Zidne i podne pločice, standard do 60 cm

Standardno postavljanje znači da keramičar lijepi pločice ljepilom na pripremljenu i ravnu podlogu, drži ujednačene fuge i na kraju sve fugira. Pri tome reže pločice oko uglova, prekidača, cijevi i odvoda. Pazi da površina bude ravna i da se fuge lijepo nastavljaju.

U standard obično ne spadaju veće ravnanje krivih zidova, skidanje stare keramike, hidroizolacija, složeni uzorci, dijagonalno postavljanje, mozaik ni velike ploče. Te radove majstori u ponudi obično vode kao posebne stavke. Zato prije dogovora s keramičarem razjasnite šta tačno ulazi u obračun po kvadratnom metru.

1. Provjera podloge. Majstor letvom provjeri je li podloga ravna, čvrsta i suha. Prašinu, masnoću i ostatke starog ljepila uklanja.
2. Penetracija. Premaz izjednačava upijanje podloge i poboljšava prianjanje ljepila. Bez njega upijajuća podloga brzo izvuče vodu iz ljepila.
3. Hidroizolacija na vlažnim mjestima. U tušu, oko kade i na podu kupatila nanosi se hidroizolacija u obliku premaza. U uglove i oko prolaza cijevi postavljaju se zaptivne trake i manžete.
4. Raspored pločica. Prije lijepljenja keramičar odredi gdje počinje prvi red, da na rubovima ne ostanu uske trake i da se fuge na zidu i podu poklapaju.
5. Lijepljenje. Ljepilo se nanosi zupčastom gleterom na manje površine. Kod većih pločica ljepilo ide i na poleđinu pločice, da ispod nje ne ostanu šupljine.
6. Fugiranje. Kada se ljepilo stvrdne, obično nakon jednog dana prema uputstvu proizvođača, fuge se popune fugomasom, a površina se opere.
7. Silikon. Unutrašnji uglovi, spoj zida i poda te rubovi oko kade i tuš kade ne pune se fugomasom, nego elastičnim sanitarnim silikonom.

Ljepila za keramiku označavaju se prema standardu BAS EN 12004. Oznaka C1 znači obično cementno ljepilo, a C2 ljepilo s povećanim prianjanjem. Oznaka S1 kaže da je ljepilo fleksibilno, pa podnosi male pomake podloge. Za podno grijanje, gips-kartonske ploče, staru keramiku kao podlogu ili pločice 60×60 cm obično se bira fleksibilno ljepilo C2 S1.

Veličina zuba na gleteri zavisi od formata. Za manje zidne pločice dovoljan je manji zub, a za pločice oko 60 cm obično se koristi zub od otprilike 8 do 10 mm. Cilj je da ljepilo ispod pločice pokrije gotovo cijelu površinu, naročito na podu i u tušu.

Širina fuge zavisi od pločice. Rektificirane pločice imaju brušene rubove i dozvoljavaju uske fuge, oko 2 mm. Nerektificiranim pločicama treba šira fuga. Fugomasa za kupatilo treba biti otporna na vodu i buđ, a u tuš kabini se nekad bira epoksidna.

Zaštitni premaz poslije postavljanja ne treba svaka pločica. Glazirane pločice i obična granitna keramika ga uglavnom ne traže. Impregnacija ima smisla kod upijajućih materijala, recimo prirodnog kamena, ili samo za fuge.

Posao ide brže na velikoj, ravnoj površini bez prepreka, s kvadratnim formatom i postavljanjem u ravne redove. Duže traje i više košta kada imate:

• krive ili neujednačene zidove koje prvo treba izravnati,
• mnogo rezova oko kade, namještaja u kupatilu, cijevi i prekidača,
• malu prostoriju s puno uglova, gdje se mnogo reže, a malo lijepi,
• postavljanje s pomakom, riblju kost ili dijagonalu,
• lajsne, ugaone profile ili rezanje rubova pod 45 stepeni umjesto lajsne,
• tvrd materijal koji se teško reže i buši.

Kod pravougaonih pločica 30×60 cm ljudi često žele pomak na pola. Mnoge pločice su ipak malo savijene, pa pri pomaku na pola nastaju stepenice između pločica. Zato proizvođači obično preporučuju pomak od najviše trećine dužine.

• lijepljenje na nekoliko „tačaka“ ljepila, ispod pločice ostanu šupljine i ona s vremenom može pući,
• nedostaje hidroizolacija u tušu, pa voda kroz fuge ulazi u zid,
• fugomasa u uglovima umjesto silikona, u uglu onda nastaju pukotine,
• nema dilatacionih fuga na većim površinama i ispod praga vrata,
• fugiranje prije nego što se ljepilo stvrdne,
• loš pad u tušu bez kade, voda stoji umjesto da otiče.

Ako imate strpljenja i osnovni alat, manji pod bez tuša možete urediti i sami. Pripremite zupčastu gleteru, libelu, letvu, krstiće ili klipse za niveliranje, rezač pločica i gumenu gleteru.

1. Provjeriti ravnost podloge letvom od dva metra i izravnati neravnine.
2. Usisati podlogu i premazati je penetracijom prema uputstvu proizvođača.
3. Složiti pločice na suho i odrediti početak tako da na rubovima ne ostanu uske trake.
4. Zategnuti špagu ili povući liniju za prvi red.
5. Zamiješati ljepilo prema uputstvu i ostaviti ga kratko da odstoji.
6. Nanijeti ljepilo zupčastom gleterom na površinu za jednu do dvije pločice.
7. Kod većih pločica namazati tanak sloj ljepila i na poleđinu pločice.
8. Položiti pločicu, malo je pomjeriti i pritisnuti, pa staviti krstiće ili klipse.
9. Usput provjeravati ravninu libelom i čistiti ljepilo iz fuga.
10. Kada se ljepilo stvrdne, ukloniti klipse i fugirati površinu.
11. Ostatke fugomase oprati vlažnim sunđerom, a kada se osuši, prebrisati suhom krpom.
12. Spoj poda i zida popuniti silikonom.

Hidroizolaciju tuša i postavljanje s padom prema odvodu pametnije je prepustiti iskusnom keramičaru.

• površina je ravna, ispod letve od dva metra nema većih razmaka,
• susjedne pločice nemaju stepenice koje se osjete prstom,
• fuge su jednako široke, ravne i potpuno popunjene,
• pri kuckanju se ne čuje šupalj zvuk, koji otkriva prazna mjesta ispod pločice,
• rubovi i rezovi oko cijevi i prekidača su čisti, bez okrnjenih dijelova,
• uglovi i spojevi s kadom ili tuš kadom popunjeni su silikonom,
• u tušu voda otiče u odvod i nigdje ne stoji,
• površina je oprana, bez sivog sloja od fugomase.