Montaža detektora curenja plina

U cjenovniku se radi o poslu postavljanja i spajanja jednog detektora curenja plina. Tipično obuhvata:

• izbor mjesta i visine prema vrsti plina i uputstvu proizvođača,
• postavljanje montažne podloge ili držača na zid i učvršćivanje detektora,
• priključenje napajanja prema tipu detektora, u utičnicu, fiksnim priključkom ili iz centrale,
• kod povezivanja s ventilom ili centralom, spajanje signalnog kabla na izlazni relej,
• uključivanje, čekanje da se senzor stabilizuje i funkcionalnu probu test sredstvom prema uputstvu proizvođača,
• objašnjenje vlasniku šta znače svjetlosni i zvučni signali.

Montaža ne obuhvata sam detektor, elektromagnetni ventil, nove kablove kroz stan, zahvat na plinskoj instalaciji niti stručni pregled plinske instalacije. Ugradnja ventila u cijev je poseban posao plinoinstalatera. Ako se pri tome mijenja ili produžava cjevovod, pogledajte i stranicu premještanje i priključenje plinske instalacije.

• Plinski šporet u kuhinji. Najčešća situacija. Zaboravljen otvoren gorionik ili olabavljeno crijevo klasični su uzroci curenja.
• Kotao u stanu ili kući. Detektor pored kotla prati nezaptivenost na priključku i armaturi.
• Kotlovnica i tehnička prostorija. Ovdje se detektor često kombinuje s ventilom koji pri alarmu zatvara dovod.
• Stan za izdavanje. Vlasnici ga montiraju kao prevenciju, jer ne mogu uticati na to kako zakupac rukuje šporetom.
• Propan-butan u boci ili rezervoaru. Na primjer u vikendici ili u kući koja nije priključena na plinsku mrežu, što je u velikom dijelu zemlje uobičajeno. Ovaj plin je teži od zraka i skuplja se pri podu.
• Nakon rekonstrukcije plinske instalacije. Pri novom razvodu ili premještanju trošila dobar je trenutak da se detektor doda.

U običnom domaćinstvu najčešće se radi o dobrovoljnoj zaštiti. Kod kotlovnica većih snaga i pri nekim načinima postavljanja trošila detekciju plina može zahtijevati projekat unutrašnje plinske instalacije ili tehnička pravila distributera. U tom slučaju o tipu i načinu spajanja odlučuje projektant.

Ovo je najvažnija odluka i pri izboru i pri montaži. Prirodni plin (zemni gas) koji dolazi iz distributivne mreže, dostupne uglavnom u Sarajevu i manjem broju drugih gradova, većinom čini metan. Lakši je od zraka i pri curenju se diže prema plafonu. Propan-butan (TNG) iz boca i rezervoara je, naprotiv, teži od zraka, zadržava se pri podu i sliva se na niža mjesta, na primjer u podrum ili okno.

Proizvođači zato za prirodni plin navode montažu približno 30 cm ispod plafona, a za propan-butan približno 30 cm iznad poda. Detektori se proizvode ili za određeni plin ili s podešavanjem za oba. Detektor za metan postavljen pri podu i detektor za propan ispod plafona otkrit će curenje kasno ili nikako.

Detektor curenja plina nije detektor ugljen-monoksida. Ugljen-monoksid nastaje pri lošem sagorijevanju, na primjer kod začepljenog dimnjaka. Za njegovo praćenje služi drugi uređaj s drugim pravilima postavljanja. Kod kotlova, plinskih peći i kamina zato se često montiraju oba.

Montaža jednog detektora je kratak posao. Da se ne oduži i da detektor završi na pravom mjestu, isplati se unaprijed riješiti nekoliko stvari:

• Vrsta plina. Kod priključka na mrežu radi se o prirodnom plinu, kod boce ili rezervoara o propan-butanu. Prema tome se kupuje detektor.
• Tip detektora. Odlučite da li želite samo alarm ili i zatvaranje plina ventilom, odnosno obavještenje na telefon.
• Napajanje. Provjerite postoji li na odgovarajućoj visini utičnica ili izvod. Detektor za prirodni plin ispod plafona najčešće traži novi kabl ili produžetak u kanalici.
• Pristup cjevovodu. Ako će se ugrađivati ventil, plinoinstalater treba slobodan pristup dovodnoj cijevi i glavnom zapornom ventilu.
• Uputstvo i dokumentacija. Pripremite uputstvo za detektor, a ako postoji stariji zapisnik o pregledu ili ispitivanju plinske instalacije, imajte ga pri ruci.

