Montaža i povezivanje ventilatora (kupatilo/WC)

Električar prvo procijeni gdje ventilator najbolje odgovara i kuda će vazduh izlaziti. Vazduh može ići u ventilaciono okno, u cijev ili direktno napolje kroz spoljni zid. Ventilator treba postaviti što bliže izvoru vlage, dakle tušu ili kadi. Pri tome mora biti van domašaja vode koja prska i mora poštovati bezbjednosne zone kupatila.

Zatim slijedi sam rad:

• obilježavanje mjesta i priprema otvora, obično prečnika 100 ili 125 mm, zavisno od ventilatora i cijevi,
• dovođenje kabla: u novogradnji je izvod obično spreman, a kod renoviranja se često štemuje kanal i ugrađuje razvodna kutija,
• postavljanje kućišta ventilatora, najbolje sa podloškom koja upija vibracije, i zaptivanje spoja sa cijevi,
• povezivanje provodnika prema tipu ventilatora i uputstvu proizvođača,
• podešavanje vremena naknadnog rada ili osjetljivosti senzora i probno puštanje.

Kanali za kabl se na kraju zatvaraju malterom, tako da se zid može okrečiti ili obložiti pločicama. Ako se radi i novo svjetlo, praktično je oba posla uraditi odjednom. Svjetlo i ventilator često koriste istu trasu kabla.

Od tipa ventilatora zavisi kako će se povezati i koliko će biti udoban za svakodnevnu upotrebu.

• osnovni ventilator sa prekidačem uključujete i isključujete ručno i dobro odgovara za WC ili ostavu, gdje nema mnogo pare,
• ventilator sa tajmerom se obično pali zajedno sa svjetlom i poslije gašenja radi još nekoliko minuta, otprilike 3 do 15 minuta, zavisno od podešavanja, što je za WC uobičajeno i praktično rješenje,
• ventilator sa senzorom vlažnosti se sam uključi kada vlažnost pređe podešenu granicu i isključi se kada se prostorija osuši, pa je za kupatilo bez prozora često razuman izbor.

Kako izabrati snagu? Protok vazduha se navodi u m³/h. Za WC je obično dovoljan manji protok, a kupatilu sa tušem treba više. Važni su i dužina cijevi i broj koljena. Kod duže trase ili više koljena isplati se ventilator sa većim pritiskom, inače će bučati, a izvući će malo vazduha. Ako je kupatilo pored spavaće sobe, pogledajte i nivo buke koji navodi proizvođač.

U stambenoj zgradi sa zajedničkim oknom važna je nepovratna klapna. Ona sprječava da se vazduh i mirisi iz okna vraćaju u vaš stan.

Najbrže ide zamjena starog ventilatora novim istog tipa, ako na mjestu već postoje ispravan izvod i otvor. Više posla traži ugradnja potpuno novog ventilatora u završenom kupatilu. Tada treba provući kabl, štemovati kanale kroz pločice ili malter, a ponekad i bušiti novi otvor.

Posao je zahtjevniji i kada postoji:

• ventilator sa tajmerom ili senzorom, kome treba više provodnika i podešavanje,
• nedostajući izvod ili loše postavljena razvodna kutija,
• bušenje kroz debeo zid ili zid sa fasadnom izolacijom,
• montaža na visok plafon ili u spušteni plafon od gips-kartona,
• duža cijev sa koljenima koju treba dodatno postaviti.

Kupatilo je, kada je struja u pitanju, jedno od najrizičnijih mjesta u stanu. Voda, para i metalne slavine u kombinaciji sa pogrešno povezanim uređajem mogu dovesti do strujnog udara. Zato rad na električnoj instalaciji treba da obavi stručno osposobljen električar. Uputstvo za samostalni rad ovdje namjerno ne postoji.

Električar provjerava da li je strujni krug kupatila zaštićen FID sklopkom, obično osjetljivosti 30 mA, i da li ventilator za izabrano mjesto ima odgovarajuću zaštitu od vode (IP oznaka). Provjerava i presjek provodnika. Za uobičajene ventilatore koristi se kabl presjeka 1,5 mm². Ventilatoru sa tajmerom ili senzorom osim faze i nultog provodnika treba i provodnik koji dolazi sa prekidača svjetla, pa je obično potreban kabl sa više žila. Zaštitni provodnik u kutiji ne smije nedostajati, čak i kada je sam ventilator dvostruko izolovan.

Stručno urađena montaža važna je i za garanciju proizvođača i u slučaju štete koju treba prijaviti osiguranju.

• ventilator daleko od tuša, na primjer iznad vrata, pa se para u međuvremenu kondenzuje na zidovima,
• nedostaje nepovratna klapna kod zajedničkog okna, pa u stan ulaze mirisi od komšija,
• pogrešno povezan naknadni rad, pa se ventilator poslije gašenja svjetla ne isključuje ili uopšte ne radi dodatno,
• zamijenjeni provodnici ili nedostaje zaštitni provodnik, pa ventilator ne reaguje kako treba i nastaje bezbjednosni rizik,
• preslab model za dugu cijev, pa ventilator radi, a vlaga ostaje,
• loše vođeni kanali za kabl, na primjer koso preko zida, pa pri kasnijem bušenju lako dođe do probijanja kabla,
• zatvoren ventilator, do koga se poslije postavljanja pločica ili spuštenog plafona ne može doći radi čišćenja.

Pri primopredaji tražite da vam majstor pokaže ventilator u svim režimima rada. Provjerite:

• ventilator je čvrsto postavljen, ne lupka i ne vibrira,
• spoj sa cijevi ili oknom je zaptiven,
• kada prinesete papir rešetki, ventilator ga vidljivo privlači,
• uključuje se kako ste se dogovorili, prekidačem, sa svjetlom ili preko senzora,
• naknadni rad je podešen i ventilator se poslije njega sam isključi,
• kod senzora vlažnosti podešena je osjetljivost i znate kako da je promijenite,
• nepovratna klapna se slobodno pomjera i zatvara se kada se ventilator ugasi,
• kanali su zatvoreni malterom i okolina je čista,
• do ventilatora se može doći radi čišćenja rešetke,
• dobili ste uputstvo i znate koji osigurač u razvodnoj tabli pripada ovom krugu.