Montaža zidne svjetiljke

Laiku to može izgledati kao nekoliko šrafova i dva provodnika. Električar ipak pri svakom koraku provjerava da li je sve bezbjedno, jer se u starijim instalacijama nađu razna iznenađenja.

1. Isključiti odgovarajući osigurač na razvodnoj tabli. Nije dovoljan samo prekidač, jer on može biti pogrešno povezan i na svjetiljci ostaje napon.
2. Ispitivačem napona ili multimetrom provjeriti da na provodnicima zaista nema napona.
3. Skinuti staru svjetiljku i pregledati provodnike, kleme i kutiju. Tada se često pokažu skrivene greške, na primjer napukao provodnik, pregorjela izolacija ili zaštitni provodnik koji nedostaje.
4. Prepoznati fazni, nulti i zaštitni provodnik. Boje provodnika u starim stanovima ne moraju odgovarati današnjem označavanju, zato se to provjerava mjerenjem.
5. Pripremiti mjesto montaže: libelom označiti rupe, provjeriti da na mjestu bušenja ne prolaze drugi kablovi i izabrati tiplove prema vrsti zida.
6. Povezati provodnike u klemu svjetiljke ili u kvalitetne kleme i provjeriti čvrstinu svakog spoja.
7. Pričvrstiti svjetiljku na zid tako da se ne pomjera i da provodnici nisu prignječeni ni zategnuti.
8. Uključiti osigurač i isprobati paljenje, gašenje i, ako postoji, regulaciju jačine svjetla.

Postupak je kod većine svjetiljki sličan, ali neke vrste imaju svoje posebnosti.

• Svjetiljka sa grlom za sijalicu: jednostavna je, ali je važno poštovati najveću snagu sijalice koju navodi proizvođač. Jača sijalica pregrijava grlo i provodnike.
• LED svjetiljka sa ugrađenim izvorom: troši malo struje, ali neki modeli imaju spoljno napajanje (drajver), kojem treba mjesta u kutiji ili iza svjetiljke. LED ne podnosi pregrijavanje, zato ga ne pokrivajte izolacijom ni oblogom.
• Svjetiljka sa regulacijom jačine: stari dimer napravljen za klasične sijalice često ne radi dobro sa LED svjetlom. To se vidi po treperenju, zujanju ili po tome što se svjetlo ne može potpuno prigušiti. Dimer i svjetiljka moraju biti međusobno kompatibilni.
• Svjetiljka za kupatilo: presudne su zone oko kade i tuša i stepen zaštite IP. Što je svjetiljka bliže vodi, to zaštita mora biti veća. U praksi se obično koristi najmanje IP44, a tačne zahtjeve određuju važeći standardi MEST EN za električne instalacije i uputstvo proizvođača.
• Spoljna svjetiljka: mora biti namijenjena za spoljnu upotrebu i dobro zaptivena protiv kiše. Na primorju vlažan i slan vazduh brže nagriza metal, pa se tamo isplati birati svjetiljku od materijala otpornog na koroziju.

Kako izabrati pravu visinu? Svjetiljka pored kreveta obično stoji niže, a u hodniku ili na stepeništu više, najčešće oko dva metra iznad poda. Najvažnije je da svjetlo ne zasljepljuje i da svjetiljka ne smeta pri prolazu.

Najjednostavnije je kada u zidu već postoji izvod na pravom mjestu, provodnici su u dobrom stanju i svjetiljka ima jasan nosač za montažu. Električar je tada brzo montira, bez diranja zida.

Posao se produžava i komplikuje naročito u ovim situacijama:

• izvod je na drugom mjestu od onog gdje treba da stoji svjetiljka, pa ga treba pomjeriti ili produžiti, što znači štemovanje kanala u zidu (šlica) i krpljenje maltera,
• u zidu su stari aluminijumski provodnici, koji su krti i pri savijanju pucaju, što je u starijim zgradama čest slučaj,
• u stanu je starija instalacija sa dva provodnika, bez zaštitnog, kakva se često sreće u zgradama iz prošlog vijeka, a svjetiljka zaštitni provodnik zahtijeva,
• zid je od gips-karton ploča ili siporeksa, gdje su potrebni posebni tiplovi, a teža svjetiljka se ponekad mora pričvrstiti za profil,
• svjetiljka ima složen nosač, spoljno napajanje, senzor pokreta ili pametno upravljanje,
• uz montažu se mijenja i prekidač ili dimer.

Kada se montira više svjetiljki odjednom, na primjer u cijelom stanu, električar bolje organizuje posao i jedna svjetiljka mu oduzme manje vremena.

Priključivanje svjetiljke je zahvat na električnoj instalaciji i treba da ga uradi kvalifikovani električar. Zamijenjene provodnike, slab kontakt u klemi ili zaštitni provodnik koji nedostaje laik često ne primijeti, a mogu dovesti do strujnog udara, pregrijavanja spoja ili požara. Zato ovdje nema uputstva za samostalni rad.

Šta možete pripremiti sami:

• izabrati svjetiljku i provjeriti da li odgovara prostoru (stepen zaštite IP, kompatibilnost sa dimerom),
• sačuvati uputstvo i pribor za montažu iz kutije,
• osloboditi prostor ispod mjesta montaže i skloniti lomljive stvari.

Dobro je električaru pokazati svjetiljku još prije kupovine ili mu poslati njen model. Tako izbjegavate situaciju da kupljenu svjetiljku nije moguće bezbjedno povezati na vašu instalaciju.

• Faza na pogrešnom mjestu: prekidač prekida nulti umjesto faznog provodnika i svjetiljka ostaje pod naponom i kada je ugašena. Pri zamjeni sijalice tada prijeti strujni udar.
• Nepovezan zaštitni provodnik: kod metalnih svjetiljki to je ozbiljna greška, jer pri kvaru cijelo kućište može doći pod napon.
• Slabo pričvršćivanje: neodgovarajući tiplovi u gips-kartonu ili siporeksu. Svjetiljka se s vremenom olabavi ili padne.
• Premalo rastojanje od zapaljivih materijala: jake svjetiljke i halogeni trebaju razmak od drvene obloge ili zavjesa koji navodi proizvođač.
• Unutrašnja svjetiljka u vlazi: u kupatilu ili napolju bez dovoljne zaštite dolazi do korozije i kratkih spojeva.
• Prevelika snaga sijalice: jača sijalica od dozvoljene skraćuje vijek svjetiljke i opterećuje spojeve.

Pri preuzimanju nekoliko stvari provjerite odmah na licu mjesta, dok je električar još kod vas.

• svjetiljka čvrsto stoji na zidu i ne pomjera se ni pri laganom pritisku,
• stoji ravno, što se vidi libelom ili pogledom u odnosu na ivicu vrata ili prozora,
• pali se i gasi pouzdano, bez kašnjenja i treperenja,
• regulacija jačine svjetla radi glatko u cijelom opsegu, ako je svjetiljka ima,
• posle nekog vremena rada ni kućište ni okolina se pretjerano ne greju i ništa ne miriše na zagorjelo,
• provodnici ne vire ispod svjetiljke i otvor u zidu je pokriven,
• okolina je bez prašine i ostataka od montaže,
• dobili ste informaciju o odgovarajućoj sijalici, održavanju i garanciji na rad.