Kod ugradnje ventila treba računati s kratkim isključenjem plina. Kotao i šporet tokom montaže neće raditi, pa je bolje odabrati termin izvan najhladnijih dana.

Izbor mjesta

1. Utvrditi koji se plin koristi, prirodni plin ili propan-butan, i provjeriti da je detektor namijenjen upravo njemu.
2. Odabrati prostoriju s trošilom i mjesto u njegovoj blizini, tipično u krugu nekoliko metara od šporeta ili kotla prema uputstvu proizvođača.
3. Odrediti visinu, kod prirodnog plina približno 30 cm ispod plafona, kod propan-butana približno 30 cm iznad poda.
4. Izbjeći mjesta koja proizvođači zabranjuju, dakle prostor iznad sudopera, pored nape, uz prozore i vrata, iza zavjese, u ormariću, u vlazi i prašini.
5. Provjeriti da će na tom mjestu biti dostupno napajanje i kabl prema ventilu ili centrali.

Učvršćivanje

Na zid se postavlja podloga prema šablonu. Detektor mora biti čvrsto učvršćen, a otvori sa senzorom ne smiju biti pokriveni. Pri montaži se ne treba oslanjati na ljepljive trake, jer se u kuhinji zbog topline i masnoće s vremenom odlijepe.

Spajanje napajanja

Detektori se proizvode u tri uobičajene izvedbe. Prva se uključuje direktno u utičnicu, druga se spaja fiksnim priključkom 230 V, a treća na nizak napon iz centrale ili izvora napajanja, tipično 12 V. Fiksni priključak i spajanje u razvodni ormar radi električar. Uputstva proizvođača za fiksno spojene detektore u pravilu traže prekidač koji isključuje sve fazne vodiče i spajanje isključivo od strane stručne osobe.

Povezivanje s ventilom

Ako detektor pri alarmu treba zatvoriti plin, na dovod se ugrađuje elektromagnetni ventil. Ventil se ugrađuje u plinsku cijev, tipično iza glavnog zapornog ventila, i taj dio radi plinoinstalater. Nakon zahvata na plinskoj instalaciji slijedi ispitivanje nepropusnosti i stručni pregled. Električar ili monter detektora zatim povezuje izlazni relej detektora s ventilom prema shemi proizvođača. Kod ventila koje je nakon zatvaranja potrebno ručno otvoriti, plin se nakon alarma ne pušta sam, prvo neko mora utvrditi uzrok curenja.

Puštanje u rad i proba

Nakon uključivanja senzor se nekoliko minuta zagrijava i stabilizuje. Zatim se detektor testira na način koji propisuje proizvođač, test plinom ili test sredstvom. Neki proizvođači dozvoljavaju test krpicom navlaženom alkoholom. Provjerava se da se alarm oglasi i, kod povezivanja s ventilom, da ventil zatvori. Na kraju se vlasniku objašnjava šta znače pojedina svjetla i tonovi.

• Samostalni detektor za utičnicu. Najjednostavnije rješenje, samo s alarmom. Pogodan je za kuhinju s jednim trošilom. U trgovinama tehnikom i građevinskim materijalom ovakvi detektori se obično nalaze u rasponu od približno 50 do 120 KM.
• Detektor s relejnim izlazom. Može upravljati ventilom, ventilatorom ili poslati signal u alarm. Proizvođači navode dva stepena alarma, kod prirodnog plina otprilike na nivou 10 % i 20 % donje granice eksplozivnosti.
• Sistem s centralom. Više detektora u različitim prostorijama i jedna centrala koja upravlja ventilom. Koristi se u kotlovnicama i većim kućama.
• Povezivanje s alarmnim sistemom. Alarm se šalje na telefon ili u dojavni centar.

Senzori imaju ograničen vijek trajanja. Proizvođači obično navode minimalni vijek od oko pet godina. Nakon isteka detektor se mijenja u cijelosti ili se zamjenjuje senzor prema uputstvu. Datum montaže zato zapišite direktno na detektor.

• Pogrešna visina. U praksi se dešava da se detektor za prirodni plin postavi nisko, kod utičnice iznad radne ploče, jer je tu napajanje. Plin koji curi pri tome se zadržava ispod plafona.
• Detektor za drugi plin. U vikendici s propan-butanom ispod plafona visi detektor za metan.
• Detektor iznad šporeta ili pored nape. Para i masnoća zaprljaju senzor, napa razrjeđuje plin, a detektor daje lažne alarme ili ne reaguje.
• Detektor u ormariću ili iza zavjese. Plin ne dođe do senzora na vrijeme.
• Test upaljačem. Plin iz upaljača može trajno oštetiti senzor i proizvođači to izričito zabranjuju.
• Sprejevi za čišćenje i rastvarači u blizini. Alkohol, lakovi, silikoni i aerosoli mogu uticati na senzor ili pokrenuti alarm.
• Zaboravljen vijek trajanja. Detektor deset godina visi na zidu, svijetli zeleno, ali senzor više ne reaguje kako treba.
• Ventil bez plinoinstalatera. Elektromagnetni ventil se u cijev ugradi u vlastitoj režiji, bez ispitivanja nepropusnosti i stručnog pregleda.

