Postavljanje mozaika

Postupak liči na obično postavljanje pločica, samo su veći zahtjevi za podlogu i fugiranje. Keramičar prvo provjeri ravnost zida. Mali komadići prate svaku neravninu, pa se pri bočnom svjetlu vidi svaki talas. Zato se podloga često izravnava masom za izravnavanje ili gletom pogodnim za vlažne prostore.

U mokrim zonama, dakle u tušu i oko kade, slijedi hidroizolacija. Obično je to tečna izolacija ili izolacija koja se nanosi gleterom, u dva sloja. U uglove, oko odvoda i oko prolaza cijevi ugrađuju se zaptivne trake i manžete. Tek onda se lijepi mozaik. Ljepilo se nanosi nazubljenom gletericom sa sitnim zubima, da se ne istiskuje u fuge. Kvadrati se pritisnu i poravnaju tako da razmak između kvadrata bude isti kao fuge unutar kvadrata. Ako nije, na zidu se vidi mreža.

Kad ljepilo očvrsne, slijedi fugiranje i pranje. Na kraju se uglovi i spojevi s drugim materijalom popune silikonom.

• keramički mozaik: uobičajen izbor za unutrašnje prostore, lako se reže i postavlja, pogodan za zidove kupatila i kuhinje,
• porculanski (granitni) mozaik: tvrđi i manje upija vodu, pa se može koristiti i na podu tuša, a napolju samo ako proizvođač navodi otpornost na mraz,
• stakleni mozaik: otporan na vodu, koristi se u tuševima i bazenima, ali je proziran, pa se kroz njega vidi boja ljepila i svaka greška ispod njega,
• kameni mozaik: prirodan izgled, ali upija vodu i osjetljiv je na kiseline, pa ga treba impregnirati prije fugiranja i poslije njega.

Za stakleni mozaik se gotovo uvijek koristi bijelo elastično ljepilo koje proizvođač preporučuje za staklo. Sivo ljepilo bi kroz staklo izgledalo prljavo i pravilo mrlje. Mozaik na papiru lijepi se tako da papir ostane s vanjske strane. Kad ljepilo malo stegne, papir se navlaži i skine. Mozaik na mrežici lijepi se mrežicom u ljepilo.

Za fuge se bira između cementne i epoksidne mase. Cementna se lakše obrađuje i dovoljna je za obične zidove. Epoksidna bolje podnosi vodu, masnoću i buđ, pa se isplati u tušu i iza kuhinjskih elemenata. S njom se ipak teže radi i brzo se steže.

Mozaik se postavlja sporije od velikih pločica, jer na istoj površini ima mnogo više fuga i rezova. Koliko je posao zahtjevan, a time i skuplji ili jeftiniji, najviše zavisi od ovoga:

• stanje podloge: ravan, čvrst i suh zid štedi vrijeme, a stari malter koji se ljušti ili stare pločice treba riješiti posebno,
• veličina površine: mali tuš s mnogo uglova, policom i nišom traži srazmjerno više rada od ravnog zida,
• uzorak: jednobojni kvadrati se brzo postavljaju, a prelazi boja, ornamenti ili slike traže plan i strpljenje,
• materijal: staklo i kamen se sporije režu, a za staklo trebaju posebna klešta ili pila s vodom,
• detalji: nagib poda prema odvodu, završne lajsne, uglovi i izlazi za slavine.

U stanu je dobro unaprijed obavijestiti upravitelja zgrade i komšije o bučnim radovima i odvozu šuta. Ako na zidu iznad radne ploče treba pomjeriti utičnice, to je posao za električara.

• lijepljenje na neravnu podlogu, pa površina s vremenom izgleda talasasto,
• hidroizolacija u tušu koje nema ili je prekinuta, pa voda kroz fuge prodire u zid,
• previše ljepila, koje se istisne u fuge i kasnije se vidi ili smeta fugiranju,
• sivo ljepilo ispod staklenog mozaika,
• nejednaki razmaci između kvadrata, koji naprave vidljivu mrežu,
• neimpregniran kamen, koji upije obojenu fugu i ostanu mrlje,
• prekasno pranje mase za fugiranje, jer se skrama sa stakla tada vrlo teško skida,
• tvrda fuga u uglovima umjesto silikona, gdje onda nastaju pukotine.

Manju suhu površinu, na primjer zid između radne ploče i gornjih elemenata, može uraditi i spretan laik. Tuš kabinu s hidroizolacijom i nagibom poda bolje je prepustiti keramičaru. Prije rada isključite osigurač strujnog kola na kojem su utičnice u tom zidu, a same utičnice neka skine i vrati električar.

1. Očistiti masnoću i prašinu, provjeriti ravnost zida letvom.
2. Izravnati neravnine i ostaviti masu da se osuši prema uputstvu proizvođača.
3. Nanijeti podlogu (prajmer) pogodnu za izabrano ljepilo.
4. Složiti mozaik na sto i isplanirati raspored tako da rezovi padnu na manje vidljiva mjesta.
5. Označiti vodoravnu liniju od koje počinje lijepljenje.
6. Nanijeti ljepilo nazubljenom gletericom sa sitnim zubima, na površinu za otprilike dva do tri kvadrata.
7. Pritisnuti kvadrat, lagano ga potapkati gumenim gleterom i provjeriti razmak prema susjednim kvadratima.
8. Očistiti istisnuto ljepilo iz fuga dok je još svježe.
9. Ostaviti ljepilo da očvrsne prema podacima na pakovanju, obično najmanje jedan dan.
10. Fugirati gumenim gleterom ukoso prema fugama i nakon kratkog stezanja oprati vlažnim sunđerom.
11. Kad se osuši, skinuti skramu suhom krpom i spoj s radnom pločom popuniti silikonom.

• površina je ravna pri bočnom svjetlu, bez komadića koji strše,
• fuge su jednako široke unutar kvadrata i između njih, bez vidljive mreže,
• fuge su pune, bez rupica i ulegnuća,
• na staklu i kamenu nema skrame ni mrlja od fuge,
• ispod staklenog mozaika ne vidi se ljepilo ni prazna mjesta,
• kad se kucne, nigdje se ne čuje šupalj zvuk,
• uglovi i spojevi s kadom, tuš kadom ili radnom pločom popunjeni su silikonom,
• u tušu voda otiče prema odvodu i nigdje se ne zadržava,
• kameni mozaik je impregniran i dobili ste informaciju o odgovarajućim sredstvima za čišćenje.