Varenje bitumenske trake na vertikalnu površinu, jedan sloj

Vertikalna bitumenska izolacija ima jedan glavni zadatak: da spriječi da voda ili vlaga iz zemlje uđe u zid. Na krovu sprječava da voda koja se sliva niz površinu procuri iza hidroizolacije uz zid ili atiku. Tipična mjesta su:

• spoljni zidovi podruma i suterena prije zatrpavanja zemljom,
• temeljne trake i sokla kuće, gdje se hidroizolacija spaja s horizontalnom izolacijom ispod zida,
• unutrašnja strana atike ravnog krova, gdje se krovna izolacija podiže naviše,
• spoj terase ili balkona sa zidom kuće,
• potporni zidovi, bunari, šahtovi i septičke jame sa spoljne strane.

Zašto baš plamenom? Zavarena traka se s podlogom spaja po cijeloj površini, ispod nje ne ostaju šupljine kroz koje bi voda putovala, a bitumen u spojevima se stopi u jednu cjelinu. Kad je posao dobro urađen, od pojedinačnih traka nastaje neprekidan sloj bez slabih mjesta na spojevima.

Kada je jedan sloj dovoljan

Jedan sloj zavarene trake se po pravilu koristi protiv vlage iz tla i protiv vode koja ne vrši pritisak, dakle vode koja se slije naniže i koju odvede drenaža ili propusni nasip. Obično je dovoljan i kod podizanja krovne izolacije na atiku, ako to odgovara slojevima krova. Ako kuća stoji na glinovitom terenu gdje se poslije kiše voda zadržava oko temelja, ili ako nivo podzemne vode dopire do poda podruma, riječ je o vodi pod pritiskom. Tada se obično predviđaju dvije trake, drugi sistem ili vodonepropusni beton. O tome odlučuje projektant prema uslovima na parceli, a ne majstor na licu mjesta. Ako niste sigurni kakva voda djeluje oko vaše kuće, pitajte prije nego što počne varenje.

Postupak se razlikuje zavisno od toga da li je riječ o zidu podruma u iskopu ili o atici na krovu, ali princip je isti.

1. Provjeriti podlogu: mora biti čvrsta, suva, ravna, bez oštrih ispupčenja, ostataka maltera i prašine. Ivice se zaobljavaju ili obaraju.
2. Napraviti holkel, odnosno kosi ili zaobljeni prelaz u uglu između horizontalne i vertikalne površine, od maltera ili od gotovog klina. Tako traka ne prelazi preko oštrog ugla od 90 stepeni.
3. Premazati podlogu bitumenskim prajmerom i ostaviti ga da se osuši prema uputstvu proizvođača, obično nekoliko sati.
4. Isjeći trake na dužinu koja odgovara visini zida, uz dodatak za preklop na horizontalnu površinu i za završetak gore.
5. Traku namotati, prisloniti dolje uz zid, zagrijavati donju stranu trake i podlogu i traku postepeno odmotavati naviše. Pritiskati je valjkom ili gladilicom da prione cijelom površinom.
6. Kod viših zidova traku gore privremeno ili trajno mehanički pričvrstiti, da ne sklizne dok je topla.
7. Zavariti bočne preklope tako da na ivici iscuri tanka, neprekidna traka bitumena, obično oko pola centimetra.
8. Obraditi unutrašnje i spoljne uglove, prodore cijevi i ankera dodatnim zakrpama od iste trake.
9. Gornju ivicu završiti završnom ili pritisnom lajsnom, pričvrstiti je i procjep iznad lajsne zatvoriti trajno elastičnim kitom pogodnim za bitumen.
10. Provjeriti spojeve i fotografisati gotovu površinu prije nego što je prekrije zaštitni sloj.

Spoj s horizontalnom izolacijom

Najosjetljivije mjesto vertikalne izolacije je njen donji dio, gdje se susreće s izolacijom ispod temelja ili na krovu. Horizontalna traka se obično podigne na zid bar nekoliko centimetara, a vertikalna je prekrije, ili obrnuto, zavisno od redoslijeda radova. Važno je da preklop bude dovoljno širok, približno 10 do 15 cm, i da bude zavaren bez prekida. Kod podruma se često dešava da horizontalna izolacija viri ispod temeljne ploče samo malo i da je zablaćena. Takvu ivicu treba očistiti, osušiti i premazati prajmerom, inače se vertikalna traka zalijepi samo za prljavštinu.