Detektor koji često pišti bez razloga ljudi prestanu shvatati ozbiljno i prije ili kasnije ga izvuku iz utičnice. Zato se isplati poznavati najčešće uzroke. Poluprovodnički senzori ne reaguju samo na plin, nego i na neke pare. Alarm tako može pokrenuti lak za nokte, sredstvo za čišćenje s alkoholom, lak za kosu, razrjeđivač, rastvarač pri krečenju ili silikon pri popravci kuhinje. Pri kuhanju može smetati para i isparenja iz tave ako detektor visi preblizu šporeta.

Ako se alarm oglasi, uvijek se prvo ponašajte kao da se radi o stvarnom curenju. Tek kada je prostor provjetren i uzrok jasan, ima smisla baviti se lažnim alarmom. Ako se ponavlja bez vidljivog razloga, senzor je možda na kraju vijeka trajanja ili je detektor loše postavljen. Tada ga treba premjestiti ili zamijeniti, a ne isključiti.

Detektor koji se samo uključuje u utičnicu vlasnik može postaviti i sam, ako se pridržava uputstva proizvođača. Fiksno priključenje na 230 V i spajanje u razvodni ormar posao su za stručno osposobljenog električara. Zahvat na plinskoj instalaciji, dakle ugradnju elektromagnetnog ventila, smije raditi samo registrovana firma ovlaštena za izvođenje unutrašnjih plinskih instalacija. Gdje postoji distributivna mreža, distributer obično vodi listu ugovornih izvođača i certificirane opreme koja se smije ugrađivati. Nakon radova slijede ispitivanje i stručni pregled instalacije, o čemu više pišemo na stranici stručni pregled i revizija plinske instalacije. Ako se istovremeno mijenja ili priključuje kotao, to se rješava zajedno s montažom i priključenjem plinskog kotla.

• detektor je namijenjen plinu koji koristite i postavljen je na visinu koja tom plinu odgovara,
• nalazi se u blizini trošila, ali ne iznad sudopera, pored nape, u ormariću niti uz prozor,
• čvrsto je učvršćen, a otvori senzora su slobodni,
• nakon zagrijavanja svijetli signalizacija normalnog rada prema uputstvu,
• pri probi se oglasi alarm, a ako je spojen ventil, ventil zatvori dovod plina,
• kod zahvata na cjevovodu imate zapisnik o ispitivanju i pregledu instalacije,
• na detektoru ili u dokumentaciji upisan je datum montaže i preporučeni rok zamjene.

Tokom korištenja ponovite test prema uputstvu proizvođača, na primjer pri godišnjem servisu kotla. Detektor povremeno nježno obrišite suhom ili blago navlaženom krpom prema uputstvu, dok je isključen.

1. Ne uključivati niti isključivati svjetla i uređaje, ne koristiti zvono niti otvoreni plamen.
2. Zatvoriti glavni zaporni ventil plina, ako je to sigurno.
3. Otvoriti prozore i vrata i provjetriti.
4. Napustiti stan ili kuću i sa sigurnog mjesta pozvati dežurnu službu distributera plina, odnosno vatrogasce na broj 123.
5. Plin ponovo ne puštati dok uzrok ne utvrdi stručna osoba.

Cijena rada u NUMIQ cjenovniku za montažu detektora curenja plina je oko 46 KM po komadu. Radi se o radu uključujući sitni potrošni materijal, bez samog detektora, ventila i kablova. Cijene se razlikuju zavisno od regije i grada.

Konačni iznos zavisi od:

• tipa detektora, da li se radi o detektoru za utičnicu, fiksno spojenom detektoru ili sistemu s centralom,
• broja detektora i prostorija,
• dužine i načina vođenja kabla do napajanja i do ventila, u kanalici ili u šlicu,
• ugradnje elektromagnetnog ventila u cjevovod od strane plinoinstalatera i naknadnog pregleda,
• povezivanja s alarmnim sistemom ili pametnom kućom.

Ostale povezane stavke pronaći ćete u dijelu plinske instalacije.