Oblaganje lomljenim kamenom (ograde, sokl)

Ovako se najčešće oblažu betonske ograde, stubovi kapija, baštenski zidići i sokl kuće, dakle donji dio fasade odmah iznad terena. Upravo je sokl najviše opterećen: po njemu prska kišnica, zimi uz njega leži snijeg, a uz trotoar ga nagrizaju soli za posipanje. Malter na tom mjestu nakon nekoliko godina puca i prlja se, dok kamen to opterećenje podnosi mnogo bolje.

Jedno treba reći otvoreno: kamen sam po sebi ne štiti zid od vlage. Sokl mora imati ispravnu hidroizolaciju i voda mora oticati od njega. Obloga je zaštitni i ukrasni sloj, a ne zamjena za izolaciju.

U ponudi su dvije osnovne vrste:

• Prirodni lomljeni kamen, na primjer pješčar, andezit, krečnjak, travertin ili škriljac. U Bosni i Hercegovini se često koristi i kamen iz domaćih kamenoloma, s dugom tradicijom gradnje u kamenu. Svaki komad je drugačiji, boje su žive, a površina lijepo stari. Teži je i komadi su različite debljine, pa je postavljanje zahtjevnije.
• Vještački kamen, dakle betonski odlivak s pigmentom. Lakši je, komadi su iste debljine i lakše se postavljaju. Izgled se ponavlja, ali kvalitetne proizvode je teško razlikovati od prirodnog kamena.

Za sokl i ogradu birajte kamen koji proizvođač ili prodavač izričito označava kao otporan na mraz i pogodan za vanjsku upotrebu. Meke i upojne vrste, na primjer neki krečnjaci, mogu se uz tlo s vremenom ljuštiti u slojevima zbog mraza i soli. Na sokl s fasadnom izolacijom od stiropora obično se bira lakši kamen, a uvijek treba provjeriti koliku težinu obloge dozvoljava proizvođač sistema fasadne izolacije.

Majstor prvo pregleda podlogu. Mora biti čvrsta, suha, kompaktna i bez prašine, starih premaza i mahovine. Novi beton mora dovoljno odstajati, obično oko četiri sedmice. Odvojeni malter treba otući, a neravnine izravnati.

Kod sokla se rješava donja ivica. Obloga ne bi smjela biti ukopana u zemlju bez hidroizolacije. Obično se završava malo iznad terena, a uz kuću se napravi okapni trotoar od šljunka, da voda ne prska po zidu.

Zatim slijedi lijepljenje. Koristi se elastično ljepilo otporno na mraz za vanjsku upotrebu, obično klase C2 prema BAS EN 12004, kod kamena po mogućnosti s oznakom S1. Lijepi se obostrano: ljepilo se nanosi i na zid i na poleđinu kamena, da ispod njega ne ostanu šupljine. Baš se u šupljinama skuplja voda koja zimi zaledi i otkine kamen. Postavlja se odozdo prema gore, a komadi se miješaju iz više paketa, da ne nastanu mrlje druge boje.

Obloga se radi ili s fugom, koja se nakon sušenja ljepila popuni masom za fuge namijenjenom kamenu, ili „na suho“, s minimalnom fugom. Na kraju se, zavisno od vrste kamena, nanosi impregnacija koja smanjuje upijanje vode i pojavu bijelih mrlja. Kod ograde je važna i kapa ili pokrivna ploča na vrhu, inače voda odozgo ulazi iza obloge.

• Ravna, čvrsta površina bez otvora i ispusta ide brzo, svaki ugao, stub, otvor ili stepenik znači mnogo rezanja.
• Ugaoni komadi: ako za odabrani kamen postoje gotovi ugaonici, uglovi su brzi i uredni. U suprotnom se komadi moraju koso sjeći i slagati ručno.
• Prirodni kamen različite debljine traži više ljepila i strpljenja od vještačkog kamena iste debljine.
• Stanje podloge: otucanje starog maltera, ravnanje ili rješavanje vlažnog sokla dodaju posao prije nego što se postavi prvi kamen.
• Pristup i vrijeme: gusta živica, gredica tik uz zid ili rad po velikoj vrućini ili hladnoći sve usporavaju.

• lijepljenje samo „na pogače“, odnosno na nekoliko gomilica ljepila, pa ispod kamena ostanu šupljine i obloga nakon par zima otpada,
• obično ljepilo za unutrašnje prostore umjesto elastičnog ljepila otpornog na mraz,
• lijepljenje na prašnjavu, mokru ili zaleđenu podlogu, ili na direktnom suncu, kad ljepilo stvori koru prije nego što se kamen postavi,
• ograda bez pokrivne kape, pa voda ulazi u gornju fugu i iza obloge,
• sokl obložen sve do zemlje bez hidroizolacije i bez odvoda vode,
• neizmiješani komadi iz jednog paketa, pa se na zidu vide pruge druge boje.

Ljepilo se obično ugrađuje otprilike na temperaturama od +5 do +25 °C, a tačne uslove proizvođač navodi na pakovanju.

Nisku betonsku ogradu ili baštenski zidić možete obložiti i sami, ako imate malo strpljenja i ugaonu brusilicu s dijamantskom pločom. Pri rezanju kamena nosite zaštitne naočale, masku za prašinu i zaštitu za uši.

1. Očistiti ogradu od prašine, mahovine i odvojenih dijelova, po potrebi je oprati i ostaviti da se osuši.
2. Rasporediti kamenje na zemlju pored ograde i izmiješati komade iz više paketa.
3. Zategnuti zidarski konopac ili nacrtati vodoravnu liniju za prvi red.
4. Zamiješati elastično ljepilo otporno na mraz prema uputstvu, samo onoliko koliko se može ugraditi u vremenu navedenom na pakovanju.
5. Nanijeti ljepilo nazubljenom gleterica i na ogradu i na poleđinu kamena.
6. Pritisnuti kamen uz lagano pomjeranje, da ljepilo ispuni cijelu poleđinu, i ukloniti istisnuto ljepilo.
7. Početi ugaonim komadima, pa nastaviti po površini odozdo prema gore.
8. Dorezati komade na rubovima i uz stubove brusilicom.
9. Nakon sušenja ljepila popuniti fuge masom za kamen, ako ste odabrali oblogu s fugom.
10. Postaviti na vrh ograde pokrivnu kapu s prepustom i okapnicom.
11. Nakon potpunog sušenja nanijeti impregnaciju prema uputstvu proizvođača.

Sokl kuće s fasadnom izolacijom ili s problemima s vlagom radije prepustite stručnjaku, jer se greška ovdje pokaže na cijelom zidu.

• kamenje pri kuckanju ne zvuči šuplje,
• nijedan komad se ne pomjera i nema napuklih ivica,
• boje i oblici su ravnomjerno izmiješani, bez upadljivih mrlja,
• fuge su pune, bez pukotina i bez ostataka ljepila na licu kamena,
• uglovi su uredni i ugaoni komadi se lijepo nastavljaju na površinu,
• ograda ima kapu s prepustom i voda otiče mimo obloge,
• donja ivica sokla završava iznad terena i voda otiče od kuće,
• od majstora ste dobili naziv korištenog ljepila, mase za fuge i impregnacije.