Montaža difuzne folije

Folija se često zove i sekundarna hidroizolacija. Pokrivač je prva zaštita od vode, folija je druga. Po običnom vremenu skoro da vam ne treba, ali kod jakog vjetra, kose kiše ili snijega koji se topi, voda može proći kroz spojeve crijepa. Tada folija odlučuje da li će krovna konstrukcija i izolacija ostati suve.

Najveći značaj ima kod stambenog ili utopljenog potkrovlja. Mokra mineralna vuna izoluje mnogo slabije, a drvo koje dugo vlaži može napasti buđ ili trulež. Takvi problemi se često pokažu tek poslije nekoliko sezona, kad se na plafonu pojave fleke.

Ljudi često miješaju foliju sa parnom branom. Difuzna folija ide sa spoljne strane izolacije, dakle ispod pokrivača, i paru pušta napolje. Parna brana se postavlja sa unutrašnje strane, ispod gips-karton ploča, i sprečava da vlaga iz prostorija uđe u izolaciju. Svaki sloj ima svoj zadatak, zato ih ne možete zamijeniti jedan drugim.

Kontaktna ili nekontaktna

Kontaktna folija jako dobro propušta paru, pa može ležati direktno na termoizolaciji ili na daščanoj oplati. Koristi se kod utopljenih krovova, gdje između izolacije i folije nema mjesta za vazdušni sloj.

Nekontaktna folija traži ispod sebe provjetreni prostor. Više odgovara starijim krovovima i krovovima bez stambenog potkrovlja. Ako se položi direktno na izolaciju, vlaga može ostati zarobljena u konstrukciji.

Ispod lima ili ispod crijepa

Lim se brzo zagrijava i brzo hladi, pa se ispod njega lako stvara kondenzat. Zato se ispod limenog pokrivača bira otpornija membrana i pažljivo se rješava provjetravanje. Folija mora izdržati i kretanje majstora po krovu dok se lim montira.

Ispod keramičkog ili betonskog crijepa folija štiti prije svega od kiše i snijega koje nanese vjetar. Ona je dio cjeline zajedno sa kontraletvama, letvama i provjetrenim slojem. Izbor zato zavisi od vrste pokrivača, nagiba krova, vrste izolacije i načina provjetravanja. Jednostavnija folija može biti dovoljna iznad neutopljene garaže, a iznad stambenog potkrovlja ima smisla kvalitetnija membrana. Za šta je koja folija namijenjena, uvijek piše u tehničkom listu proizvođača.

Riječ je o radu na visini koji obavlja tesar ili krovopokrivač, uz zaštitu od pada. Postupak je obično ovakav:

1. Pregledati krovnu konstrukciju: ravnost rogova, stanje drveta, završetke kod strehe, dimnjaka i krovnih prozora. Vlažno ili napadnuto drvo prvo popraviti ili zamijeniti.
2. Pripremiti strehu tako da folija može izaći na okapni lim ili u oluk, a voda oteći van konstrukcije.
3. Razvući prvu traku vodoravno uz strehu, odštampanom stranom napolje, kako je označio proizvođač.
4. Nastaviti sljedećim trakama prema sljemenu, tako da viša traka preklapa nižu. Preklop je obično oko 10 do 20 cm, kod manjeg nagiba više, a tačnu mjeru daje proizvođač.
5. Foliju privremeno pričvrstiti klamericama. Kod nekontaktne folije ostaviti je da blago visi između rogova, da eventualna voda otiče prema strehi.
6. Prelijepiti spojeve i povezati detalje sistemskim trakama, manžetnama i kitovima.
7. Prikovati kontraletve duž rogova. Kod malog nagiba ispod njih se često stavlja zaptivna traka koja zatvara rupe od eksera.
8. Postaviti letve i pokrivač što prije, da folija ne bude dugo izložena suncu.

Kontraletve prave prostor kroz koji vazduh struji od strehe prema sljemenu i odnosi vlagu. Bez tog prostora bi se ispod pokrivača kondenzovala voda. Folija je dakle dio cijelog krova, a ne samostalna traka materijala.

Najjednostavniji je ravan dvovodni krov bez prodora, sa zdravom konstrukcijom i dobrim pristupom. Folija se razvuče, pričvrsti i pokrije bez mnogo sječenja.

Posao produžavaju i poskupljuju naročito:

• badže, uvale i grebeni, gdje foliju treba sjeći i više preklapati,
• dimnjaci, krovni prozori, prodori antena i ventilacionih cijevi,
• mali nagib krova, gdje su zahtjevi za zaptivanje veći,
• potreba da se kod utopljenog potkrovlja zalijepe svi spojevi,
• popravka rogova, dopuna oplate ili letava prije montaže,
• loš pristup krovu i nepovoljno vrijeme.

Kad upoređujete ponude, tražite da vam se navede da li uključuju materijal, trake, kontraletve, prevoz i pripremu podloge. Ponuda bez tih stavki može izgledati povoljno, ali onda detalji izostanu.

Gotov krov može izgledati uredno sve dok ne dođe prvi jak vjetar sa kišom. U praksi se najčešće viđaju ove greške:

• premali preklop traka ili postavljanje odozgo nadolje, pa voda ulazi ispod spoja,
• folija okrenuta pogrešnom stranom, koja onda slabije propušta paru,
• obična univerzalna traka umjesto sistemske, koja s vremenom izgubi lijepljivost,
• prodori samo zasječeni, bez manžetne ili lijepljenja,
• folija koja ne izlazi na okapni lim, pa voda curi u zid ili izolaciju,
• provjetreni sloj koji nedostaje ili je zatvoren,
• rupe od alata ili pokrivača koje niko nije popravio,
• folija ostavljena otkrivena duže nego što proizvođač dozvoljava, pa je ošteti UV zračenje.

Popravka je obično zahtjevna, jer treba skinuti pokrivač, letve, a ponekad i zamijeniti mokru izolaciju. Sitna greška u detalju tako može značiti zahvat na cijelom krovu.

Prije nego što se folija pokrije letvama i crijepom, isplati se pregledati krov zajedno sa majstorom i provjeriti:

• da li trake idu vodoravno odozdo nagore i da li viša preklapa nižu,
• da li preklop odgovara tehničkom listu i nagibu krova,
• da li je folija okrenuta pravom stranom prema oznakama,
• da li su spojevi i detalji zalijepljeni trakama namijenjenim toj foliji,
• da li su dimnjak, krovni prozori i prodori povezani manžetnom ili trakom, bez otvorenih mjesta,
• da li folija kod strehe izlazi na lim ili u oluk,
• da li na površini ima pukotina i rupa,
• da li kontraletve prave neprekinut provjetreni sloj od strehe do sljemena,
• da li pokrivač dolazi u roku koji dozvoljava proizvođač folije.