Gipskartonski pregradni zid s jednostrukom oblogom

Kostur je kod obje varijante isti. U pod i strop se pričvrste vodeći profili UW, a u njih se postave uspravni profili CW. Šupljinu između profila obično ispuni mineralna vuna. Varijante se razlikuju samo po broju slojeva ploča.

• Zid s jednostrukom oblogom ima na svakoj strani jednu ploču, najčešće debljine 12,5 mm. S profilom širine 75 mm zid je debeo otprilike 100 mm. Lakši je i brže se gradi. Odgovara za obično dijeljenje prostorija, garderobe, paravan ili zid u radnoj sobi, ako na njega nećete kačiti teške stvari.
• Zid s dvostrukom oblogom ima na svakoj strani dvije ploče, a spojevi su međusobno pomaknuti. S istim profilom debeo je otprilike 125 mm. Krući je, bolje podnosi udarce, bolje prigušuje buku i čvršće drži okačene predmete. Isplati se između spavaće i dnevne sobe, kod dječije sobe, kućne kancelarije i svuda gdje će visiti kuhinjski elementi, televizor ili police.

Zašto dva sloja bolje prigušuju zvuk? Teža obloga se teže zatrese od zvuka, a pomaknuti spojevi ne prave jednu neprekinutu fugu kroz zid. Ipak, rezultat uvijek zavisi i od toga koliko se pažljivo zaptiju spojevi sa stropom, podom i bočnim zidovima.

O vrsti ploča treba razmisliti kod obje varijante. U kupatilo i kuhinju idu impregnirane ploče (zelene), a tamo gdje se traži otpornost na požar, vatrootporne ploče. Kod dvostruke obloge slojevi se mogu kombinovati, na primjer unutrašnji sloj standardni, a vanjski impregnirani.

1. Označavanje. Laserom ili libelom se na podu, stropu i bočnim zidovima označi osa zida i položaj vrata.
2. Vodeći profili. Na profile UW se zalijepi zaptivna traka, koja odvaja zid od stropa i poda i smanjuje prenos zvuka. Profili se pričvrste tiplama koje odgovaraju podlozi. Isto se pričvrste i krajnji profili CW uz bočne zidove.
3. Uspravni profili. Profili CW se umetnu u UW na razmaku od obično 600 do 625 mm, zavisno od širine ploča, tako da spojevi padnu na profil. Kod vrata se koriste jači profili UA, a iznad otvora se pravi nadvoj.
4. Instalacije i ojačanja. Prije zatvaranja zida provuku se kablovi i postave ojačanja na mjestima gdje će visiti ormarići ili televizor.
5. Prva strana i izolacija. Obloži se jedna strana, a zatim se u šupljinu stavi mineralna vuna tako da ispuni prostor bez rupa i da nije zgnječena.
6. Druga strana. Kod jednostruke obloge zatvori se druga strana i to je to. Kod dvostruke obloge na obje strane slijedi drugi sloj, čiji su spojevi pomaknuti u odnosu na prvi. Vijci se stavljaju na razmaku prema uputama proizvođača, kod gornjeg sloja obično oko 25 cm.
7. Gletovanje i brušenje. Spojevi se popune masom za spojeve, ugradi se armirajuća traka, slijede sljedeći slojevi i brušenje. Na vanjske uglove se postave ugaoni profili.

Koliko će posao biti zahtjevan, a time i skuplji ili jeftiniji, najviše zavisi od toga šta sve zid mora imati:

• visina zida: viši zidovi trebaju šire ili udvojene profile i više rada s pločama,
• broj otvora: svaka vrata, revizioni otvor ili prolaz instalacija znače ojačanje i precizno sječenje,
• oblik prostora: kosine u potkrovlju, niše i neravni stropovi znače mnogo rezanja,
• vrsta ploča i izolacije: impregnirane, vatrootporne ili tvrđe ploče teže se sijeku i teže su,
• tražena kvaliteta površine: zid za običan moler traži manje rada nego zid uz bočno svjetlo ili pod sjajnu boju,
• broj slojeva obloge: dvostruka obloga znači duplo više uvrtanja vijaka i više materijala.

Jednostavan pregradni zid u uobičajenoj visini sobe može napraviti i spretan kućni majstor. Električne instalacije u zidu, međutim, mora uraditi kvalifikovani električar.

1. Označiti osu zida laserom na podu, stropu i bočnim zidovima.
2. Zalijepiti zaptivnu traku na profile UW i krajnje profile CW.
3. Pričvrstiti profile UW u pod i strop tiplama koje odgovaraju podlozi.
4. Postaviti profile CW na razmak prema širini ploča i libelom provjeriti da su uspravni.
5. Ojačati otvor za vrata i mjesta za buduće okačene predmete.
6. Prepustiti električaru da provuče kablove i ugradi kutije.
7. Obložiti prvu stranu pločama, spojeve postavljati na profil i međusobno ih pomicati.
8. Staviti mineralnu vunu u šupljinu bez rupa i bez gnječenja.
9. Obložiti drugu stranu, glave vijaka blago upustiti ispod površine kartona.
10. Gletovati spojeve s armirajućom trakom, ostaviti da se osuše, nanijeti sljedeće slojeve i prebrusiti.
11. Nanijeti dubinsku podlogu prije krečenja ili tapeta.

• Slabo pričvršćeni profili. Zid se onda trese i puca na spojevima.
• Nema zaptivne trake. Zvuk i vibracije prolaze preko stropa i poda, iako je u zidu izolacija.
• Rupe u izolaciji. Zgnječena ili loše odrezana vuna slabije prigušuje buku.
• Spojevi u jednoj liniji. Kod dvostruke obloge spojevi drugog sloja moraju biti pomaknuti u odnosu na prvi, inače zid može pucati.
• Gletovanje na brzinu. Bez trake ili bez sušenja slojeva nakon krečenja se pojave pukotine i „mape“.
• Zaboravljena ojačanja. Kuhinjski elementi okačeni samo na gips-karton su nepotreban rizik. Ojačanja se prave prije zatvaranja zida, ne poslije.

• zid je uspravan i pri provjeri dugom letvom nema izraženih valova,
• kad ga pritisnete rukom, ne pomjera se i ne škripi,
• spoj sa stropom, podom i bočnim zidovima je zaptiven, bez vidljivih fuga,
• spojevi i vijci se nakon podloge ne vide ni pri bočnom svjetlu,
• štok vrata je čvrst, a vrata se zatvaraju bez struganja,
• kod dvostruke obloge spojevi slojeva su pomaknuti, što potvrđuje izvođač ili fotografije,
• imate skicu ili fotografije mjesta s ojačanjima i trase kablova.