik zgrade i etažni vlasnici zajedno. Ako se radovi tiču glavnog osigurača ili brojila, svoje uslove može imati i operator distributivnog sistema.

U običnom stanu ispitivanje obično traje od jednog do tri sata. U većem stanu ili kod složenije instalacije, na primjer s električnim podnim grijanjem, može trajati i duže. Postupak je najčešće ovakav:

1. Stručnjak pregleda dostupnu dokumentaciju: projekat, šemu razvodne table ili raniji izvještaj.
2. Obavi vizuelni pregled: provjeri razvodnu tablu, oznake osigurača, stanje utičnica, prekidača i vidljivih provodnika, kao i to da li su elementi pogodni za datu prostoriju, recimo za kupatilo.
3. Izmjeri neprekidnost zaštitnog provodnika, odnosno provjeri da li „uzemljenje“ stiže do svake utičnice i do uređaja kojima je potrebno.
4. Izmjeri otpor izolacije, koji pokazuje da li je izolacija provodnika oštećena ili ostarjela.
5. Izmjeri impedansu petlje kvara, da bi provjerio da li osigurač pri kvaru isključuje dovoljno brzo.
6. Ispita zaštitnu sklopku diferencijalne struje (u narodu FID sklopka), odnosno da li isključuje pri pravoj struji curenja i u pravom vremenu.
7. Ocijeni rezultate prema standardima MEST EN za niskonaponske električne instalacije i sastavi izvještaj.

Tokom mjerenja struja u stanu će na kratko biti isključena. Računajte s tim zbog frižidera, računara ili akvarijuma. Za mjerenje otpora izolacije uređaje treba isključiti iz utičnica, jer inače mogu iskriviti rezultat ili se oštetiti.

Koliko će posao biti zahtjevan, a time i koliko će vremena trajati, zavisi uglavnom od stanja stana i dokumentacije:

• dokumentacija: ako imate šemu i raniji izvještaj, stručnjak ne mora tražiti koji osigurač pripada kojoj sobi,
• broj strujnih krugova: više krugova, utičnica i FID sklopki znači više mjerenja,
• pristup razvodnoj tabli: tabla zaklonjena ormarom ili zazidana pločicama usporava posao,
• starost i stanje razvoda: kod aluminijumskih provodnika i nepreglednih prepravki iz prošlosti stručnjak mora tražiti kako je šta povezano,
• vlažne prostorije: kupatilo i terasa imaju strože zahtjeve, pa je provjera temeljnija,
• pronađene greške: samo ispitivanje greške ne popravlja; njihovo otklanjanje je poseban posao električara, a nakon toga obično treba ponoviti provjeru.

U praksi se ponavljaju slični nedostaci. Dobro je znati za njih unaprijed, da vas rezultat ne iznenadi:

• nema FID sklopke: u starim stanovima je obično nema, iako upravo ona pri strujnom udaru prekida struju u djeliću sekunde,
• aluminijumski provodnici u lošem stanju: olabavljeni ili pregrijani spojevi koji mogu izazvati požar,
• nestručne kućne prepravke: zamijenjena utičnica bez zaštitnog provodnika, svjetlo povezano „po svome“, osigurač pogrešne jačine,
• jeftin materijal bez potrebnih oznaka: utičnice i produžni kablovi koji se pod opterećenjem pregrijavaju,
• neoznačena razvodna tabla, pa pri kvaru niko ne zna šta da isključi.

Ako stručnjak nađe ozbiljnu grešku, ocijeniće instalaciju kao neispravnu i može preporučiti da se dio instalacije ne koristi do popravke. To nije sitničarenje, nego zaštita od strujnog udara i požara. Ako ste nešto radili sami, recite mu to otvoreno, uštedjećete vrijeme i jednom i drugom.

U elektroinstalaciju treba da dira samo kvalifikovani električar. Zato pronađene greške ne popravljajte sami. Ako osjetite miris paljevine ili vidite dim iz utičnice ili table, isključite glavni osigurač ako možete bezbjedno da priđete, a u slučaju požara pozovite 112.

Izvještaj ćete dobiti u pisanom obliku. Čuvajte ga zajedno s ostalim dokumentima o stanu i pri prodaji ga predajte novom vlasniku. Prije nego što ga preuzmete, provjerite da li sadrži:

• adresu i tačne podatke o stanu,
• vrstu ispitivanja, odnosno da li je prvo ili periodično,
• ime stručnog lica ili naziv firme, podatke o licenci i potpis,
• datum ispitivanja i preporučeni rok za sljedeće,
• opis instalacije, uključujući vrstu provodnika, broj strujnih krugova, osigurača i FID sklopki,
• izmjerene vrijednosti za pojedine strujne krugove, a ne samo opšte „zadovoljava“,
• spisak utvrđenih nedostataka s mjestom gdje se nalaze i prijedlogom popravke,
• jasan zaključak da li je instalacija bezbjedna za upotrebu.