Velik dio problema s vertikalnom izolacijom nastaje još prije nego što se upali gorionik. Prije dolaska izolatera trebalo bi da bude spremno sljedeće:

• zid je završen, a beton ili malter je imao dovoljno vremena da sazri i da se osuši prema uputstvu proizvođača, jer svjež beton sadrži mnogo vode i traka na njemu ne drži,
• kod podruma je iskop dovoljno širok da se uz zid može bezbjedno stajati i raditi s gorionikom, a kosine ili podgrada iskopa su osigurane od obrušavanja,
• kod atike postoji skela ili bezbjedan pristup i zaštita od pada,
• iz blizine su uklonjeni zapaljivi materijali, naročito stiropor, drvo, folije i ambalaža,
• prodori cijevi, kanalizacije i kablovskih vodova su postavljeni unaprijed, jer je naknadno bušenje kroz gotovu izolaciju uvijek slabo mjesto,
• jasno je čime će se izolacija zaštititi kad se završi i ko će to uraditi.

Vrijeme igra veliku ulogu. Po kiši, magli i na orošenoj podlozi ne može se variti, jer se voda ispod trake pretvara u paru i stvara mjehure. Na niskim temperaturama bitumen je krući i traka puca pri savijanju, zato proizvođači navode minimalnu temperaturu ugradnje. Trake modifikovane SBS-om po pravilu se mogu ugrađivati i po hladnijem vremenu nego obične oksidirane trake, ali i za njih važi podatak iz tehničkog lista. U primorskom dijelu Crne Gore češći problem je jutarnja vlaga i jako ljetnje sunce, a na sjeveru hladnoća u proljeće i jesen, pa se termini radova planiraju prema tome.

Na vertikalne površine danas se gotovo isključivo koriste modifikovane bitumenske trake namijenjene varenju, debljine obično oko 4 mm. Razlike su uglavnom u vrsti bitumena, u nosećem ulošku i u završnoj obradi površine. Na gradilištima se ovakve trake često kolokvijalno zovu po nazivu poznatih proizvoda, ali važno je šta piše u tehničkom listu, a ne kako ih majstori zovu.

Vrsta bitumena

• SBS modifikovani bitumen (elastomerni) je elastičan, dobro podnosi pomjeranja podloge i niske temperature, za vertikalne površine i detalje bira se najčešće,
• APP modifikovani bitumen (plastomerni) bolje podnosi visoke temperature i sunce, ali je krući i manje je pogodan za uglove i neravan zid,
• oksidirani bitumen je najjeftinija i najmanje elastična grupa, za varenje na vertikalne površine danas se koristi samo izuzetno.

Noseći uložak

Uložak određuje čvrstoću i rastegljivost trake. Poliesterski filc je elastičan i otporan na kidanje, zato ima prednost kod podruma i na mjestima gdje se objekat može pomjerati. Stakleni voal ili tkanina je dimenzionalno stabilniji, ali pri pomjeranju podloge može lakše da pukne. Traka sa staklenim nosačem ima smisla tamo gdje je podloga stabilna i nema opasnosti od slijeganja.

Površina trake

Traka sa sitnim posipom ili s tankom folijom na površini pogodna je ispod zemlje i ispod termoizolacije. Za atiku koja ostaje na suncu koristi se traka s krupnijim posipom od škriljca, koji štiti bitumen od UV zračenja, ili se izolacija prekriva limenom opšivkom. Ako bi traka bez zaštite ostala na suncu, bitumen bi s vremenom stario i pucao, a jako ljetnje sunce taj proces ubrzava.

Kada je bolje ne variti

Tamo gdje se u blizini nalazi termoizolacija od stiropora, drvene konstrukcije ili PVC okviri prozora i vrata, otvoreni plamen je rizik. Stiropor se na toploti topi i prijeti požar. Na takvim mjestima koriste se samoljepljive bitumenske trake, hladni bitumenski premazi ili se redoslijed radova prilagodi tako da se vari prije postavljanja izolacije. Kod sokle utopljene kuće ovo je često pitanje i rješava se prije početka radova.

