Montaža horizontalnog oluka

Oluk nije samo komad lima. Radi kao sistem, i svaki dio mora da odgovara sljedećem:

• kuke za oluk, koje nose oluk i određuju njegov pad,
• sam oluk sa spojnicama po dužini,
• čeone kapice, koje zatvaraju krajeve oluka,
• olučni lijevak, kroz koji voda prelazi u vertikalu,
• uglovi i ugaoni komadi, ako krov nije običan dvovodni.

Na porodičnim kućama ovo je najčešće rješenje. Oluk se vidi, lako se čisti, a ako zakaže, voda se prelije preko ivice umjesto da prodre u krovnu konstrukciju, kao što se dešava kod skrivenih oluka. Za kosi krov sa prepustom to je razuman izbor.

Redoslijed je važan. Ako se lijevak ili dužina oluka rješavaju tek kad su dijelovi spojeni, često treba rasklopiti nekoliko metara sistema.

1. Izmjeriti dužinu strehe i odrediti mjesto vertikale. Okvirno, jedna vertikala pokriva otprilike 10 metara oluka.
2. Postaviti prvu kuku na najvišoj tački, obično na kraju udaljenom od vertikale.
3. Izračunati visinsku razliku: dužinu oluka u metrima pomnožiti izabranim padom, obično 2 do 5 mm po metru. Za 8 metara i pad od 3 mm to je 24 mm.
4. Postaviti posljednju kuku kod lijevka niže za tu vrijednost i između krajnjih kuka zategnuti zidarski kanap.
5. Postaviti kuke između njih tačno po kanapu. Duge kuke savijati savijačicom, ne čekićem, da se ne ošteti zaštitni sloj.
6. Izrezati otvor za lijevak na najnižem mjestu, na razmaku od kraja oluka koji propisuje proizvođač, ivice očistiti i blago saviti nadolje.
7. Ulagati oluk u kuke od najviše tačke prema lijevku: zadnju ivicu uvući, a prednju osigurati jezičkom kuke.
8. Spojiti dijelove sistemskim spojnicama sa gumenom zaptivkom, nasaditi i zaptiti čeone kapice.
9. Povezati vertikalu i uraditi probu vodom.

Kuke se pričvršćuju sa najmanje dva vijka, a duge kuke obično sa tri. Vijci treba da budu od nerđajućeg čelika ili pocinkovani, jer obični crni vijci za drvo napolju brzo zarđaju.

Koji prečnik oluka izabrati

Prečnik se ne bira po izgledu, nego po površini krova koju oluk odvodnjava. Računa se tlocrtna površina, dakle krov gledan odozgo, a ne površina u nagibu. Svaki proizvođač ima tabelu za to. Na većim porodičnim kućama često se koristi prečnik od 150 mm. Na strmim krovovima voda teče brže, a na primorju pljuskovi znaju biti vrlo jaki, pa se isplati uzeti oluk za jednu dimenziju veći.

Pocinkovani lim, aluminijum, bakar ili plastika

• Pocinkovani i plastificirani lim je uobičajen, čvrst i dobro podnosi snijeg.
• Aluminijum je lagan i ne rđa, ali traži precizan limarski rad. Uz more je zahvalan jer slan vazduh ne nagriza zaštitni sloj tako brzo.
• Bakar i titanijum-cink biraju se uglavnom za zahtjevniju arhitekturu i stare kamene kuće.
• Plastika je tiha i lagana, najviše odgovara garažama, nadstrešnicama i manjim kućama. Mnogo se širi na toploti, pa joj trebaju dilatacioni spojevi. Na sjevernim, zasjenjenim stranama u planinskim krajevima, gdje snijeg dugo stoji, osjetljivija je.

Polukružni ili četvrtasti profil

Polukružni oluk se bolje sam čisti, jer se nečistoća ne zadržava u uglovima. Četvrtasti pri istoj širini primi više vode i pristaje modernim kućama, ali ga treba čistiti pažljivije. Oblik birajte prema kući, a prečnik prema površini krova.

Vrste kuka

Duge kuke se pričvršćuju na rogove ili letve prije postavljanja pokrivača i najčvršće su. Kratke čeone kuke se šrafe u čeonu dasku, pa se mogu postaviti i na gotov krov, ali njihova nosivost zavisi od stanja daske. Kuke uvijek kupujte od istog proizvođača kao i oluk. Razlika u profilu od par milimetara dovoljna je da oluk ne legne u kuku.

Najjednostavnije je kod novog krova: kuke se postave prije pokrivača, fasada još nije gotova, a limar radi sa skele koja ionako stoji na gradilištu. Posao produžavaju, pa time i poskupljuju:

• kuća na sprat i potreba za skelom ili platformom,
• razuđen krov sa grebenima, krovnim prozorima i više nivoa,
• skidanje starog oluka i kuka,
• istrula ili kriva čeona daska koju treba prvo popraviti,
• montaža na gotov pokrivač, kad se duge kuke više ne mogu koristiti,
• otežan pristup, na primjer uz susjedni plac ili iznad trotoara.

Montaža oluka je rad na visini, zato je prepustite limaru sa odgovarajućom opremom i osiguranjem. Ako živite u stambenoj zgradi, zamjenu oluka dogovaraju upravnik zgrade i etažni vlasnici, a ne pojedinačni vlasnik stana.

Većina problema sa olucima nema veze sa materijalom, nego sa detaljima montaže. Najviše se viđaju ove greške:

• Oluk bez pada ili sa obrnutim padom. Voda stoji, taloži se prljavština, a zimi se ledi.
• Prevelik razmak između kuka. Pod mokrim snijegom oluk se ugne. Kuke se obično stavljaju otprilike na svakih 50 do 80 cm, plastika i snježni krajevi traže manji razmak, a tačnu vrijednost daje proizvođač.
• Oluk postavljen previsoko. Pri pljusku voda preskoči prednju ivicu i sliva se niz fasadu. Gornja ivica treba da bude malo niže od produžene ravni pokrivača.
• Spojevi samo na silikonu. Kit je samo dodatak sistemskim gumenim zaptivkama, sam prestaje da zaptiva nakon par sezona.
• Bez dilatacije kod plastike. Ljeti se profil izvije i spojevi se otvore. Na spojnicama obično postoji oznaka po kojoj se razmak podešava prema temperaturi u trenutku montaže.
• Montaža na mrazu. Ispod oko 5 °C plastika postaje krta, a kitovi slabo prianjaju.
• Miješanje dijelova različitih proizvođača. Čest uzrok curenja.

Prije preuzimanja pustite vodu iz crijeva u najudaljeniji kraj oluka bar nekoliko minuta i pogledajte oluk sa udaljenosti. Provjerite:

• voda ravnomjerno otiče prema lijevku i u oluku ne ostaju bare,
• ne kaplje ni sa spojeva, ni sa čeonih kapica, ni sa lijevka,
• pri punom protoku voda ne prelazi preko prednje ivice,
• oluk je gledan izdaleka prav, bez ugiba i talasa,
• kuke su ravnomjerno raspoređene, i pri krajevima i sa obje strane lijevka,
• kuke ne podižu pokrivač i ne zatvaraju ventilacioni razmak krova,
• vijci su od nerđajućeg čelika ili pocinkovani,
• okolina je očišćena, a pokrivač i fasada nisu oštećeni.

Ako je moguće, fotografišite kuke prije nego što se preko njih postavi pokrivač. Kod reklamacije ili kasnijih radova na krovu te fotografije dobro dođu.