Predzidna obloga od gipskartona

Predzidna obloga i pregradni zid često se miješaju. Pregradni zid stoji slobodno u prostoru i dijeli prostoriju. Predzidna obloga prati postojeći zid i služi uglavnom za tehničko i vizuelno uređenje. Ako ne želite mijenjati raspored, a trebate ravan zid spreman za krečenje, tapete ili pločice, ovo je pravi izbor.

Varijanta bez izolacije ima smisla naročito u ovim situacijama:

• stari, neravni malteri koje bi inače trebalo zahtjevno ravnati,
• skrivanje instalacija kada u zid ne želite ili ne smijete štemati,
• brzo uređenje stana u kojem živite, bez mokrih radova i čekanja da se sve osuši,
• hodnici, kancelarije i prostorije bez posebnih zahtjeva za zvuk ili toplotu.

Kada je bolje izabrati nešto drugo? Ako vam smeta buka od komšija, prazna šupljina pomaže malo, a zid ponekad zvuči „šuplje“. Tada je bolja obloga sa mineralnom vunom. Kod vanjskih zidova budite oprezni s izolacijom s unutrašnje strane. Bez proračuna stručnjaka i pravilno postavljene parne brane vlaga se može kondenzovati iza ploče.

Mjerenje i priprema

Gipsar prvo provjeri postojeći zid laserom ili dugom letvom i pronađe mjesto gdje je najviše ispupčen. Od tog mjesta se određuje položaj nove ravni. Na podu i plafonu obilježi linije za obodne profile. Istovremeno planira kuda će ići instalacije i gdje će biti utičnice, prekidači i teži predmeti koji će visiti na zidu.

Nosiva konstrukcija

U pod i plafon se pričvršćuju horizontalni UW profili, ispod kojih se zalijepi zaptivna traka. U njih se umeću vertikalni CW profili, obično na razmaku od otprilike 62,5 cm, da spojevi ploča padnu na profil. Kod pločica ili većeg opterećenja razmak se smanjuje prema uputstvu proizvođača sistema. Kod viših zidova CW profili se preko držača pričvršćuju i za postojeći zid, da se konstrukcija ne savija.

Oblaganje i obrada spojeva

Ploče se pričvrste vijcima na profile, obično s razmakom vijaka oko 25 cm. Pri podu se ostavi mali razmak, da ploča ne vuče vlagu i da može raditi. Slijedi popunjavanje spojeva masom uz armirnu traku, prekrivanje glava vijaka i brušenje. Zavisno od toga kakvu površinu želite, radi se jedan ili više slojeva. Ispod sjajnih boja i tamo gdje svjetlo pada sa strane isplati se kvalitetnija, potpuno gletovana površina.

• CW i UW profili u širini prema potrebi, za predzidne obloge se obično koriste uži profili, a širi samo kod viših zidova ili debljih cijevi,
• obične ploče (GKB) za suhe prostorije, impregnirane ploče za kupatilo i kuhinju, a ispod pločica u tušu još i hidroizolacioni premaz,
• jednostruko ili dvostruko oblaganje, pri čemu su dva sloja ploča čvršća i bolje nose police ili viseće elemente,
• pričvršćena ili samostojeća konstrukcija: pričvršćena je tanja, a samostojeća se koristi tamo gdje postojeći zid nije dovoljno čvrst za sidrenje,
• pribor i masa iz istog sistema, da profili, vijci, trake i mase odgovaraju jedni drugima.

Najbrže ide ravan, pun zid u pravougaonoj prostoriji s uobičajenom visinom plafona i bez otvora. Posao, s druge strane, usporavaju:

• prozori, vrata i niše, gdje treba riješiti špalete i uglove,
• mnogo utičnica, prekidača i prodora za cijevi,
• visoki plafoni i mekana ili trošna podloga koja otežava sidrenje,
• ojačanja za teške predmete, na primjer kuhinjske elemente, televizor ili viseći WC,
• zahtjevnija obrada površine, gdje treba više gletovanja i brušenja,
• rad u stanu u kojem se živi, kada treba pokrivati, čistiti i pomjerati namještaj.

U praksi se često desi da problem ne nastane pri montaži, nego već pri planiranju. Ako se zaboravi na utičnicu ili ojačanje, gotov zid treba otvarati. Druge greške koje se viđaju:

• profili postavljeni bez provjere ravni, pa se na zidu pojave talasi,
• preveliki razmak profila ili vijaka, pa se ploča savija i spojevi pucaju,
• krstasti spojevi ploča umjesto spojeva pomaknutih u vezu,
• spojevi bez armirne trake, pa se pukotine pokažu nakon krečenja,
• obična ploča u kupatilu ili ploča postavljena direktno na pod,
• nema pristupa ventilima ili revizionim mjestima koja su ostala iza obloge.

Spretan kućni majstor može sam napraviti predzidnu oblogu ako ima laser ili libelu, akumulatorski odvijač s podesivom dubinom i strpljenja za gletovanje. Električne instalacije, međutim, mora uraditi i provjeriti kvalifikovani električar. Ako u stambenoj zgradi radite u blizini zajedničkih vertikala, javite se upravitelju zgrade da se dogovorite oko zatvaranja vode ili pristupa.

1. Provjeriti postojeći zid, pronaći najispupčenije mjesto i odrediti novu ravan.
2. Obilježiti linije profila na podu i plafonu.
3. Zalijepiti zaptivnu traku na UW profile i pričvrstiti ih tiplama prikladnim za podlogu.
4. Umetnuti vertikalne CW profile na propisanom razmaku i poravnati ih.
5. Kod viših zidova pričvrstiti CW profile držačima za postojeći zid.
6. Ugraditi ojačanja za teške predmete i prepustiti električaru da izvede instalacije.
7. Fotografisati položaj instalacija prije zatvaranja.
8. Pričvrstiti ploče vijcima, s malim razmakom pri podu, i pomaknuti spojeve.
9. Popuniti spojeve masom s armirnom trakom, prekriti glave vijaka i nakon sušenja izbrusiti.
10. Nanijeti temeljni premaz prije krečenja ili postavljanja pločica.

Pri preuzimanju pogledajte zid i uz baterijsku lampu prislonjenu sa strane. Koso svjetlo otkriva neravnine koje se pri običnom osvjetljenju ne vide.

• zid je ravan i duga letva naliježe bez većih razmaka,
• ploča se pri pritisku ne savija i ne škripi,
• spojevi i glave vijaka se ne vide i ne osjete pod prstima,
• uglovi i spojevi s plafonom i susjednim zidovima su čisti i bez pukotina,
• ploče ne stoje direktno na podu,
• u kupatilu su korištene impregnirane ploče, a hidroizolacija je tamo gdje će biti vode,
• kutije za utičnice i prekidače su čvrste i na mjestu prema planu,
• imate fotografije ili skicu instalacija i ojačanja iza obloge,
• reviziona mjesta su dostupna.