Štemanje kanala za kabl u cigli, gasbetonu i betonu

Kanali imaju smisla svuda gdje će se zid ponovo malterisati ili bar ravnati. Kabl sakriven u zidu zaštićen je od oštećenja, ne zauzima prostor i ne vidi se. Kod grube gradnje ili adaptacije do golog zida to je uobičajeno rješenje.

Postoje ipak situacije kada štemanje nije dobar izbor:

• u nosivim zidovima zgrada od panela, gdje bi kanal oslabio panel ili pogodio armaturu,
• u tankim pregradnim zidovima, na primjer od blokova debljine oko 5 do 7 cm, gdje bi dubok kanal zid praktično presjekao,
• na gotovim skupljim površinama, kao što su pločice ili dekorativni malter, ako se ne mijenjaju,
• u zidovima nepoznatog sadržaja, gdje mogu prolaziti stare cijevi za vodu, gas ili grijanje,
• u debelim kamenim zidovima starih kuća, posebno na primorju, gdje je štemanje sporo, a kamen se lako odvaljuje u velikim komadima.

Tada se kabl često vodi drugim putem: u podu ispod estriha, u spuštenom plafonu, u predzidu od gips-kartona ili u nadžbuknim kanalicama. Dobar električar će vam ove mogućnosti ponuditi prije nego što počne da sječe.

Obilježavanje trase

Sve počinje planom. Električar prema projektu ili dogovoru sa vama obilježi na zidu položaj kutija, razvodne table i trase između njih. Koristi libelu ili ukršteni laser i olovku ili sprej. Trase se vode vertikalno i horizontalno, nikada koso. Razlog je jednostavan: za nekoliko godina neko će bušiti zid i mora da zna gdje otprilike može očekivati kabl.

Provjera zida

Pri adaptaciji se zid prije sječenja pregleda detektorom metala i napona. Stari aluminijumski provodnici, vodovodne cijevi ili gasne instalacije ne moraju biti tamo gdje biste ih očekivali. Postojeća strujna kola u prostoriji isključuju se na osiguračima u razvodnoj tabli.

Sječenje ivica

U cigli i betonu ivice kanala sijeku se šlicericom, električnom mašinom sa dva dijamantska diska jedan pored drugog. Širina i dubina podese se prema broju kablova. Mašina se priključuje na industrijski usisivač, inače je prostorija za par minuta puna finog prašine. Manji dijelovi mogu se sjeći i ugaonom brusilicom sa dijamantskim diskom, ali je to sporije i stvara više prašine.

Vađenje materijala

Traka između rezova vadi se špicom ili lopaticom na manjoj štemarici, ili ručno dlijetom i čekićem. U gasbetonu često je dovoljan ručni alat za šliceve koji materijal bukvalno izgrebe. Dno kanala treba da bude otprilike ravno, bez oštrih izbočina koje bi pritiskale kabl.

Otvori za kutije

Uz kanale se obično buše i otvori za instalacione kutije, krunskom burgijom. U cjenovniku je to često posebna stavka, pa provjerite da li je uključeno u ponudu.

Čišćenje i polaganje kabla

Kanal se usisa, po potrebi navlaži, a kabl ili zaštitna cijev se u njega položi i učvrsti. Učvršćuje se gipsom, brzovezujućim malterom ili obujmicama. Kanal se zatvara tako da kabl ne ostane slobodan i da ispuna bude u ravni sa zidom ili malo ispod nje, gdje će kasnije doći malter.

Ova stranica obuhvata dvije stavke iz cjenovnika: štemanje kanala u cigli i gasbetonu i štemanje kanala u betonu i panelu. Razlika nije samo u tvrdoći materijala, već u cijelom postupku, alatu i rizicima.

Puna pečena cigla

Starije kuće i zgrade često imaju zidove od pune cigle. U njoj se štema prilično dobro, materijal je predvidljiv. Problem prave tvrde malterske fuge i stari malteri različite debljine, koji pri štemanju otpadaju u većim komadima. Pri adaptaciji zato treba računati sa više zakrpa poslije polaganja kablova.

Šuplji glineni blokovi

U novijim zidanim kućama uobičajeni su glineni blokovi sa šupljinama, poznati kao giter blok ili blokovi tipa Porotherm. Zidovi komora su tanki, i kada se po njima jako udara, cijele komore se probiju, pa umjesto uskog kanala nastane rupa. Zato se ovdje radi uglavnom sječenjem i pažljivim odlamanjem. Probijene šupljine treba savjesno popuniti, inače malter iznad njih kasnije upadne ili pukne. Sličan oprez važi i za šuplje betonske blokove, koji se kod nas često koriste kao ispuna između stubova i greda.

