Pregradni zid od gips-kartona Habito/Diamant (povećana čvrstoća)

Obje ploče spadaju u gips-kartonske ploče povećane tvrdoće. U poređenju s običnom pločom imaju veću gustinu, otporniju površinu i čvršću jezgru. Razlika je uglavnom u tome za šta su namijenjene.

• Diamant je univerzalna tvrda ploča. Dobra je tamo gdje želite bolju zvučnu izolaciju i otporniji zid, na primjer u spavaćoj sobi, dječijoj sobi ili kancelariji.
• Habito je još čvršća i napravljena je prije svega za pričvršćivanje. Prema podacima proizvođača, lakše i srednje teške predmete možete okačiti direktno u ploču, bez traženja profila. Tačnu nosivost po jednoj tački provjerite u tehničkom listu proizvođača.

Ako znate da će na zidu biti kuhinjski elementi, biblioteka ili teža tehnika, razmislite o pločama Habito. Za tiši i otporniji zid koji neće nositi veći teret obično je dovoljan Diamant.

Tvrda ploča sama po sebi ne čini čuda. Rezultat zavisi od cijelog sastava, dakle od svih slojeva zajedno.

• Metalna potkonstrukcija od obodnih UW profila i vertikalnih CW profila. Vertikalni profili obično idu na razmaku od oko 62,5 cm. Kod većeg opterećenja ili kad se zid oblaže pločicama, stavljaju se gušće.
• Akustična zaptivna traka ispod svih profila koji dodiruju pod, plafon i zidove. Ona smanjuje prenos vibracija na okolne konstrukcije.
• Mineralna vuna u šupljini zida. Upija zvuk koji bi se inače u praznom prostoru odbijao kao u bubnju.
• Obloga u jednom ili dva sloja sa svake strane. Dva sloja osjetno poboljšavaju i zvučnu izolaciju i čvrstoću. Spojevi drugog sloja pomjeraju se u odnosu na prvi.

Zašto baš težina pomaže protiv buke? Teža ploča se od zvuka manje zatrese, pa na drugu stranu prenese manje energije. Zato tvrda ploča u dva sloja, uz mineralnu vunu, razgovor ili televizor prigušuje osjetno bolje nego lagani pregradni zid.

1. Izmjeriti položaj zida, označiti ga na podu i laserom ili viskom prenijeti na plafon.
2. Zalijepiti zaptivnu traku na UW profile, pričvrstiti ih u pod i plafon, a zatim postaviti krajnje CW profile uz postojeće zidove.
3. Postaviti vertikalne CW profile na propisanom razmaku, a kod vrata ugraditi ojačane profile za štok.
4. Pripremiti instalacije struje ili vode u šupljini i na mjestima gdje će visiti teški predmeti dodati ojačanje, ako ga sistem za to opterećenje traži.
5. Obložiti jednu stranu, ubaciti mineralnu vunu bez praznina i bez sabijanja, pa obložiti drugu stranu.
6. Kod dvostruke obloge postaviti drugi sloj s pomjerenim spojevima.
7. Postaviti ugaone lajsne, gletovati spojeve i glave vijaka prema sistemu proizvođača, a obod zatvoriti trajno elastičnim kitom.
8. Kad se osuši, prebrusiti, nanijeti temeljni premaz i pripremiti površinu za molera.

Ako kroz zid prolazi vertikala ili instalacije kojima će se kasnije trebati pristupiti, odmah se planiraju i reviziona vratašca.

Tvrde ploče su teže od običnog gips-kartona, teže se režu i traže vijke namijenjene baš za tu vrstu ploče. Običan vijak se u njih često ne može upustiti ili pukne. Zato rad traje duže, a pločom moraju rukovati dvije osobe.

Posao je zahtjevniji kad su u pitanju:

• visoka prostorija i neravan plafon ili pod,
• dvostruka obloga i veći zahtjevi za zvučnu izolaciju,
• otvori za vrata, uglovi, kosine i spojevi uz prozore,
• mnogo instalacija, utičnica i ojačanja u zidu,
• otežan pristup, na primjer nošenje ploča stepenicama na viši sprat.

Posao, s druge strane, olakšava ravna, suha i pripremljena prostorija, jasan plan instalacija i unaprijed dogovorena mjesta na kojima će visiti namještaj.

Električnu instalaciju u zidu treba da priključi kvalifikovani električar. To nije posao za samostalno snalaženje.

• Nema zaptivne trake ili je zid kruto spojen s plafonom i zidovima, pa zvuk prolazi kroz te spojeve.
• Šupljina bez mineralne vune, ili vuna s prazninama, zbog čega se gubi velik dio zvučne izolacije.
• Prerijetko postavljeni vertikalni profili, pa zid popušta pod rukom, a spojevi pucaju.
• Premalo vijaka, neupuštene glave ili obični vijci umjesto vijaka za tvrde ploče.
• Utičnice s obje strane zida tačno jedna naspram druge, koje prave rupu kroz koju prolazi zvuk.
• Kruti spoj s plafonom koji se može ugibati. U takvom slučaju se radi klizni spoj.
• Užurbano gletovanje bez dovoljno vremena za sušenje, nakon kojeg se pojave sitne pukotine.

Spretan majstor amater može sam napraviti jednostavan zid bez vrata u prostoriji normalne visine. Računajte na teže ploče i više prašine pri rezanju. Instalacije struje prepustite električaru.

1. Provjeriti kod proizvođača sistemski sastav zida i propisane vijke za izabranu ploču.
2. Označiti položaj zida na podu, zidu i plafonu.
3. Zalijepiti zaptivnu traku i pričvrstiti UW i krajnje CW profile.
4. Postaviti vertikalne profile na razmaku prema uputstvu proizvođača i provjeriti ih libelom.
5. Obložiti prvu stranu, ploče rezati pilom ili nožem s rezervnim sječivima i pri rezanju nositi zaštitnu masku.
6. Ubaciti mineralnu vunu po cijeloj površini, bez praznina.
7. Obložiti drugu stranu, a kod dva sloja pomjeriti spojeve.
8. Gletovati spojeve i glave vijaka, obod zatvoriti elastičnim kitom i ostaviti da se dobro osuši.
9. Prebrusiti, nanijeti temeljni premaz i okrečiti.

• zid je vertikalan i ravan i ne popušta vidljivo kad ga pritisnete,
• uz cijeli obod je neprekinut elastični kit bez fuga,
• glave vijaka su upuštene i pogletovane,
• spojevi su glatki, bez pukotina, mjehurića i ispupčenih traka,
• uglovi su zaštićeni ugaonim lajsnama, a ivice su ravne,
• vrata u zidu se lako otvaraju, a štok je čvrst,
• imate nacrtane ili fotografisane instalacije i mjesta ojačanja u zidu,
• utičnice i prekidače je priključio električar i nisu postavljeni jedni naspram drugih s obje strane zida.