Mikrocement

Stavka mikrocement pokriva cijeli sistem završne obrade na pripremljenoj podlozi. Tu spadaju čišćenje i nanošenje prajmera, kod rizičnih podloga ugradnja mrežice od staklenih vlakana, dva do tri sloja osnovnog i završnog mikrocementa s brušenjem između slojeva i na kraju zaštitni lak u dva ili više slojeva. Dio posla je i obrada uglova, ivica i prelaza prema drugim materijalima.

Stavka obično ne obuhvata izravnavanje većih neravnina, novu košuljicu, hidroizolaciju tuša, demontažu i ponovnu montažu sanitarija niti rušenje. Ako podloga nije ravna i čvrsta, to se rješava kao poseban posao prije mikrocementa.

Gdje ima smisla

• renoviranje kupatila u kojem se ne želi razbijati čvrsto zalijepljena stara keramika,
• podovi u dnevnom boravku, kuhinji i hodniku, koji trebaju izgledati jedinstveno, bez pragova,
• tuševi i zidovi oko kade, uz pravilno riješenu hidroizolaciju,
• kuhinjske zidne obloge, radne ploče, stepenice i namještaj od krutih ploča,
• radnje, kafići i uredi u kojima se traži industrijski izgled.

Gdje je to prije rizik

• pokretne podloge, kao što su stari parket, daske bez stabilizacije ili podovi od ploča koji se ugibaju,
• svježe košuljice i malteri koji se još nisu osušili,
• podloge s kapilarnom vlagom, na primjer podrum bez izolacije,
• površine s aktivnim pukotinama i dilatacionim fugama koje bi neko htio prekriti bez prekida,
• vanjski prostori bez sistema koji je proizvođač predvidio za vanjsku upotrebu.

Mikrocement nije zamjena za sanaciju podloge. Proizvođači se slažu da ono što se pomjera ispod, prije ili kasnije pokaže se i na površini.

Podloga mora biti čvrsta, suha, čista i stabilna. Najčešće je to cementna ili anhidritna košuljica, malter, beton, gips-karton na zidovima ili stara keramika. Kod keramike se prvo provjeri da nijedna pločica nije šuplja. Odlijepljene pločice se mijenjaju ili ponovo lijepe, površina se odmašćuje, a fuge se popunjavaju da se ne bi ocrtavale kroz tanki sloj.

Upojne podloge, kao malter i košuljica, dobijaju prajmer koji izjednačava upojnost. Neupojne, na primjer glazura pločica, dobijaju adhezioni prajmer s kvarcnim pijeskom, kako bi mikrocement imao za šta da se uhvati. Kod podloga na kojima prijete pukotine, u prvi sloj se ugrađuje mrežica od staklenih vlakana. Konkretan prajmer određuje proizvođač sistema i nije dobro kombinovati proizvode različitih marki.

Nove košuljice treba ostaviti da se dovoljno osuše. Tačnu granicu vlage navodi proizvođač, a u praksi se mjeri karbidnom metodom ili vlagomjerom. Kod podnog grijanja košuljica mora biti zagrijana po protokolu prije početka radova.

1. Provjeriti ravnost, čvrstoću i vlažnost podloge i kuckanjem otkriti šuplja mjesta.
2. Popraviti neravnine i pukotine, kod keramike popuniti fuge i izbrusiti glazuru.
3. Usisati prašinu, odmastiti i očistiti podlogu prema uputama proizvođača.
4. Nanijeti prajmer ili adhezioni prajmer prema vrsti podloge i ostaviti da se osuši.
5. Kod rizičnih podloga u prvi sloj ugraditi mrežicu od staklenih vlakana s preklopima.
6. Nanijeti prvi osnovni sloj mikrocementa u tankom sloju gladilicom od nehrđajućeg čelika.
7. Nakon sušenja sloj izbrusiti i usisati prašinu.
8. Nanijeti još jedan osnovni sloj i ponovo izbrusiti.
9. Nanijeti jedan ili dva završna sloja finog mikrocementa, koji određuju konačan izgled.
10. Ostaviti završni sloj da se osuši, lagano ga izbrusiti i temeljito otprašiti.
11. Nanijeti zaštitni lak valjkom u najmanje dva sloja prema tehničkom listu.
12. Štititi površinu od vode i opterećenja do potpunog stvrdnjavanja.

Okvirno o vremenima: danski proizvođač Urban Hald u svom uputstvu navodi slojeve mikrocementa debljine do 1 mm, sušenje 2 do 4 sata prije brušenja, najmanje 12 sati između posljednjeg sloja i lakiranja i drugi sloj laka nakon 8 sati. Prema tom uputstvu, po površini se u čarapama može hodati nakon 24 sata, ali vodonepropusna i potpuno stvrdnuta je tek nakon 7 dana. Druge marke imaju slična, ali ne ista vremena, zato je presudan tehnički list korištenog sistema.