Gasbeton

Gasbeton, u narodu siporeks, ili blokovi tipa Ytong, mekan je i lako se obrađuje. Kanali u njemu idu brzo, često ručnim alatom i bez mnogo prašine. Treba paziti na dubinu: gasbeton je krt i kod tankih pregrada zid se lako oslabi. Proizvođači blokova obično navode koliko duboke kanale njihovi zidovi podnose, pa to vrijedi pogledati u tehničkom listu.

Beton i panel

Beton je tvrd, štema se sporo i diskovi se brzo troše. U njemu može biti čelična armatura koju ne smijete presjeći. Kod panela je situacija još osjetljivija: nosivi paneli su dio konstrukcije cijele zgrade i greška u njima pogađa sve etažne vlasnike, ne samo vaš stan. U panelima se zato kanali rade rijetko, eventualno kratke vertikalne dionice u tankom sloju, a većina trasa vodi se kroz pod, spušteni plafon ili postojeće instalacione kanale. Isto važi za armiranobetonske stubove i grede u kućama sa skeletnom konstrukcijom: u njih se ne štema, kabl ih zaobilazi.

Električni vodovi u zidovima polažu se u takozvane instalacione zone. To su pojasevi u kojima se kablovi uobičajeno očekuju. Po pravilu horizontalne trase idu u pojasu otprilike 15 do 45 cm ispod plafona ili iznad poda, a vertikalne otprilike 10 do 30 cm od uglova prostorije i od ivica vrata i prozora. Tačna pravila daju važeći standardi za elektroinstalacije (MEST EN) i električar treba da ih poznaje. Za vas je važno da znate da kabl ne treba da ide preko sredine zida, niti na visini gdje se obično kače police i slike.

Dubina kanala zavisi od toga šta se u njega polaže. Za jedan kabl uobičajenog presjeka obično je dovoljno 2 do 3 cm, a za zaštitnu cijev ili više kablova jedan pored drugog kanal je dublji i širi. Kabl mora biti pokriven slojem maltera ili ispune, a ne samo tankim premazom. Previše duboki kanali, s druge strane, slabe zid i povećavaju potrošnju materijala za zatvaranje.

Nosivi zidovi

U nosive zidove, naročito horizontalno, štema se oprezno i u ograničenom obimu. Dug horizontalni kanal u nosivom zidu sa statičkog stanovišta lošiji je od vertikalnog, jer presijeca zid po dužini. Ako niste sigurni da li je zid nosiv, pogledajte projektnu dokumentaciju ili se posavjetujte sa statičarem. Uobičajeni kanali u pregradnim zidovima pri zamjeni instalacije sasvim su druga situacija od sječenja nosivog panela.

Posao se obračunava po dužnom metru, ali nije svaki metar jednako zahtjevan. Na rad najviše utiču:

• materijal zida: gasbeton ide najbrže, cigla je srednje zahtjevna, beton i panel su najsporiji,
• stanje zida: goli zid štema se lakše nego zid sa starim debelim malterom ili pločicama,
• širina i dubina kanala: kanal za više kablova ili debelu cijev znači više materijala za vađenje,
• visina: trase ispod plafona i kanali u plafonu rade se sa skele ili merdevina i idu sporije,
• pristup i namještaj: prazna prostorija nije isto što i stan u kojem se živi, gdje sve treba pokriti i zaštititi,
• zahtjevi u vezi sa prašinom: rad sa usisavanjem i pokrivanjem traje duže, ali štedi mnogo čišćenja,
• nepoznate instalacije: pri adaptaciji starije kuće često se naiđe na stare kablove i cijevi koje treba zaobići,
• obim: par metara za jednu utičnicu radi se drugačije od cijelog stana, gdje se alat jednom pripremi i ide se sistematično.

Provjerite šta tačno stavka obuhvata. Negdje je uključeno samo sječenje i vađenje, a negdje i zatvaranje kanala poslije polaganja kabla, odvoz šuta ili bušenje otvora za kutije.

Šta treba da bude spremno prije dolaska električara

• jasna predstava o položaju utičnica, prekidača, svjetiljki i uređaja, najbolje ucrtana u osnovu,
• raspored namještaja, naročito kuhinjskih elemenata i kreveta,
• ispražnjena ili pokrivena prostorija, iznesene stvari osjetljive na prašinu,
• pristup razvodnoj tabli i mogućnost da se isključe odgovarajuća strujna kola,
• u zgradi obaviješteni komšije, jer je štemanje bučno.