U cjenovniku postoji posebna stavka za varenje jednog sloja bitumenske trake na horizontalnu površinu. Materijal je često isti, ali je rad na zidu drugačiji i sporiji. Razlike ukratko:

• na horizontalnoj površini cijela rolna se odmotava odjednom i pritiska nogom ili valjkom, a na zidu se radi s isječenim komadima i svaki se zagrijava i pritiska posebno,
• na zidu djeluje gravitacija, topla traka ima tendenciju da klizi i da se odlijepi na gornjoj ivici, zato joj treba mehaničko pričvršćivanje i završna lajsna,
• na zidu ima više spojeva, uglova i prodora po kvadratnom metru, a svaki detalj traži vrijeme i iskustvo,
• radnik radi u nezgodnom položaju, u iskopu ili na skeli, i teže vidi da li je bitumen u spoju pravilno iscurio,
• na horizontalnoj površini voda stoji i hidroizolacija je najviše opterećena u spojevima, a na zidu se voda sliva, pa najviše odlučuju pravilan redoslijed preklopa i dobar završetak gore,
• vertikalnu izolaciju treba odmah poslije završetka zaštititi od oštećenja pri zatrpavanju, dok je horizontalna obično prekrivena betonom, estrihom ili sljedećim slojem.

Praktično to znači da, ako se izoluje podrum, predmjer sadrži obje stavke: horizontalnu površinu ispod temeljne ploče ili na njoj i vertikalnu površinu po obimu zidova. Kod ravnog krova je velika površina horizontalna, a vertikalni dio čini samo traka duž atika i zidova, ali baš se tu najčešće odlučuje da li će krov prokišnjavati. Vertikalnu površinu mjerite po cijeloj razvijenoj visini, uključujući preklop na horizontalni dio i završetak, a ne samo do vrha terena.

Obim rada na vertikalnoj površini ne zavisi samo od broja kvadratnih metara. Na zahtjevnost najviše utiče sljedeće:

• visina zida, jer kod viših zidova traku treba nastavljati ili pričvršćivati i radi se sa skele,
• broj uglova, uvlačenja, stubova i prodora, jer je ravan dug zid mnogo jednostavniji od razuđene osnove,
• stanje podloge, jer stari zid od kamena ili opeke bez izravnavajućeg sloja treba prvo omalterisati ili izravnati,
• uklanjanje stare izolacije, ostataka premaza i zemlje kod rekonstrukcije,
• pristup, jer uzak iskop uz susjedovu ogradu ili atika bez skele znatno usporavaju rad,
• blizina zapaljivih materijala i prozora, koje treba zaštititi ili riješiti drugom tehnologijom,
• vrijeme, jer se po vlazi i hladnoći rad prekida.

Kod rekonstrukcije stare kuće, a takvih kamenih kuća u Crnoj Gori ima mnogo, često se dešava da najviše vremena odnese upravo iskopavanje, čišćenje i izravnavanje zida, dok je samo varenje onda brže. Kod novogradnje s ravnim betonskim ili blok zidom je obrnuto.

Vertikalna hidroizolacija je u sredini lanca radova i njen kvalitet zavisi od toga koliko se dobro majstori međusobno dogovore.

• sa zidarima i betonircima: ravna podloga, zaobljene ivice, holkel u uglu i dovoljno sazreo beton,
• s vodoinstalaterima i električarima: sve prodore postaviti unaprijed, najbolje sa zaptivnom manžetnom ili prirubnicom na koju se traka može spojiti,
• s onima koji rade termoizolaciju podruma: ljepak za perimetarske ploče mora biti pogodan za bitumen, jer ljepkovi na bazi rastvarača oštećuju bitumen,
• s onim ko zatrpava iskop: nasipanje tek poslije kontrole izolacije, bez kamenja direktno uz zid, u slojevima,
• kod krova s limarom: limena opšivka atike treba da prekrije gornji završetak izolacije tako da voda ne može da uđe iza trake.

U stambenoj zgradi, na primjer kod izolacije podruma ili krova, radovi se dogovaraju s upravnikom zgrade i etažnim vlasnicima, koji o njima odlučuju. Dobro je unaprijed dogovoriti termin, pristup podrumu ili krovu i ko obavještava stanare o radovima s otvorenim plamenom.

Greške u vertikalnoj izolaciji su podmukle, jer ih poslije zatrpavanja niko ne vidi. Pokažu se tek kao vlažne mrlje, solne eflorescencije ili buđ u podrumu, ponekad i poslije više godina.