Jednokomponentni i dvokomponentni mikrocement

Jednokomponentni sistemi se samo pomiješaju s vodom. Jednostavniji su za pripremu i odgovaraju manjim površinama. Dvokomponentni se miješaju s polimernom smolom, koja povećava elastičnost i prianjanje. Za podove s većim opterećenjem i za kupatila češće se biraju dvokomponentni.

Krupnozrnati i sitnozrnati mikrocement

Osnovni slojevi su od krupnijeg materijala koji daje čvrstoću. Završni slojevi su fini i određuju teksturu. Fina površina izgleda glatko i mat, krupnija više podsjeća na kamen i manje je klizava. Za podove u kupatilu se zato često bira nešto krupniji završni sloj ili lak s protukliznim dodatkom.

Lakovi i zaštita

Lak je ono što štiti mikrocement od vode, masnoće i mrlja. Najčešće se koriste dvokomponentni poliuretanski lakovi u mat, satenskoj ili sjajnoj izvedbi. Lak mora biti od istog proizvođača kao i mikrocement. Drugi lak može na površini ostaviti mrlje ili se početi ljuštiti.

Boja

Mikrocement se boji pigmentima direktno pri miješanju. Nijansa se zato miješa za cijelu površinu odjednom ili po tačnoj recepturi. Pri naknadnom miješanju teško je pogoditi istu nijansu, i to je razlog zašto se male popravke na velikoj površini obično ne mogu napraviti nevidljivo.

Lakirani mikrocement podnosi vodu, ali sam po sebi nije hidroizolacija. U tušu i oko kade se zato ispod njega prvo radi hidroizolacioni sloj s trakama u uglovima i manžetama oko slivnika i baterija. Kod tuša u ravni poda pad prema slivniku mora biti napravljen već u podlozi, mikrocement ga samo prati.

Mikrocement se može nanijeti i na podno grijanje. Prema proizvođačima, grijanje se isključuje nekoliko dana prije nanošenja i uključuje tek nakon stvrdnjavanja laka. Urban Hald navodi isključivanje najmanje 72 sata prije radova i uključivanje najranije 24 sata nakon posljednjeg sloja laka. Temperaturu zatim treba povećavati postepeno. Nagla zagrijavanja izazivaju napetosti i pukotine poput dlake.

Nanosi se pri temperaturi prostorije i podloge otprilike od 10 do 25 °C. Na hladnom materijal se suši sporo i možda se neće pravilno stvrdnuti, a na vrućini i promaji suši se prebrzo i teško se gladi.

• nepripremljena podloga: šuplje pločice, prašina ili masnoća uzrokuju odvajanje i pucanje,
• prekrivena dilataciona fuga: pomjeranje podloge prenosi se na površinu i pukotina nastaje tačno iznad fuge,
• pokretna podloga: na parketu ili podu koji se ugiba puca čak i mrežica,
• predebeo sloj odjednom: materijal se skuplja i stvara mrežu sitnih pukotina,
• preskočeno brušenje: sljedeći sloj slabije prianja i površina je neravna,
• loše umiješan pigment: na površini se pojavljuju tamnije pruge i mrlje,
• lak drugog proizvođača: promjena boje, mliječne mrlje ili ljuštenje,
• nedostaje hidroizolacija u tušu: voda kroz mikropukotine prodire do podloge i keramike ispod,
• prerano izlaganje vodi: lak još nije stvrdnut i na površini ostaju bijele mrlje.

U praksi se dešava da vlasnik očekuje površinu ujednačenu kao lakirana ploča. Mikrocement je ručni rad i tragovi gladilice i fine razlike u nijansi su njegov dio. Zato se isplati prije početka pogledati uzorak ili referentni objekat iste ekipe i dogovoriti koji je izgled još u redu.

Pri odlučivanju mikrocement se najčešće poredi s keramikom velikog formata i s livenim epoksidnim ili poliuretanskim podovima. Svako rješenje ima drugačiju logiku.

• mikrocement: tanak sloj bez fuga, može se nanijeti i na zidove, namještaj i stepenice, izgled je ručni i svaka površina je malo drugačija. Zahtijeva redovnu njegu laka,
• keramika velikog formata: vrlo otporna i gotovo bez održavanja, fuga je malo, ali ne nestaju potpuno. Pri renoviranju se obično razbija stara obloga i izravnava podloga,
• liveni pod: samonivelirajući sloj namijenjen uglavnom podovima, otporan na habanje, ali nije pogodan za zidove i tuševe i izgleda tehničkije.

Mikrocement pobjeđuje tamo gdje je važna neprekinuta površina preko poda i zidova i gdje bi razbijanje stare keramike značilo mnogo prašine i vremena. Keramika pobjeđuje tamo gdje se očekuje što manje održavanja i najveća otpornost, na primjer u ulaznom hodniku ili vešeraju.