Redoslijed radova

Kanali za struju rade se po pravilu poslije zidanja, a prije malterisanja. U praksi se njihov položaj usklađuje sa vodoinstalaterom i majstorom za grijanje i klimu, da se trase ne ukrštaju i da ne nastaju suvišni novi kanali. U kuhinji i kupatilu važno je unaprijed znati gdje će biti elementi, pločice i ogledalo, jer se upravo tamo utičnice najčešće pomjeraju. Ako se u stanu planira klima uređaj, dobro je odmah predvidjeti i kanal za njegov kabl i odvod kondenzata.

Poslije polaganja kablova i zatvaranja kanala slijede provjera i mjerenje koje radi električar, a zatim malter ili glet. Gotovu trasu dobro je fotografisati sa metrom prije nego što je malter prekrije. Te fotografije će kasnije dobro doći svakome ko bude bušio.

Koliko traje

U gasbetonu se za dan uradi prilično mnogo metara, u cigli manje, a u betonu znatno manje. Za cijeli stan pri adaptaciji obično se računa sa jednim do nekoliko dana, zavisno od materijala i obima. Gips ili brzovezujući malter za zatvaranje kanala vezuje približno za nekoliko desetina minuta, ali prije malterisanja treba sačekati vrijeme sušenja koje navodi proizvođač.

• kose trase: kabl ide dijagonalno preko zida, neko kasnije buši po logici zona i pogodi ga,
• previše plitak kanal: kabl je odmah ispod površine, a malter iznad njega puca ili se na njemu pojavi linija,
• previše dubok kanal u tankoj pregradi: zid je oslabljen i pri kasnijem opterećenju, na primjer kačenju ormarića, može da pukne,
• razbijene šupljine blokova: nedovoljno popunjene šupljine daju upao ili šupalj malter,
• prašina bez usisavanja: prašina se raširi po cijelom stanu, u ventilaciju i u elektroniku,
• neočišćen kanal: ispuna se loše veže za podlogu i može da se odvoji,
• neučvršćen kabl: pri malterisanju izađe iz kanala i ostane skoro na površini,
• nema dokumentacije: niko ne zna kuda idu kablovi, pa se pri sljedećim radovima trasa traži nasumično,
• oštećena armatura: presječena armatura u betonu slabi konstrukciju i može početi da korodira.

Samo štemanje kanala u pregradnom zidu od cigle ili gasbetona može uraditi i spretan amater, ako se drži zona i radi pažljivo. To ne važi za beton, panele i nosive zidove, tu je potreban stručnjak. Polaganje i povezivanje kabla, priključak na razvodnu tablu i mjerenje uvijek su posao kvalifikovanog električara. Trase dogovorite sa njim unaprijed.

1. Dogovoriti sa električarem položaj kutija, trasa i dimenzije kanala.
2. Isključiti na osiguračima strujna kola u prostoriji i provjeriti da nema napona.
3. Preći zid detektorom metala i napona i obilježiti pronađene instalacije.
4. Obilježiti trasu libelom ili laserom, samo vertikalno i horizontalno.
5. Pokriti pod, prozore i namještaj, zatvoriti vrata folijom.
6. Staviti zaštitne naočare, respirator, antifone i rukavice.
7. Isjeći ivice kanala šlicericom priključenom na usisivač, u gasbetonu koristiti ručni alat za šliceve.
8. Izvaditi materijal između rezova dlijetom, u šupljim blokovima nježno i bez jakih udaraca.
9. Provjeriti dubinu i ravnost dna, ukloniti oštre izbočine.
10. Usisati kanal i ostaviti ga spremnog električaru za polaganje kabla.
11. Fotografisati trase sa metrom prije zatvaranja.

Prije malterisanja pregledajte kanale zajedno sa električarem. Kasnije se ništa ne može popraviti bez novog štemanja.

• trase idu samo vertikalno i horizontalno u dogovorenim zonama,
• položaj kutija odgovara planu i rasporedu namještaja,
• kanali imaju ujednačenu dubinu i kabl ne viri iznad površine,
• u šupljim blokovima razbijene komore su popunjene,
• kablovi su u kanalima učvršćeni i nisu mehanički oštećeni,
• u betonu nema vidljivo presječene armature,
• zatvoreni kanali su čvrsti, bez šupljina i labavih komadića,
• šut je odvezen ili sakupljen prema dogovoru,
• imate fotografije trasa sa metrom.