• podloga bez prajmera ili prašnjava, pa traka drži samo površinski i s vremenom se ljušti,
• nedovoljno zagrijavanje, pa se traka zalijepi samo tačkasto i iza nje nastanu kanali za vodu,
• pregrijavanje, pa izgori noseći uložak, bitumen iscuri i traka na tom mjestu izgubi čvrstoću,
• nedostaje mehanički završetak gore, pa se traka odlijepi, savije i voda se sliva iza izolacije,
• gornja ivica izolacije ispod nivoa terena, pa voda sa sokle procuri iza nje, a izolacija po pravilu treba da završi iznad terena,
• oštar ugao bez holkela, pa traka u uglu ne naliježe i pri slijeganju se pocijepa,
• kratki ili pogrešno okrenuti preklopi, pa voda uđe u spoj,
• prodori obloženi samo kitom, koji s vremenom otvrdne i odlijepi se,
• nasip s građevinskim šutom i kamenjem direktno na traku bez zaštitnog sloja,
• jedan sloj tamo gdje djeluje voda pod pritiskom.

Zaštita izolacije poslije završetka je posebna, ali neophodna stvar. Ispod zemlje se obično postavlja čepasta folija s čepovima okrenutim prema zemlji, perimetarske ploče ili drugi zaštitni sloj. Nasipanje se radi u slojevima i pažljivo se nabija, da se izolacija ne pomjeri i ne probuši.

Samo varenje je gotovo čim se traka ohladi, obično za nekoliko minuta. Ukupno trajanje radova ipak zavisi od pripreme. Prajmeru je prema proizvođaču potrebno od nekoliko sati do otprilike jednog dana da se osuši, po hladnoći i vlazi i duže. Svjež malter ili izravnavajući sloj mora se osušiti prije prajmera. Betonu novih zidova treba vremena da iz njega izađe višak vlage, obično nekoliko sedmica.

Na vertikalnoj površini za dan se uradi manje metara nego na horizontalnoj, jer ima više detalja. Kod kuće s jednostavnom osnovom i ravnim zidom podrum je često izolovan za nekoliko dana, a kod razuđene osnove i starog zida treba računati na duže vrijeme. Nemojte zatrpavati odmah poslije završetka, nego izolaciju prvo pregledajte i fotografišite.

O bezbjednosti: kod rada s otvorenim plamenom na licu mjesta mora biti aparat za gašenje požara, a poslije završetka mjesto se još neko vrijeme provjerava da negdje ne tinja ostatak materijala. Boce s plinom ne ostavljaju se u iskopu, jer se teži plin skuplja pri dnu. Ako osjetite miris plina ili izbije požar, napustite mjesto i pozovite 112.

Samo varenje plamenom na zidu prepustite izolaterima. Rad s gorionikom u iskopu ili na skeli je rizičan, a greška se teško otkrije. Pripremom podloge ipak možete znatno pomoći ekipi i istovremeno biti sigurni da će izolacija imati za šta da se drži.

1. Otkopati zemlju uz zid do dogovorene dubine samo u obimu koji je bezbjedan, a dublji iskop prepustiti firmi s podgradom.
2. Očistiti zid od zemlje, starih premaza i labavih djelova čeličnom četkom i ostaviti ga da se osuši.
3. Ukloniti ispupčenja maltera i zaobliti oštre ivice.
4. Popuniti veće rupe i fuge reparaturnim malterom i ostaviti ga da sazri prema uputstvu proizvođača.
5. Pomesti ili usisati prašinu s površine zida i s horizontalne ivice temelja.
6. Premazati zid bitumenskim prajmerom četkom ili valjkom u ravnomjernom tankom sloju, samo poslije dogovora s izolaterom o vrsti prajmera.
7. Ostaviti prajmer da se osuši prema tehničkom listu i zaštititi ga od kiše i prašine.
8. Ukloniti iz okoline stiropor, drvo i druge zapaljive materijale.

Preuzimanje obavite prije nego što se izolacija prekrije. Prođite zid cijelom dužinom i ivice spojeva pažljivo probajte tupom špahtlom, ne smiju da se podignu. Pri preuzimanju provjerite:

• traka je zavarena cijelom površinom, bez mjehura, nabora i odignutih ivica,
• na bočnim spojevima vidi se neprekidna traka iscurjelog bitumena,
• preklopi su dovoljno široki i postavljeni tako da se voda sliva preko njih, a ne u njih,
• u uglu postoji holkel i traka u njemu naliježe bez šupljine,
• uglovi i prodori su dopunjeni zakrpama i čvrsto spojeni,
• donji preklop na horizontalnu izolaciju je neprekidan i zavaren,
• gornja ivica je završena lajsnom, pričvršćena i zaptivena kitom,
• izolacija završava iznad nivoa budućeg terena ili ispod limene opšivke atike,
• na traci nema pregorjelih mjesta ni mehaničkih oštećenja,
• imate fotografije cijele površine i detalja i podatke o ugrađenoj traci.