Mala površina između radne ploče i gornjih elemenata dobro je mjesto za prvi pokušaj. Greška se tu može ispraviti bez velikih troškova, a tehnika se uči jednako kao na podu.

1. Kupiti kompletan sistem jednog proizvođača: prajmer, osnovni i završni mikrocement, pigment, lak i gladilicu.
2. Isključiti osigurač, demontirati utičnice i prekidače i oblijepiti radnu ploču, elemente i okolinu trakom i folijom.
3. Izbrusiti i odmastiti staru keramiku, popuniti fuge i nanijeti adhezioni prajmer.
4. Prema uputstvu zamiješati samo onoliko materijala koliko se može obraditi tokom vremena obradivosti.
5. Navući tanak prvi sloj, ostaviti da se osuši i izbrusiti.
6. Navući drugi i završni sloj, gladilicu držati pod malim uglom i povlačiti unakrsno.
7. Nakon sušenja izbrusiti finim papirom, usisati i obrisati vlažnom krpom.
8. Nanijeti lak valjkom u dva tanka sloja i poštovati vrijeme između njih.
9. Skinuti traku prije potpunog stvrdnjavanja laka, kako se ivica ne bi otkinula.
10. Ostaviti zid da se potpuno stvrdne i tek onda ga izlagati vodi i masnoći.

Ako niste sigurni, provjerite u nadležnoj općinskoj službi da li vaš konkretan zahvat zahtijeva neku dozvolu. U stambenoj zgradi dobro je poštovati kućni red, posebno vrijeme za bučne radove pri brušenju, a pri radu na tušu ili odvodu imati na umu da bi curenje moglo oštetiti stan ispod vas.

U Bosni i Hercegovini mikrocement najčešće nanose specijalizovane firme i majstori koje je obučio proizvođač sistema. Tražite fotografije ili adrese završenih radova, pismenu ponudu s nazivom sistema i laka te račun za izvedeni posao.

Pogledajte površinu pri bočnom svjetlu, na primjer s baterijskom lampom položenom na pod. Tako se ističu neravnine, oštre ivice od gladilice i mjesta na kojima nema laka. Kuckajte po površini, zvuk treba biti svuda isti. Prođite prstom po ivicama i uglovima, ne smiju biti oštri ni oljušteni.

U tušu nakon potpunog stvrdnjavanja pustite vodu i pratite da li otiče prema slivniku i da li se negdje zadržava. Za kupatilo tražite informaciju o korištenoj hidroizolaciji i fotografije prije nanošenja mikrocementa.

Lista za preuzimanje

• površina je neprekinuta, bez pukotina i oljuštenih mjesta,
• nijansa je ista na cijeloj površini, bez izraženih pruga,
• lak je nanesen svuda, uključujući ivice, uglove i okolinu slivnika,
• dilatacione fuge su sačuvane i elastično popunjene,
• prelazi prema sanitarijama, pragovima i drugim materijalima su čisti i zaptiveni,
• voda u tušu otiče prema slivniku,
• izvođač je predao naziv sistema, laka i uputstva za održavanje,
• dogovoreno je kada površina može podnijeti puno opterećenje.

Za svakodnevno čišćenje dovoljna je voda sa sredstvom neutralnog pH. Agresivna sredstva, hlor, abrazivne paste i parni čistači oštećuju lak. Ispod nogu namještaja stavljaju se filcani podmetači. Na podu s velikim prometom lak se nakon nekoliko godina obnavlja, a proizvođači preporučuju redovno nanošenje zaštitnog sloja kako bi površina ostala lijepa i otporna.

U cjenovniku NUMIQ mikrocement se obračunava kao rad po m² uključujući sitni potrošni materijal. Sam sistem mikrocementa i lak vode se posebno kao materijal. Orijentaciona cijena rada je oko 105 KM po m². Cijene se razlikuju prema regiji i gradu, a u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru obično su više.

Na konačan iznos najviše utiču stanje podloge i veličina površine. Malo kupatilo s mnogo uglova, niša i prodora traje po kvadratnom metru duže od velikog ravnog poda. Zidovi i plafoni idu sporije od poda. Odlučuje i to da li treba mrežica, adhezioni prajmer na keramiku, broj završnih slojeva i vrsta laka. Sanacija podloge, izravnavanje i hidroizolacija obračunavaju se kao posebni radovi.

Ako razmišljate o klasičnoj keramici, pročitajte Postavljanje keramike. Sličnu dekorativnu obradu zidova opisuje tekst Venecijanski štuk (polirani glet). Hidroizolacija ispod tuša obrađena je u tekstu Hidroizolacija kupatila ispod pločica.